Priredila: Naida Šahinbegović, studentica Filozofskog fakulteta u Sarajevu, Odsjek za književnost naroda BiH
“U svom dugom životu bio je prije svega prosvjetitelj, a onda i uspješan književnik. Svoj prosvjetiteljski rad prenosi i na književno stvaralaštvo. Roman ”Zeleno busenje” slovi kao najznačajnije djelo ovog autora, ali i kao prvi bošnjački roman. ”Nova vremena” je roman manjeg značaja, ali neosporan dokument za izučavanje tog dijela historije”.
Djela Edhema Mulabdića predstavljaju svojevrsni dokumentovani prikaz jednog burnog vremena. Sam autor se suočava sa značajnim i traumatičnim promjenama koje su ostavile traga prije svega u historiji Bosne i Hercegovine a samim time i na narod i narodna zbivanja. Bosna i Hercegovina kao krajnja pokrajina Osmanskog carstva pet stoljeća živi u jednom kulturno – civilizacijskom okviru, da bi austrougarskim osvajanjem prešla u jedan potpuno drugačiji, zapadno-evropski kontekst, što je rezultiralo traumom te značajnim promjenama koje su zadesile stanovništvo. Stanovništvo „ukalupljeno“ u starom vremenu, nespremno da prihvati bilo šta novo, što bi narušilo uobičajena zbivanja i „ustajala“ narodna shvatanja.
Prevrat godine 1878., kao smjena uprave i kao prodor oblika života nove civilizacije i kulture, zapadne kršćanske nasuprot orijentalnoj i islamskoj, za muslimansko stanovništvo predstavljao je udar i potres, nesreću i kob, te opći poremećaj njihovog psihičkog i društvenog bića. Za književno stvaranje muslimana, on je značio prelom i prekid, i nakon toga, gluho doba zbunjenosti, bešćutnosti i zastoja. Duboko i tragično doživljen sam čin austrougarskog okupiranja BiH, sa hronologijom ratnih i političkih doživljaja, naći će izraz kao pravi motiv iz nove Austro-Ugarske ere u književnom stvaranju muslimana novog perioda.[1]
Pripovijest-roman Edhema Mulabdića „Nova vremena, slika iz novijeg života u Bosni“ oslikava jedan nužni prelaz iz „starog vakta“ u „novo vrijeme“, i samo prilagođavanje i prihvatanje „novog vremena“ podrazumijeva napredak, a svako odbijanje znači nazadovanje i propast.
Proces evropeizacije u pripovijesti vrši se postepeno, kroz buđenje svijesti o značaju obrazovanja, prihvatanju novih tehnologija i metoda prilikom obrade zemljišta, uređenja imanja na selu… Čime se moderna evropska strujanja ne dotiču samo gradskih sredina i visokih slojeva društva, nego se približavaju i seoskom stanovništvu, najnižim slojevima drušva, kmetovima.
Obrađivanje zemljišta podrazumijeva mnogo rada, napora,pažljivog nadziranja do krajnjeg ishoda, rađanje nove biljke, ubiranje novog ploda. Zemlja koja rađa nove plodove zapravo simbolizira rađanje novog života, a novi život se budi u nekom novom vremenu.
Biografija
Edhem Mulabdić rođen je u Maglaju 1862. godine. Tu je završio mekteb i ruždiju i nakon toga zaposlio se kao činovnik. Godine 1887. Mulabdić upisuje Učiteljsku školu u Sarajevu i po njenom završetku odmah dobija posao u Brčkom. Odatle biva premješten u Sarajevo, gdje radi kao nastavnik u Darul-mualimminu, u muslimanskoj vjeroučiteljskoj školi. Od 1899. do 1902. godine. obavlja dužnost prefekta konvikta Učiteljske škole, a od 1902. do 1910. predaje na Šerijatskoj sudačkoj školi. Od 1911. do 1917. bio je nadzornik osnovnih škola, a od 1917. do 1923. je u upravi Muslimanske osnovne i Više djevojačke škole. Od 1923. do 1929. je narodni poslanik na listi JMO. 6. januara 1929. godine je penzionisan.
Zajedno sa Safvet-begom Bašagićem i Osmanom Nuri Hadžićema pokreće list ”Behar” 1. maja 1900. godine (urednik lista od 1901-06), a 1903. godine osniva i društvo ”Gajret”.
U svom dugom životu bio je prije svega prosvjetitelj, a onda i uspješan književnik. Svoj prosvjetiteljski rad prenosi i na književno stvaralaštvo. Roman ”Zeleno busenje” slovi kao najznačajnije djelo ovog autora, ali i kao prvi bošnjački roman. ”Nova vremena” je roman manjeg značaja, ali neosporan dokument za izučavanje tog dijela historije. Budući da je Mulabdić i prvi bošnjački novelist, ne smijemo zaobići zbirku novela ”Na obali Bosne”. Mnoštvo članaka i didaktičkih tekstova ostalo je rasuto po časopisima koje je pisac uređivao ili u njima sarađivao.
Prvim književnim radovima javlja se u Bošnjaku Mehmed-bega Kapetanovi ća Ljubušaka, da bi od 1892.do 1894. bio odgovorni urednik. Urednik muslimanskih kalendara Bajraktar (1894) i Mearif (1898/99), sekretar sarajevske Kiraethane (Čitaonice), a potom pokretač (sa Safvet-begom Bašagićem i Osmanom Nuri Hadžičem) muslimanskog časopisa Behar (1900) kojeg je uređivao od 1900. do 1906. Jedan je od osnivača Islamske dioničke štamparije (1905), odbornik društva Gajret (1903) i jedan od prvih urednika lista Gajret (1907). Sudjeluje i u osnivanju muslimanskog kulturnog društva Narodna uzdanica (1923), urednik je istoimenog kalendara i pokretač časopisa Novi behar (1927). Jedan je od urednika lista Pravda, glasila JMO, a pet godina je uredivao i istoimeni kalendar.
Umro je u Sarajevu 29. januara 1954.[2]
Mulabdić kao prosvjetitelj novog doba
Mulabdić je slutio promjene i navijestio lomove u okoštaloj strukturi društva. Pogledi Edhema Mulabdića na idejno-društvena kretanja bili su progresivni, jer su otvarali nove horizonte i vidike.
No, unatoč tome, nije bio ničiji miljenik. Ni Austro-Ugarske, jer je otkrivao zablude starih Bošnjaka uljuljkanih snom o dobrim starim vremenima, slavom i junaštvom. U kontrastima starog i novog je slika propadanja, naročito mladih koji se nisu snalazili u novom poretku, nekritički prihvativši navike što su sa sobom donijeli doseljenici iz svih predijela Austro-Ugarske Monarhije. Ta je misao pothranjivala zablude, zaustavljala tok kretanja i doprinosila tapkanju na mjestu i stagnaciji.
Prikazao je tursku vojsku u rasulu, iseljenički talas, nade nekršćana u promjenu njihovog položaja. U crtanju ličnosti i tumačenju odnosa prema novoj vlasti ogledaju se stilske odlike, te idejne i strukturalne novine. Ako nije uvijek duboko pronicao u likove, darovito ih je markirao, što je bio zametak studioznog pristupa posve različit od pristupa njegovih predhodnika (Osman-Azizovog avangardizma i intelektualnosti, te sirove tendencioznosti i naturalističkog slikanja).
U ekspoziciji romana slijedio je oblike pripovijedanja romantičarske strukture. Osobito u tumačenju likova. Antiosmanlijski konzervativci pretvorili su se u fanatične protivnike Austriji, a liberali su zadržali isti opurtunistički stav i prema Austro-Ugarskoj Monarhiji. Bili su protivnici svega što nije odgovaralo njihovoj viziji Bosne.
Mulabdić nije pisao historiju, vec umjetničku viziju Bosne. U njemu je i tradicija i realnost, prošlost i savremenost. Pisac je poručio da stare vrijednosti tančaju, da nailazi novo vrijeme za koje se Bošnjaci moraju pripremiti.
Pripovijest je kao panorama i slika i umjetnički dokument. Osim istine realnosti prenosi poruke o zlehudoj sudbini Bošnjaka, o tragičnoj sudbini ljudi, o zemlji u kojoj se svaka nova generacija nalazi pred istim iskušenjima.
Književnost novih vremena
Književnost austrougarskog perioda će biti književnost raskršća i ta književnost je nastala na raskršću, ili kako Mak kaže: „Na razmirju svjetova“, ali će ona biti i književnost novih vremena.
Edhem Mulabdić kroz roman-pripovijest „Nova vremena“ nije nastojao opisati tačna zbivanja u datom historijskom trenutku , već prikazati umjetničku viziju Bosne. U njemu je i tradicija i realnost, prošlost i savremenost. Pisac je poručio da stare vrijednosti tančaju, da nailazi novo vrijeme za koje se Bošnjaci moraju pripremiti. Mulabdić kroz djelo „Nova vremena“ kao da želi prikazati neku blažu sliku traume, za razliku od romana „Zeleno busenje“, traume koju je lahko prevazići samo prihvatajući nauku, i rad kao nešto što je samo dato kao dodatni motiv dolaskom okupatora, a rješenje je u pomirljivom prihvatanju okupatora. Prikaz austrougarske okupacije je daleko traumatičnije prikazan u slučaju romana Zeleno busenje, austorugraska tema kao književno oblikovanje trenutka „kad se carstva mijenjaju“ostvarila se prije svega kao odgovor na izvanknjiževnu stvarnost, i to u svom doslovnom i najkonkretnijem obliku- kao prikaz samog čina austrougarske okupacije Bosne u ljeto 1878. godine i povijesnog raskola što ga ona izaziva, sve to u onom karakterističnom nizu slika o raslojavanju života i duha muslimanske narodne i društvene sredine“.[3]
Roman-pripovijest “Nova vremena, slika iz novijeg života u Bosni”, objavljen 1901. godine u listu “Nada” te je po idejnom angažmanu pandan drugim književnim izrazima Edhema Mulabdića, romanu “Zeleno busenje” i zbirci “Na obali Bosne”.
Prikaz fabule romana – pripovijesti
Roman-pripovijest “Nova vremena, slika iz novijeg života u Bosni”, objavljen 1901. godine u listu “Nada” te je po svom prosvjetiteljskom, emancipatorskom i idejnom programu sličan drugim književnim djelima Edhema Mulabdića, romanu “Zeleno busenje” i zbirci “Na obali Bosne”.
Već u samom uvodu Mulabdić kao narator i sveznajući pripovjedač opisuje uobičajeni dan Husejn-bega,iako ni po čemu mnogo drugačiji, ističe se neizvjesnost, skučenost i zbunjenost naspram samog pojma vremena, i života.
“Vrijeme se nekako stisnulo, nit’ je sunce, a nit’ šta pada, a opet nekako ti tijesno oko srca i ne vidiš na daleko, makar da si na visoku. Doba je dana kad će sit i zdrav prileć’ malo da se po ručku odmori, pa ako i za kog, rek’o bi za Husejn-bega i zakleo bi se da sad, eno gore u konaku svom, lijepo i po tenhani na svom mehkom minderu počiva. Ali, baš bi se, eto, danas prevario. Sio je na minder, otvorio prozor pa se zagledao dolje u sitne talase Bosne što šapuću tu oko pruda, jedva da po gješto laznu zida konaka begova”[4]
Mulabdić opisuje jednu jednu tipičn gradsku sredinu, sa svim svojim obilježjima kakvu je imala tokom višestoljetnog turskog perioda u Bosni. Prikaz visokih feudalnih slojeva, i idične seoske atmosfere, prikaz pejzaža, obradivih površina, te kmetova na selu, ukazuje na jasne klasne razlike.
Nova vremena (slika iz novijeg života u Bosni)
Sam podnaslov, “slika iz novijeg života u Bosni”, naznačen je zbog potrebe da se ukaže na realistički karakter samog djela teslika i karakteru tog novog vremena. Radnja je smještena u doba povijesnih previranja i austrougarske teme, te bi se s obzirom na to moglo reći da je ovo djelo oslobođeno fikcije, u onom smislu kako se inače posmatraju književna djela. Tako da autor kako u prethodnim tako i u ovom djelu nastavlja svoju emancipatorsku ideju,autorova didaktička naglašenost u prozi, koja je započeta i prije ovog djela, ovim romanom dobila svoj nastavak.
Pipovijest „Nova vremena“ podražava stanje tadašnjeg stanovništva, te predstavlja muslimane zatečene u novim uvjetima. Mulabdić kroz svoje djelo podstiče na aktivno djelovanje u trgovini, zanatu, o podsticaju na školovanje te prihvatanju savremenih naučnih i tehničkih izuma u vrijeme historijske traume koja je izazvana dolaskom Austro-Ugarske.
„ Pri ovim mislim sunu mu opet neka misao glavom kao živa vatra: Davno je to bilo, kad je slušao jednog velikog hodžu, ataj govorio baš nešto slično tome: Ne naučavajte, veli, djecu svoju za ovog vremena, već za onog, u kom će ona živjeti.“[5]
Osim klasične realističke shematizacije likova, Mulabdić je, prosvjetiteljskim realizmom, koji je bio karakteristična za taj period u bošnjačkoj književnosti prikazao i prelom kulture, prikazanom na primjeru najkrupnijeg staleža tog doba – begovata, baš kako je prikazano i u romanu „Zeleno busenje“prvom bošnjačkom romanu. Mulabdić na početku i na kraju pripovijesti „Nova vremena“ podvlači dvije paralele u prvoj,već navedenoj sceni oprikazan je Husein-beg koji sjedi zamišljen u konaku, obuzet mislima o zemlji jer poslovi na imanju idu sve slabije, dok u završnoj ponovo sjedi na konaku, ali zadovoljan jer njegovim imanjem upravlja školovani subaša. Ipak , beg je na početku romana prikazan sa izvjesnim romantičarskim elementima, najviše zbog evociranja davnih vremena, nekadašnjih adeta, pravila za koje misli da su svevremeni. Autor ga, s obzirom na okolnosti u romanu, polahko evropeizira.
Ipak nije došlo do olahkog prevrata i prihvatanja novih vrijenosti, teško je tekao put do ostavljanja teških tradicionalno-konzervativnih ideala autoritativne muslimanske sredine i prisvajanja evropskih vrijednosti. Presudni dijalog između bega i Ličanina ustvari je kritika begovskog gazdovanja te predstavlja iskaz savremenih upravljačkih ideja, koje su izražene posve didaktički, ali ne previše strogo , već gotovo površno. Mulabdić je kroz lik Ličanina, kao nekog ko je idejni inicijator glavne radnje i ko progovara jezikom savremene zapadne civilizacije.Ličanin predstavlja glas razuma u sredini koja ne želi prihvatiti ideje kolonizatora. Husein-begova odluka da starog subašu zamijeni novim i učenim upraviteljem izazvala je pometnju i nesporazum između njegove porodice i ostatka konzervativne sredine, ali je tako zemlja za bega prestala postojati samo kao stihijsko-simbolički element i počela predstavljati priliku za agrarske ideje, čak i sam kapital.
Kako je jenjavala glavna radnja proze, tako je beg napuštao prvotni konzervatizam te bivao sve dalje od ideja koje je nametnuo patrijarhat, a približavao se zovu evropeizacije. Razlog Husein-begovog kolebanja nije bila zapadnjačka filozofija, već moć starih običaja; prepreka je bila tradicija prema kojoj se trebalo raditi onako kako su mu radili djedovi, po starom adetu. Ostatak mještana Mulabdić je prikazao posredstvom struje konformizma, što je Husein-begu bilo dodatno breme jer je i čaršija, osim zakona vlastitih predaka, predstavljala jednu vrstu autoriteta. Simbol tog zastarjelog i antizapadnjačkog zalaganja ustvari je Sabit-aga. On je opozicija novim filozofijama, mišljenjem: “Ako su vremena druga, nijesmo drugi mi”, i neko je ko je opća suprotnost Ličaninu, pa i Husein-begu.
Zbog otpora novom i učenom, Sabit-aga i ostali mještani su Husein-begovog subašu posmatrali kao Drugog – bio je prijetnja starosjediocima po svim parametrima. Da je Mulabdićeva didaktička poruka jasna govori i to da je porodica novog subaše predstavljena kao uzorak evropske civilizacije koja je korak naprijed u odnosu na stari begovat; prikazane su razlike u edukaciji, samoj kulturi, radnim navikama i, konačno, u kultu porodice. S obzirom na to da je evropska porodica predstavljena kao savršena pojavnost, neupitno je da je Mulabdić kritizirao i tadašnju konzervativnu muslimansku zajednicu, pogotovo jer je Husein-begov sin u romanu prikazan kao neko ko je simbol stapanja starih vremena i onih koji su već prisutni.
Nakon predočenih povijesnih raskršća u romanu “Zeleno busenje”, Mulabdić je u romanu-pripovijesti “Nova vremena” prikazao bosanske krajeve u vremenu nakon prvih talasa okupacije i tako je krvlju zalivene žrtve iz prvog bošnjačkog romana želio prikazati uzaludnim (lik Ahmeta) pa je kreirao prozu o prilagođavanju novim vremenima (lik Husein-bega), te o prilagođavanju onima koji koloniziraju Bosnu i koji su u tom smislu Drugi (subaša Švabo), ali su ipak jedina prilika za egzistenciju (savremeni izumi i napredna tehnologija) koja je imperativ.
Zaključak
Proces evropeizacije u pripovijsti teče sporo ali je vidljiv, i ponuđen je kao neminovna i datost kao garant napretka. Prilagodba novom vremenu je značila ne samo opstanak već i sigurni napredak, a otpor i odbijanje novih vrijenosti bi značio sigurnu propast.
Bez obzira na to što su savremeni zapadnjački izumi bili oličenje nečeg stranog i imali značenje kolonizatorskog, ipak su bili jedina šansa za emancipaciju bosanskog staleža; tako je Husein-beg simbol konzervativno-muslimanske sredine zamijenio simbolom novih vremena, baš kao i Alija u romanu “Zeleno busenje”.
Mulabdić je, kao tadašnji reprezent intelektualca s perom u ruci, uočio degeneraciju feudalnog sistema te je poetikom prosvjetiteljskog realizma zagovarao napuštanje zastarjelih obrazaca i navika u muslimanskoj sredini koje su donosile nazadak u to novo doba – doba kapitalizma.[6]
[1]Rizvić, Muhsin. Bosansko-muslimanska književnost u doba preporoda. Sarajevo: Mešihat Islamske zajednice BiH: El-Kalem : Gazi Husrevbegova biblioteka, 1990.
[2]http://www.avlija.me/portreti/edhem-mulabdic
[3]Kodrić, Sanjin. Književnost sjećanja: Kulturalno pamćenje i reprezentacija prošlosti u novijoj bošnjačkoj književnosti. Sarajevo: Slavistički komitet,2012.
[4] Mulabdić, Edhem. Nova vremena : (slika iz novijeg života u Bosni) / Maglaj : Opća biblioteka, 2016.
[5]Ibidem
[6]http://novovrijeme.ba/edhem-mulabdic-1901-slika-iz-novijeg-zivota-u-bosni/
