U službi jezika: o bosankom, uz bosanski, na bosanskom

Priredio: Kamber Kamberi

Jezik je dio matice identiteta jednog naroda. Očuvanje jezika jedna je od poluga na kojoj se gradi svijest o prošlosti i budućnosti, aktivno prilazeći sadašnjici. Stanje bosanskog jezika kroz burnu prošlost Bosne i Hercegovine, ponajprije onu nedavnu, bilo je teško, ali, računajući na različite faktore, on je opstao, ali opstanak uslovljava i njegovo  aktualiziranje. O životu, a u nekim krugovima “o preživljavanju”, bosanskog jezika, govorit ćemo drugom prilikom.

U narednom članku donosimo tek jedan kraći prikaz određene literature nastale o bosanskom jeziku, na bosankom jeziku. Prikaz se tiče literature nastale u vremenu poslije 1991., godine.

1. Senahid Halilović, Bosanski jezik, Baština, Sarajevo, 1991.

Motiv za ovu knjigu je višedesetljetno ignoriranje jezika kojim govore stanovnici Bosne i Hercegovine, te konstantni porast ovoga trenda kroz naučni razvoj lingvistike (posebno leksikografije) srpskohrvatskog /hrvatskosrpskog jezika. Senahid Halilović u predgovoru svoje knjige Bosanski jezik ističe da joj je zadatak osvjetljivanje naziva bosanski jezik i njegovog historijskog kontinuiteta upotrebe; da se radi o pokušaju sagledavanja kontinuiteta vezanosti jezičkog izraza pojedinih autora zamatično, bosansko tle; te da promovira nekoliko publikacija koje su se bavile pitanjem bosanskoga jezika i njegova položaja unutar srpskohrvatskog / hrvatskosrpskog jezika.[1]

2. Senahid Halilović, Pravopis bosanskog jezika, PREPOROD Kulturno društvo Bošnjaka, 1996.

Početkom devedesetih godina prestao je postojati standardni srpskohrvatski jezik, a umjesto njeg danas imamo četiri posebna standardna jezika: bosanski, hrvatski, srpski i crnogorski. Poslije stoljeća i po manje – više zajedničke norme, krajem XX stoljeća četiri južnoslavenska naroda – Bošnjaci, Hrvati, Srbi i Crnogorci- kreću zasebnim putevima izgradnje samosvojnih standardnih jezika. Od zajedničke pravopisne norme (one iz pravopisa Matice hrvatske i Matice srpske, 1960. god.) odustali su najprije Zagreb i Beograd. Pojavili su se pravopisi hrvatskoga, potom pravopisi srpskoga jezika.  Godine 1996. objavljen je i Pravopis bosanskoga jezika. To je obimnija knjiga, pisana najprije za jezičke stručnjake.[2]

3. Fatima Pelesić Muminović, Bosanski jezik Bosnian language, Bemust, Sarajevo, 1997.

Ova knjiga je dvojezično izdanje namjenjena za sve koji uče engleski, te za strance koji uče bosanski jezik.

4. Bećir Džaka, Bosanski jezik – početni kurs za perzijance, Naučno istraživački institut Ibn Sina, 1997.

Ova knjiga, kako  i sam naslov govori, namjenjena je onim Perzijancima koji žele da nauče bosanski jezik. Predstavlja početni kurs o bosanskom jeziku za osobe sa perzijskog govornog područja.

5. Dževad Jahić, Bosanski jezik u sto pitanja i sto dogovora, Ljiljan, Sarajevo, 1999.

Federalno ministrastvo obrazovanja je, 1999. godine kada je ova knjiga objavljena, preporučila ovu knjigu kao širu stručnu literaturu za nastavnike i učenike osnovnih i srednjih škola.  Međutim, kako autor navodi u uvodu ove knjige ona nije namjenjena stručnjacima, već ima za cilj da odgovori šta je to bosanski jezik, postoji li on uopće?  U stilu je razumljiva svima, te je naučno utemeljena, zaključuje autor ovog djela u uvodu spomenute knjige. Sastoji se od 267 str.[3]

6. Refik Bulić, Bosanski jezik – jezičko pravopisni priručnik za učenike osnovnih i srednjih škola, Bosanska riječ, Tuzla, 2001.

Radi se o pravopisnom priručniku, nije teška za razumjeti, odlikovana je jasnoćom i preciznošću.

7. Amira Idrizbegović, Bosanski jezik i Bošnjaci, Sejtarija, Sarajevo, 2003.

Autorica u ovom djelu govori o tokovima bosanskog jezika, te o bosanskom jeziku uopće. Govori o veličini obaveze bavljenja jezikom te o potrebi da se tome pristupi vrlo ozbiljno. Radi se o maloj knjizi sa svega 104 str.

8. Senahid Halilović, Pravopis bosanskog jezika, Zenica, 2004.

Ova je knjiga svojim obimom i sadržinom ponajprije namijenjena školama, ona predstavlja priručnik za učenike i nastavnike osnovnih i srednjih škola, ali bi mogla udovoljiti potrebama i šire kulturne javnosti. U želji da se korisnicima pomogne pri usvajanju pravopisnih pravila, nastojali smo postići jasnost i preglednost. Grada u ovome priručniku izložena je stoga na poseban način: pojedine se cjeline nižu abecedno (od apostrofa do zvjezdice) – zato će se i bez korišćenja sadržaja lahko pronalaziti ono što je potrebno; svaka zaokružena cjelina sadrži tri dijela – prvo dolazi osnovni tekst s pravilima i primjerima, potom uokviren sažetak teksta i, najzad, na margini su istaknute najbitnije pojedinosti.[4]

9. Husnija Muratagić – Tuna, Bosanski, Hrvatski, Srpski aktuelni pravopisi: sličnosti i razlike, Bosansko filološko društvo, Sarajevo, 2005.

Radi se o opširnoj knjizi koja se sastoji od 689 stranica, gdje autor govori o bosansko-srpsko-hrvatskom jeziku, o njihovim sličnostima i razlikama.

10. Ilijas Tanović, Govor grada Sarajeva i razgovorni bosanski jezik, Slavistički komitet, Sarajevo, 2009.

Ovo djelo su zajedno sa Ilijasom Tanović pisali i Senahid Halilović i Amela Šehović. Govore o sarajevskom govoru kroz historiju, iz ljetopisa Mula Mustafe Bešeskije, te o osnovnim morfološkim, sintaksičkim, fonetskim i drugima odlikama bosanskog jezika.

11. Dževad Jahić, Rječnik bosanskog jezika, autor, Sarajevo

Rječnik je nastao kao rezultat desetogodišnjeg rada autora, izuzetnog poznavaoca nšseg jezika, serbokroatiste odnosno bosniste od formata, velikog znanja i erudicije, kao i tima saradnika eksperata bosanskog jezika.
Ovo je jedno od onih kapitalnih djela bez kojeg bismo sami o sebi manje znali, odnosno djelo iz kojeg će konačno i drugi moći saznati mnogo više o nama. Objavljen je u više tomova.[5]

12. Senahid Halilović i drugi, Rječnik bosanskoga jezika, Filozofski fakultet, Sarajevo 2010.

Ovaj rječnik plod je desetogodišnjeg rada Senahida Halilovića, Ismaila Palića i Amele Šehović. Raspolaže sa oko 65. 000 jedinica, sadržavajući riječi iz razgovornog jezika, učene i tehničke riječi, ali i žargonizme i vulgarizme, frazeme i vezane izraze, što, prema riječima Amele Šehović, predstavlja „savremeno stanje, onakvo kakvo jeste a ne kakvo bi jezički stručnjaci željeli da bude“.[6]

[1]https://www.scribd.com/document/232787903/Bosanski-Jezik-Senahid-Halilovi%C4%87, posjećeno: 28.02.2018., godine

[2] Senahid Halilović, Pravopis bosanskog jezika, Zenica, 2004., str. 7.

[3]https://www.scribd.com/doc/33891036/Bosanski-Jezik-u-100-Pitanja-i-100-Odgovora, posjećeno: 28.02.2018., godine

[4] Ibid., str. 7.

[5]https://www.knjiga.ba/rjecnik-bosanskog-jezika-tom-1-odj-a-djo-c-k7141.html, posjećeno: 28.02.2018. godine

[6]https://vijesti.ba/clanak/27632/predstavljen-quot-rjecnik-bosanskog-jezika-quot-senahida-halilovica, posjećeno: 19.3.2018., godine