U SARAJEVSKOM SVJETLU MIRA: “Building Bridges Seminar” – A World of Inequalities: Christian and Muslim Perspectives

Priredile: Lejla Omerović i Ajla Džagadurov


U periodu od 18. do 22. juna Sarajevo je bilo domaćin svjetskiznačajnog seminara pod nazivom „Building Bridges Seminar“ – A World of Inequalities: Christian and Muslim Perspectives, sa tradicijom dugom 17 godina njegovanja muslimansko-kršćanskog dijaloga, na čelu sa meritornim i emintentnim stručnjacima za religiju, s ciljem izgradnje mostova prijateljstva i uvažavanja na temelju zajedničke reinterpretacije religijskih tekstova u okviru dvije pomenute religije. Petodnevni seminar održao se većinskim dijelom u Gazi Husrev-begovoj biblioteci sa završnom riječju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Tema nejednakosti izabrana je prvenstveno radi tretiranja navedenog problema kroz prizmu religije, tačnije toga gdje su vjernici ‘zakazali’ u sprovedbi Bogom danih poruka iz Svetih Tekstova u stvarnost. Moderator seminara i vođa sesija bio je Daniel Madigan S.J.; profesor Georgetown Univerziteta na odsjeku za Teologiju sa glavnim usmjerenjem na znanosti vezane za Kur'an te na međureligijski dijalog.

Prvo izlaganje, na dan otvorenja seminara, održao je Ovamir Anjum, na temu „Nejednakost kao nepravda – izazov savremenom islamu“. U svome obraćanju tretirao je problem individualnog prava kao jednog od krucijalnih pitanja sadašnjosti,  govoreći, naravno, i o samoj nejednakosti ili pak nejednakostima u modernom društvu. Anjum se govorom o različitosti pojmova mercy i compassion, dotakao samih pojmova milosti i pravde kroz njihovu poziciju u kur'anskome tekstu.  Učesnika na seminaru je bilo 30, a uz brojna svjetska imena učešće je uzelo i akademsko osoblje FIN-a: prof.dr. Ahmet Alibasić, prof.dr. Asim Zupčević, prof.dr. Kenan Musić, mr. Samedin Kadić, asistent.

Profesor David Hollenbach održao je predavanje na temu „Svijet nejednakosti – izazov kršćanima danas“. Izloživši  svoje predavanje u pet sažetih crta uveo nas je u teoriju o dvije vrste jednakosti: aritmetičku i proporcionalnu, šire razvijenih u filozofiji Aristotela, pri čemu aritmetička jednakost podrazumijeva raspodjelu u kojoj svi dobijaju podjednako i proporcionalnu gdje se raspodjela vrši shodno zaslugama. Profesor je naznačio da krščanstvo u svojoj doktrini promoviše jednakost za pripadnike drugih religijskih tradicija, a unutar svoje tradicije ne podstiče aritmetičku jednakost u onoj mjeri gdje bi zasluge bile podjednake za različit stepen truda. Također je dodao kako je kršansko napravilo pomaka u pogledu promicanja demokratije, u hodu od srednjeg vijeka u kome su temeljna ljudska prava skrnavljena, a nejednakost podsticana, do danas kada je ono promotor i zalagač za demokratiju.

Završna sesija seminara započeta je govorom Ive Andrića o mostovima, te će izgradnja i podupiranje mostova ostati glavna ideja vodilja tokom završnog govora.

Azza Karam je izrazila kako je seminar jedinstvena prilika da kršćani i muslimani zajedno razgovaraju o Svetim Tekstovima te da nismo toliko bespomoćni koliko mislimo da jesmo kada je u pitanju rješavanje nejednakosti u svijetu. Naznačila je da taj čin ne samo da predstavlja našu mogućnost već i obavezu da se bavimo tim problemom i da se i na taj način približimo Bogu za stepenicu više. To razumijevanje i obostrana svijest o našoj zadaći je ono što nas spaja. Rekla je, da je poruka koju ovim seminarom možemo poslati svijetu, i onima koji nisu ali i jesu zainteresovani za religiju – kako je dijalog među istim moguć, ostvariv.

Profesor Jonathan Chaplin zaključio je da moramo ustvrditi koje su to neupitne i neophodne potrebe unutar naših tradicija i naših zajednica. Istakao je kao obavezu, koja se u imperativnom obliku izražava i u Kur’anu i u Bibliji, a to je da kao Božije sluge trebamo biti u stalnom pokretu, koji će rezultirati progresivnim radom, od čijeg ploda će imati koristi i drugi. Također je naglasio da nije potrebno da kao teolozi, niti bilo koji drugi eksperti za vjeru čuvamo Božiju riječ, jer Bog to čini, već da je naš ljudski doprinos kao osoba koje se bave religijom da proučavajući Svete Tekstove budemo u stanju da njihove poruke pretočimo u naše vrijeme (oživotvorimo ih), ovdje i sada, i da saznanja do kojih smo došli na temelju proučavanja- predočimo drugima.

Rosalee Velosso Ewel održala je inspirirajući govor potcrtavajući kako u našim Svetim Tekstovima pronalazimo mnogobrojne izvore za mir i pravdu te da zaista postoji problem razlike između poruka u Tekstu i onoga što smo mi uspjeli (zapravo nismo uspjeli) sprovesti u stvarnost. Navodeći zanimljiv primjer ‘edge sistema’, međuprostora između dva ekosistema, koji je dom za one organizme što ne mogu opstati samostalno niti u jednom od dva ekosistema te je edge sistem ono što samo po sebi daje život. Tako je i izgradnja mostova svojevrsni ‘edge sistem’ gdje možemo govoriti o nejednakosti koju vidimo u svijetu  na mikro i makro planu, izaći na trenutak iz kršćanske i islamske tradicije, ući u edge prostor, čitati Tekstove zajedno i na taj način vidjeti ono što možda ne bismo mogli dokučiti samostalno. Možemo reći da nas se obraćanje Rosalee Velosso najviše dojmilo.

Profesor Kenan Musić naglasio je kako religija podstiče čovjeka na odgovornost prema Bogu, odgovornost čije zanemarivanje dovodi do nejednakosti. Ako imamo dozu svijesti o tome da ćemo doći pred Boga, a u što vjeruju sve monoteističke religije, onda nas to tjera da učestvujemo u svijetu kao primjerne jedinke, da sve radimo savjesno. Naglasio je da svijet ovisi o načinu na koji interpretiramo Sveti Tekst, a on se kao takav izravno obraća čovjeku. Kao završnu riječ dodao je inspirativnu sufijsku predaju, koja bi glasila otprilike ovako: „Kada te ljudi gađaju kamenjem imaš dvije mogućnosti: prva je da izgradiš zid, a druga da sagradiš most“. Profesor Musić je dodao da danas nažalost živimo u svijetu vođenom mišlju: trebaš baciti kamen natrag.

Seminar je vidno imao pozitivan uticaj na same učesnike kao i na nas koji smo uspjeli pratiti dva susreta otvorena za javnost. Dajući mnoge odgovore potakao je i mnoga pitanja. Još uvijek se da propitivati naša uloga, možda i naša krivica u nejednakosti, u očuvanju povjerenja i odgovornosti koje su nam date.

 

Komentariši

%d bloggers like this: