Hutba, 06.04.2018., mesdžid Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu
Autor: mr. Fadilj Maljoki, asistent na katedri Hadisa
Hvala i slava pripadaju samo Uzvišenom Stvoritelju. Neka su salavat i selam Muhammedu, posljednjem Božijem poslaniku, njegovoj časnoj porodici, plemenitim ashabima i svim vjernicima i dobrim ljudima do Sudnjeg dana.
Poštovani profesori, drage kolege, cijenjeni vjernici!
Temeljna je smjernica naše vjere usredsrediti se na ono što zavisi od nas i što možemo promijeniti. Prema slovu Kur'ana, čovjek je prema sebi nepravedan, neobjektivan i nedovoljno samokritičan, što, pored ostalog, podrazumijeva i da ne preuzima odgovornost za ono što mu se u životu dešava. Preuzeti odgovornost i postaviti pitanja kao što su: šta ja tu mogu promijeniti, da li je ono što mi se dešava ipak puno više rezultat moje percepcije nego onoga što je izvan moje kontrole, da li i koliko ja snosim odgovornost za narušene međuljudske odnose i slična pitanja, imperativi su naše vjere.
Koliko je samo manje uspješnih u poslu i karijeri, slabijeg imovinskog stanja, onih koji imaju razna iskušenja i nevolje, a sretniji su, rahatniji i zadovoljniji od veoma uspješnih u poslu i karijeri, bogatih i onih koji nemaju većih iskušenja u životu. Ponekad treba promijeniti naočale kroz koje gledamo svijet, uče nas Kur'an i sunnet. Drugim riječima, do nas je, do našeg pogleda na svijet više nego do onoga na šta objektivno nemamo utjecaja. Zato trebamo razvijati svijest da su naša mjerila relativna i da je često problem u nama samima. Ova poruka se provlači kroz brojne hadise, a u jednom od njih stoji: „Uspoređujte se sa onima koji su u lošijoj situaciji od vas, a ne s onima koji su u boljoj situaciji. To je najbolji način da ne omalovažavate Allahove blagodati.“ (El-Buhari, 6490.; Muslim, 2963. i dr.)
Imati u vidu da puno toga zavisi od nas veoma je važno i kada je u pitanju kvaliteta međuljudskih odnosa. Brojni naši nesporazumi i sukobi rezultat su nerazumijevanja drugih, njihovih osjećanja, potreba, razloga koji su ih ponukali da nešto urade ili ne urade. Zaboravljamo da se presuda donosi nakon što se obje strane saslušaju i iznesu svoju stranu priče, kao i to da nas je Allah stvorio jednakim u pravima i dostojanstvu. Prenosi se da se jedan čovjek požalio Poslaniku, s.a.v.s., da ne može klanjati sabah namaz u džematu zbog toga što imam predugo uči, pa je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „O ljudi, zaista među vama ima onih koji razgone džemat. Ko od vas bude imam ljudima, neka bude umjeren u učenju Kur'ana, jer iza vas ima slabih, starih i ljudi koji imaju neku potrebu.“ (El-Buhari, 702.; Muslim, 466. i dr.)
Naša plemenita vjera nas uči da je odgovornost individualna i da smo i na ovom i na budućem svijetu odgovorni samo za ono što je u granicama naših mogućnosti, te da fokus vjernika treba biti na onome što može uraditi i promijeniti. Kako ne bismo bili zalum – prema sebi nepravedni, i džehul – lakomisleni, trebamo posvijestiti da bi prava trebala proizlaziti iz obaveza još na ovom svijetu, a na budućem će zasigurno tako biti. Uzvišeni kaže: „O vjernici, Allaha se bojte i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio…“ (El-Hašr, 18.) Kada je jedan čovjek upitao Poslanika, s.a.v.s., kada će Sudnji dan, on mu je, želeći da ga pouči da se treba usredsrediti na svoje obaveze, na ono što može učitniti, a ne raspravljati o nečemu od čega nema nikakve praktične koristi, uzvratio pitanjem: „A šta si ti za Sudnji dan pripremio?“ (El-Buhari, 3688.; Muslim, 2639. i dr.)
Gospodaru naš, povećaj naše znanje, podari nam mudrost i razboritost, smiluj nam se i učvrsti naše korake na pravom putu. Amin!