Piše: Lejla Omerović i Ajla Džagadurov
Ove godine je održana treća po redu Sedmica iranskog filma u suradnji sa Iranskim kulturnim centrom, u kinu Cinema City u periodu od 26. 2. do 2.3. Sedmica je započela filmskim ostvarenjem Majida Majidija Muhamed: The Messanger of God, a završila sa filmom Days of Life, Parviza Sheikh Tadija. Jedan ovakav događaj pokazuje veliki značaj, budući da iranska kinematografija nije zapažena u svijetu onako kako joj dolikuje sa svim njenim bogatim sadržajima. Ovdje vam donosimo naše utiske i opće osobenosti vezano za filmove.
1) Muhammed: The Messanger of God (2015)- Majid Majidi
U intervjuu koji je dao, povodom otvaranja Film festivala u Montrealu, Majid Majidi govori o razlozima snimanja ovoga filma, a i o značaju koji on igra za iransku kinematografiju. Prilikom istraživanja za film Majidi se konsultovao sa šii'jskim i sunijskim učenjacima i historičarima, odabravši period Poslanikovog, s.a.v.s. djetinjstva, budući da je to period njegova života oko kojeg postoji najmanje neslaganja. Majidi je istakao kako je želio načiniti film u potpunosti iranskim, uključivši glumce sa filmskog platna i pozorišta, želeći pokazati bogatstvo ove zemlje kada su u pitanju njeni glumci. Da su iranski režiseri shvatili svoju ulogu i da je se pridržavaju sve ove godine, pokazuje i sama tvrdnja Majidija, da uprkos mnogim uvredama na Poslanika islama, te na islam kao religiju, u posljednjoj deceniji; islam se ima prikazati kao religija ljubaznosti i dobročinstva, kao religija koja brani i promiče vrline. Drugi filmovi ovoga velikana iranske kinematografije su: Children of Heaven, The Color of Paradise, The Father, God will come, itd.
2) As Simple as That/ Be Hemin Sadegi (2008) – Reza Mirkarimi
Ako se složimo sa Schopenhauerom da je suština umjetnosti u tome što se na jednom primjeru može prikazati hiljade njih, doći ćemo do tužnog zaključka da mnoge žene žive poput lika koji u Mirkarimijevom filmu igra predivna Hengameh Ghaziani. Tahereh je naizgled obična žena sa dvoje djece i mužem koji je maksimalno posvećen poslu i u kući provodi veoma malo vremena. Film prikazuje jedan njen dan, od blaženog jutra do težine noći, te način na koji Tahereh proživljava jedan dan u svome životu koji se doima kao preslikana slika onog prethodnog ili onog budućeg, u neprestanom krugu majčinstva i posvećenosti, žrtvovanju za druge. Tahereh piše poeziju, nadahnuta stvarima u kući, ali se stidi onoga što napiše i ostavlja to uvijek samo za sebe. Film svoju jačinu i poruku pronalazi u realnosti života jedne žene, njenom unutrašnjem svijetu koji se očituje izvana, te u jednoj tužnoj slici na njenome licu koje snažno pokazuje tugu. Taharehine suze i uzdasi prikazuju svu iluziju koju o njenom životu imaju ljudi oko nje.
3) Season of Narges/ Fasl-e Narges (2017)
Negar Azarbayjani (Teheran, 1970.), iranska režiserka, iza sebe ima niz uspješnih filmskih ostvarenja: Track 143, Breath, The end day, Facing Mirrors, itd. Film u naslovu, stavlja radnju u živote tri žene, koji su međusobno povezani, u svijetu modernističog vala, koji je prisutan i kod nekolicine iranske populacije.
Gisao, Aylar i Narges su junakinje filma, koje su povezane na način da opstoje zahvaljujući djevojci koja je umrla, a čiji organi su njima presađeni. One kroz svoje djelovanje, i vedrinu života, nastoje prolaznicima koje im život nameće, prenijeti „duh života“ svojom ljudskošću i požrtvovanošću, kao zahvalnost Bogu što su u životu. Gisao je taxi-vozač, koja sudbinski sreće slavnog glumca: Rezu (koga odlikuje sebičnost, egocentričnost, i okrenutost ovosvjetskim vrijednostima), uči ga životnoj lekciji, što doprinese promjeni njegove svijesti i osobnosti. Aylar svojom ljubavlju, koju taji u sebi, pomaže Elliu (koji je deprimiran smrću zaručnice, čije organe nose ove tri žene) shvatiti da je život zapravo lijep. Narges svojoj prijateljici, koja se krivi za smrt svog djeteta, pokušava pokazati da život ide dalje i da smrt nije kraj.
4) A Cube of Sugar/ Ye habe ghand (2011)
Reza Mirkarimi (Teheran, 1966.), režirao je i brojne druge filmove: Today, The Child and the Soldier, As simple as that, itd. Pomenuti film, proglašen je za najbolji na četvrtom Film festivalu Ibn Arebi u Španiji 2013., a iste godine je bio i u konkurenciji za Oskara, ali je odlukom iranske vlade povučen, zbog američkog filma Nevinost muslimana, u kojem je lik Muhammeda s.a.w.s., oblaćen. U intervjuu za Cinevropa, režiser ističe, da je posljednjih godina iranska kinematografija zaživjela i da se kroz film predstavlja kulturna baština Irana, što biva sve češće podržano od same vlade. Sa ozbiljnim i suptilnim filmskim tematizacijama porodičnih odnosa, tradicije, životnih okolnosti junaka, posvećuje pažnju njihovim psihološkim portretima, ( film A Cube of Sugar) koju uspijeva dubinski prikazati.
Radnja filma prati svakodnevni život porodice srednje klase, koja vrši pripreme za vjeridbu i vjenčanje najmlađe kćeri, Pasandide, u krugu širih članova iste. U toku priprema za predstojeću svečanost desi se tragedija – umire najstariji član porodice, dajdža Ezzatolah, koji uz svoj poznati trik sa kockom šećera, koju baca u vis sa ruke, umire, stoga umjesto svečanosti, do kraja filma, ispraćamo događaj smrti. Zanimljivi detalji koji su prikazani kroz film jesu tradicija i kultura samog naroda tog podneblja, a potom i vršenje religijskih obreda, na malo drugačiji način, te obrisi modernizma (u pogledu korištenja tehnologije).
5) Days of Life/ Rouz –ha-ye Zendegi (2010)- Parviz Sheikh Tadi
Film prati dešavanja u bolnici postavljenoj nedaleko od prve linije u iransko- iračkom sukobu iz 1988. godine. Bračni par, doktori, svakodnevno liječe i operišu desetine ranjenih vojnika, te veoma često i gube pacijente zbog teških povreda. Vijest o prestanku sukoba će mnogima uliti nadu, ali će se nažalost sukob nastaviti sa dolaskom iračke vojske na mjesto gdje je bolnica. Doktori i pacijenti moraju se sakriti u podnožje bolnice i u veoma teškim uslovima pokušati održati na životu što više ljudi dok irački vojnici hodaju iznad njihovih glava i predstavljaju stalnu prijetnju. Ovaj film govori o tome šta znači biti doktor, kako pomoći drugome, uliti nadu svojim pacijentima, te prije svega kako biti čovjek. Film, naravno, zalazi i u dublji problem koji predstavlja međusobno ubijanje muslimana.
