Intervju: Haris Silajdžić za Mlađak: Dolaze generacije koje su zdravije i pametnije od moje

Razgovarali: Haris Sarajlija i Edhem Osmić

 

„Mislim da se može reći da Bosna i Hercegovina, u svojoj historijskoj ukupnosti, predstavlja model, istina dobro oštećen, kojem teži bolji dio ujedinjene Evrope. U razmatranju konsenzusa o novoj sintezi koju nameće stanje savremenoga svijeta, bosanskohercegovačka paradigma se nadaje kao važan živi sudionik, jer je ostala vjerna svom biću.“

 

Posjeta Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu dr. Harisa Silajdžića, kojim je tom prilikom održao  predavanje u okviru predmeta Klasična islamska filozofija, bila je i prilika za redakciju “Mlađaka” da obavi intervju sa njim. Razgovarano je o političkom životu Harisa Silajdžića, demokratskoj atmosferi u BiH, društveno-političkim kretanjima u BiH, ali i u regiji, ekonomiji, te čitajte i šta dr. Silajdžić kaže o svom pjesničkom angažmanu, i šta poručuje mladima.

Haris Silajdžić osnivač je Stranke za Bosnu i Hercegovinu (SBiH) i bivši član Predsjedništva BiH, rođen  1945., godine u Brezi. Obnašao je i funkciju ministra vanjskih poslova BiH i predsjednika vlade BiH. Završio je Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu 1964. godine, diplomirao na Fakultetu za arapski jezik i islamski studij u Libiji, magistrirao na Univerzitetu u Prištini 1977., godine, te doktorirao dvije godine poslije.

Mlađak:  Poznato je da uživate ugled u narodu, uzimajući to u obzir da li žalite zbog vašeg udaljavanja iz političkog života i da li je to bilo nužno?

 

Silajdžić: Udaljavanje od politike, kako ste rekli, bilo je nužno u skladu s demokratskom praksom koja se mora poštovati. Žalim zbog onoga što je propušteno, posebno zbog opstrukcija u provođenju Aneksa VII Dejtonskog sporazuma što je rezultiralo malim brojem povratnika. U nastojanju da se uspostavi minimalan broj potrebnih državnih institucija i zakona, nije uspostavljen Vrhovni sud Bosne i Hercegovine što se negativno odrazilo na ukupno djelovanje pravosudnog sistema. Privatizacija je provedena na entitetskom nivou što je također imalo negativan efekat, ne samo na privredu nego i na značaj države u cjelini. U tom periodu, prva polovica 1998., propuštena je prilika da se ugovori izgradnja autoputa sa renomiranim svjetskim firmama što je dovelo do nepotrebnog odlaganja izgradnje, te posljedično velikog zaostatka u privrednom i društvenom razvoju kao i međunarodnom položaju zemlje. Investicije u vrijednosti 7 milijardi KM za energetske projekte nisu realizirane zbog unutarnjih slabosti. Radilo se i u ovom slučaju o renomiranim firmama koje su pristale da uđu u partnerski odnos sa državom bez prava na kupovinu to jest bez privatizacije. Suvišno je govoriti o posljedicama zaustavljanja ovog  transgeneracijskog projekta. Tokom nekoliko zadnjih godina  jedan broj eksperata radio je na projektu stavljanja državne imovine u funkciju razvoja privrede Bosne i Hercegovine. Radi se o  imovini koja se procjenjuje na preko 50 milijardi KM i koja se prostire na oko 54% površine zemlje. Ona je istovremeno od najvećeg političkog značaja jer se nalazi u samom  temelju teritorijalnog integriteta zemlje. Projekat, mada odavno završen  i predat u proceduru Parlamentarne skupštine BiH, nailazi na zid sutnje .

 

Mlađak:  Često čujemo optužbe, pogotovo od zapadnih susjeda, kako se muslimani u BiH radikaliziraju. Nedavno je i hrvatska predstavnica u evropskom parlamentu izjavila da BiH prima sredstva koja se koriste za radikalizaciju našeg stanovništva.  Koji je cilj ovakvih napada na Bošnjake, koji su sve učestaliji?

 

Silajdžić: Cilj narativa o radikalizaciji u našoj zemlji je skretanje pažnje sa presuda Haškog  tribunala, isticanje uloge “predziđa” pred navodnom opasnosti koja je često bila temom razgovora između najviših predstavnika Hrvatske  tokom i poslije agresije i koja se obnavlja tokom raznih susreta u Briselu, Vašingtonu i drugim prijestolnicama. Nakon presuda ne bi trebalo biti upitno koje su to političke struje koje odista ugrožavaju Evropu. Krajnji cilj je svakako postizanje takvih teritorijalnih aranžmana koji ce ići u pravcu podjele naše zemlje, ako se za to ukaže prilika, što je sasvim jasno iz dokumenata koji su do sada prezentirani javnosti.

 

Mlađak: Koliko su demokratski sazreli narodi Bosne i Hercegovine, počevši od te ključne 90’?

 

Silajdžić: Što se napredovanja u demokratskom pogledu  tiče jasno je da bez obzira na neke demokratske procedure koje se provode, građani ove zemlje žive u sistemu koji se može opisati kao demokratski feudalizam. Posebno teško pada činjenica da potencijal za razvoj demokratskog društva postoji, ali da ga sistem anulira. Ako se složimo da demokratija nije samo procedura i deklaracija nego da uključuje i sistem univerzalnih vrijednosti, kao što je prihvatanje drugog i različitog, tada našu  zemlju možemo vidjeti u sasvim drugom svjetlu; mi jesmo  početnici u demokratiji, ali smo i nosioci temeljnih ljudskih vrijednosti koje su se manifestirale kada je to najviše trebalo, u teškim radobljima i krizama poput ratova. Mislim da se može reći da Bosna i Hercegovina, u svojoj historijskoj ukupnosti, predstavlja model, istina dobro oštećen, kojem teži bolji dio ujedinjene Evrope. U razmatranju konsenzusa o novoj sintezi koju nameće stanje savremenoga svijeta, bosanskohercegovačka paradigma se nadaje kao važan živi sudionik, jer je ostala vjerna svom biću. Većina njezinih građana, i nakon proživljene kataklizme, ostaju otvoreni za suživot i samim tim su na pravoj strani historije. Oni susreću novo vrijeme bez obzira na teške periode kroz koje prolaze. S druge strane oni koji pokušavaju stati na put progresu, razdvajati u vrijeme novih tehnologija i interneta, jesu na pogrešnoj strani historije bez obzira na trenutne odnose snaga. Čudno je da Evropa ne može prepoznati ovaj potencijal ili je i sama iscrpljena kritičnom masom koja okreće leđa historiji. Ne zaboravljam pritom da ima i onih koji nisu rado prihvatili da takvi impulsi dolaze baš sa ovog mjesta. Ali, takvih će vjerujem biti sve manje – historija meandrira ali ne staje.

 

Mlađak: Da li moguća ekonomska stabilizacija BiH može unaprijediti društveno-politički život, uzumajući u obzir kompleksnost entno-religijskog sastava BH društva?

Silajdžić: Jasno je da ekonomska stabilizacija može unaprijediti društveno-politički život pa mi se ponekada čini da je zato i nema. Da smo na primjer započeli sa izgradnjom autoputa 1998., danas bi život u našoj zemlji izgledao drukčije, dinamika razvoja bi nametnula integraciju privrede i društva i smanjila podjele i tenzije. Da smo svi stali iza energetskih projekata 2009., imali bismo sredstava za bolje obrazovanje. Mogli smo biti vodeća ekonomija u regiji i tada odliv pameti ne bi bio problem.

 

Mlađak: „Sarječja“ su plod vašeg pjesničkog angažmana – zbirka pjesama, ranijih i kasnijih.  Otima li se pjesnik Silajdžić političaru Silajdžiću, ili se nadopunjuju?

 

Silajdžić: Što se poezije i politike tiče, pišem cijelog života a politikom sam se počeo baviti kada mi je zemlja napadnuta. Sve ima svoje mjesto i vrijeme.

 

Mlađak: Uzmite mladog čovjeka, koji namjerava napustiti BiH, za ruku i poručite mu nešto?

 

Silajdžić: Mladom čovjeku koji odlazi iz zemlje preporučio bih da gleda da ostane u funkciji boljitka Bosne i Hercegovine, gdje god da je, a to u savremenom svijetu nije teško. Možda je i to suvišno. Dolaze generacije koje su zdravije i pametnije od moje. Tako i treba.