Hutba, mesdžid Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, 20.4.2018.,godine
Autor: Faruk Efendić
Dragi i poštovani profesori, uvažene kolege, sebe i vas želim podsjetiti na vrlo važnu poruku Uzvišenog Gospodara, u drugom ajetu sure Saff, u kojoj kaže, obraćajući se vjernicima:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لِمَ تَقُولُونَ مَا لَا تَفْعَلُونَ
O vjernici, zašto jedno govorite a drugo radite?
Obično kratki ajeti nose veliku i snažnu poruku, takav je slučaj i u ovom ajetu, iz kojeg se mogu iscrpiti mnogi segmenti bitni za naš život.
U turbulentnom i sve većoj mjeri bolesnom vremenu i okruženju u kojem živimo, svjedoci smo poremećenih prioriteta u društvu. Nepovjerenje i nepoštovanje postaje sve dominantnije, prvo u porodici, pa onda i u školi, na poslu, u užoj i široj okolini, gdje autoritet gubi na težini, gdje se poštovanje naših nadređenih, pa i nekih alima, svodi na minimum i formalnost. Postavimo sebi pitanje, da li je problem u nama samima ili izvan nas? Govor koji nije popraćen djelima nema težinu, i takav način života izda čovjeka kada se najmanje nada. Kako roditelj da traži od svoje djece ono što smatra dobrim a sam ne praktikuje? Kako profesor da očekuje plodove svog rada, ako učenicima praktično daje suprotan primjer? Kako poslovođa da govori o poštenju, a njegovi radnici čekaju zarađenu isplatu? Kako bi to bilo da budući imami vaze o zlu ogovaranja, klevete, laži, konzumiranja opojnih sredstava, kocke, bluda i ostalog, ako je i sam sklon tome? Allah dž.š. u tom slučaju ne daje napredak, Samim tim, ne postižemo rezultate i gubimo dimenziju poštovanja i u porodici i na radnim mjestima i društvu općenito.
Dobar primjer imamo u našim precima, koji nisu mnogo znali, još manje su govorili ali su živjeli u skladu sa tim govorom, čvrsto vjerujući da je istinit i ispravan onaj kodeks po kojem žive. Počinjali su od sebe i svojih porodica. U vrednovanju Allahovih blagodati riječju i djelom su davali prioritet ahiretskim blagodatima.
Poslanik s.a.v.s, nam poručuje ko vjeruje u Allaha i onaj svijet neka govori samo ono što je dobro ili neka šuti. To dobro o kojem govorimo mora biti popraćeno dobrim djelima.
Oni za koje Allah kaže da govore ono što ne rade, dovode sebe u poziciju licemjerstva. Vjerodostojan je hadis koji se nalazi u oba Sahiha u kome se kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Tri su obilježja licemjera: kada govori, laže; kada obeća ne ispuni; kada mu se nešto povjeri, iznevjeri. Sva tri ova primjera podudarna su sa onim što nam Allah kazuje u ajetu. Pa se u nastavku drugog ajeta nam kazuje:
كَبُرَ مَقْتًا عِنْدَ اللَّهِ أَنْ تَقُولُوا مَا لَا تَفْعَلُونَ
O, kako je Allahu mrsko kada govorite riječi koje djela ne prate!
Molim Allaha da budemo od onih koji će govoriti ono što On traži, a raditi po onome što govorimo, te postići Njegovu milost i Džennet, u društvu sa poslanicima šehidima i dobrim ljudima! Amin!
