Studenti FIN-a u zagrljaju Ferhadije: Nek’ se mlado raduje! (FOTO)

Piše: Hasan Hasić


 

“Haj od kako je Banja Luka postala

aman aman postala…”

 

Dalje već znate kako ova sevdalinka razara konvencionalne okove društva, dok njen kraj kulminira željom udovice, kadune Džafer-bega.

Ponosne.

Značajnije ličnosti iz osmanskog vremena u Bosni, htjele su biti dobročinitelji – vakifi, a uz to i mecene. Rađala su se trajna dobra, a s njima je ukorijenjeno i postojanje jednog naroda i jedne zemlje. ‘79. godine šesnaestog vijeka nikla je i Ferhadija sjemenom vakufname Ferhat-paše Sokolovića, našeg bosanskog čovjeka, rođenog, vele, nadomak Rudog. Želja bosanskog sandžak bega, voljom Božijom, zaživjela je.

A vidite, agresor je sedmog maja hiljadu devetsto devedeset i treće godine želio drugačije. Njegovo barbarstvo se osvjedočilo u rušenju i čišćenju tragova ovog monumenta vjere, mira i kulture. No, agresor nije znao jedno: Ferhadija je podignuta u srcima i volji jednog naroda, a Božija volja je bila da se Ferhadija ponovo manifestira u svome sjaju.

U svojoj raskoši Ferhadija se nametnula kao unikat, i jedno od najuspjelijih djela osmanske athitekture. Tragom toga, u subotu 5. maja, u Banja Luku, nas 44-ero, poveo je prof. dr. Nusret Isanović, sa koordinatorom ovog puta, našom kolegicom Mujelom. Školski bismo kazali da kod njega slušamo Islamsku umjetnost. Istina je, ustvari, da je sa njim težimo doživjeti. U njenoj ukupnosti.

“Potkupolne džamjije u Banja Luci s posebnim osvrtom na Ferhat – pašinu džamiju” – tako je glasio naslov seminarskog rada kolege Huskića kojeg je izložio pod kupolom Ferhadije. Tako je on želio. I put preko Travnika i Jajca do Banja Luke bio je i dodatna inspiracija profesoru Isanoviću, da pod malom polukupolom Ferhadije prozbori o historiji tih gradova i Ferhadije, a s razlogom, ujedno i o funnkcionalnom i estetsko lijepom, te simboličnom ostvarenju bosanske kuće, mahale, džamije i grada, nadahnutom utjecajem islama. Dalo se zaključiti: umjetnost u okrilju islama hita ka neodvojivosti od svijeta, a utoliko ka svrhi savršenog jedinstva, gdje u svojoj svakodnevnici ovog života svaki čovjek teži Bogu – svome Održavatelju.

Ima nešto fali oko Ferhadije?

Fali joj naših odmjerenih koraka. Ima jedan težak i strašan osjećaj: koračati Banja Lukom kao tuđom zemljom. Amin Bože, da nam bude stran.

Ferhadija ne smije ostati udovica.

 

Komentariši

%d bloggers like this: