Poezija: Potkrešite jele  

Piše: Hasan Hasić

 

 

Sinovi moji, potkrešite jele

pod prozorom mojim,

nek’ se svjetlost Istoka

sjati u ovaj kućerak

mrtvi.

Pogled u neokrečen plafon

usljed samoće i nemoći

moje,

iz mene sjećanja tegli.

Mrtvilu u inat.

Tišina i moja gluhoća,

mrak i moja sljepoća,

k'o smrt,

dok sat ne otkuca tri!

Poslijepodnevne vijesti,

iz zemlje, iz regije

iz svijeta,

i vrijeme.

Vatru naložiti, cigaretu

pripaliti,

tepih prožeći,

predvečer A. navratiti,

a onda

noć, skromna večera,

dva dnevnika

i počinak.

Počinak besanoga…

Sinovi moji, potkrešite jele

pod prozorom mojim,

nek’ se svjetlost Istoka

sjati u ovaj kućerak

mrtvi.

Komentariši

%d bloggers like this: