SAD nakon Jerusalema

Piše: Muhsin Bušatlić

 

“Palestinsko-izraelsko pitanje je u srcu američke politike na Bliskom Istoku, i od samog stvaranja Izraela 1948. stalno se povlači pitanje o dvije države, tačnije u zadnjim decenijama rješenje o dvije države, Palestini i Izraelu.”

 

Američki predsjednik Trump donio je odluku 6. decembra, kojom preseljava ambasadu SAD-a u Jerusalem i proglašava Jerusalem glavnim gradom Izraela. Sličnu odluku Trump je htio donijeti netom nakon što je preuzeo funkciju predsjednika SAD-a, ali ju je odgodio smatrajući da još nije vrijeme. I prethodni su američki predsjednici poput Clintona, Busha, Obame obećavali da će Jerusalem biti glavni grad Izraela, ali to obećanje nisu ispunili te ih je Trump kritikovao zbog toga što nisu ispunili predizborno obećanje.

Palestinsko-izraelsko pitanje je u srcu američke politike na Bliskom Istoku, i od samog stvaranja Izraela 1948. stalno se povlači pitanje o dvije države, tačnije u zadnjim decenijama rješenje o dvije države, Palestini i Izraelu. Načelo dviju država “koje u miru i sigurnosti žive jedna pokraj druge” zagovarali su svi američki predsjednici u zadnjih pedesetak godina, i demokrati i republikanci.

Spomenimo najznačajnije događaje u vezi Jerusalema u novijoj povijesti. U ratu 1967. Izraelske snage su zauzeleistočni dio Jerusalema i tu pripremio teren da 1980. jednostrano proglasi Jerusalem glavnim gradom svoje države, suprotno međunarodnom pravu i dogovorima, te ga u tome niko nije podržao. Iste godine Vijeće sigurnosti je rezolucijom 478 proglasila odluku Izraela ništavnom. Ukazujući na moguću promjenu stava SAD-a po  pitanju „Rješenja o dvije države“ ranije u februaru ove godine tokom susreta Trumpa i Netanyahua, dužnosnik Bijele kuće je rekao da mir nužno ne uključuje palestinsku državu i da Trump neće”nametati” rješenje.

Sam Trump nije učinio puno da pojasni svoje stajalište. Jasno upitan podupire li rješenje dviju država, Trump je uvijeno odgovorio da će poduprijeti sve oko čega se dogovore dvije strane, Rekavši da to mogu biti i dvije države i jedna država, meni se sviđa ono što se sviđa objema stranama. Ja sam sretan s onim što se sviđa objema stranama
“Mogu živjeti i s jednim i s drugim. Mislio sam da je rješenje dviju država lakše, ali, iskreno, ako su Bibi i Palestinci sretni, i ja sam sretan s onim što se njima najviše sviđa”, rekao je Trump, koristeći nadimak izraelskog premijera.Ovdje ćemo elaborirati neke od poruka i posljedica Trumpove odluke.

Prvo, SAD je talac moćnog izraelskog lobija koji je na koncu Trumpa i doveo na vlast naveo je Trumpa na ovu odluku, i nije nikakva tajna niti teorija zavjere da izraelski lobij može omogućiti 169 od 270 elektorskih glasova potrebnih za ulazak u Bijelu Kuću kako navodi Washington Post. Tako je ucijenjen, recimo L. Johnson 1967., kada je izraelska vojska napala američki špijunski brod Liberty u Sredozemnom moru, a on nije na to specijalno reagirao. I drugi imaju lobije, ali je izraelski utjecaj na Kongres bez premca.

Drugo, SAD pravi unilateralne poteze, ovaj potez osudila je većina zemalja svijeta ali Trump nije povukao svoju odluku. Ovdje ističemo kao jedan od mogućih razloga i taj što Trump ima probleme u svom dvorištu, jer njegovu administraciju od inauguracije stalno potresaju afere, a također Netanyahu u Izraelu nije u ništa boljoj poziciji te se suočava sa korupcijskim skandalima koje prati val demonstracija, pa je i jednom i drugom ovo prilika da prebace loptu na drugi teren.

Treće, SAD jeovim potezom pokazala da se ne libi sasvim očigledno i direktno postupati suprotno međunarodnom pravu, što je potvrdio i sam UN naglasivši da je odluka Trumpa u suprotnosti s ranijim odlukama Vijeća sigurnosti UN-a, iako se SAD na njega često poziva.

Četvrto, SAD je izgubila status posrednika u palestinko-izraelskom sukobu, ovo je istaknuo i Mahmud Abbas, predsjednik PNS-a. Ovdje se ne može baš govoriti o tome da je SAD izgubio status posrednika budući da se radi o diplomatskoj sili bez koje je nemoguće u sadašnjoj konstalaciji odnosa riješiti izraelsko-palestinsko pitanje, ali se sigurno može govoriti o izgubljenom statusu „iskrenog posrednika“ jer je SAD jasno stao na stranu Izraela, što je bilo jasno i ranije kroz stalnu financijsku i vojnu podršku Izraelu, ali sad je to jasno definisano.

Peto, SAD je ugrozila odnose s muslimanskim zemljama, OIC je organizacija koja je formirana 1969. nakon paljenja Akse, ona je snažno osudila odluku Trumpa. To je poruka 58 muslimanskih zemalja koje su pozvale na proglašenje Istočnog Jerusalema glavnim gradom države Palestine, ali je to u formi preporuke a ne jasne odluke što joj ne daje snagu koju bi mogla imati.

Šesto, SAD je svjetski policajac, često su spremne da tvrde kada ih neko pozove da djeluju protiv terorizma da one nisu svjetski policijac te da države same rješavaju svoja pitanja, dok se nepozvani daju u rješavanje tuđih pitanja i donošenja slobode i demokratije narodima širom svijeta, što potvrđuje tvrdnju o svjetskom policajcu.

Sedmo, SAD se izolirala u svijetu svojim nepromišlejnim potezima, posebno u diplomatskom svijetu gdje nisu dobili podršku zemalja svijeta posebno Evrope koju su očekivali. Netanyahu se dao u akciju po Evropi iako ni od koga nije pozvan u posjetu, sam se najavio i započeo turneju Evropom tražeći podršku od EU koju na koncu nije dobio.

Osmo, SAD je pokazala pravo lice pred UN-om, posebno nakon sjednice Vijeća sigurnosti na koju je američka ambasadorica uložila veto, iako su glasovi 14:1 na štetu SAD, a posebnu je pažnju privukla jučerašnja vandredna sjednica generalne skupštine UN-a na kojoj je usvojen turski prijedlog nacrta rezolucije UN-a o povalačenju odluke američkog predsjednika o priznanju Jerusalema kao glavnog grada Izraela.

Deveto, SAD ruši svoju globalističku politiku prijetnjama o uskraćivanju pomoći svojim saveznicima koji budu glasali suprotno američkom stavu, te je na kraju zaprijetio i samom UN-u uskraćivanjem sredstava koje su ranije izdvajali za tu svjetsku organizaciju. Time je SAD ostao sam u klubu sa diplomatski slabim državama Okeanije, Srednje Amerike itd.

Deseto, SAD vodi u propast samu sebe, ovakvim potezima na vanjskopolitičkom planu SAD-u će se vratiti kao bumerang. Dovoljno je spomenuti da je Trump na čelo svoga tima za palestinsko-izraelsko pitanje postavio svoga zeta Kuchnera koji je istekao da su oni poslovni ljudi, i da nisu političari, i da oni to ne pokušavaju riješiti na način na koji se dosad to činilo. Ovakvi apolitični ljudi kakav je i sam Trump izazvat će nesagledive posljedice po SAD i svijet.

Na kraju, izraelsko-palestinsko pitanje nije samo regionalno pitanje Bliskog Istoka, nego i svjetsko pitanje i to ne obično, nego pitanje gdje stanje mira i rata ili bolje rečeno rata i primirja traje sedam desetljeća. Ovom pitanju treba pristupiti krajnje studioznojer Izrael ne može ekskluzivno sam niti Palestina može sama, te SAD privoliti na povlačenje odluke i uključiti druge aktere za nacrt mirovnog planau suprotnom bi se mogli suočiti sa aktiviranjem najveće barutane na svijetu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Mlađaka

Komentariši

%d bloggers like this: