Priredila: Lejla Omerović

“…pri čemu je naglasio da se muslimani nalaze u gotovo čemernom stanju izgubljenosti i izbezumljenosti, zbog prestanka intelektualne angažiranosti, oslonjene na temeljnim vrelima, kur‘anskom Tekstu i poslaničkoj Tradiciji, koja je nekadašnje muslimane na tlu Andaluzije, “Zemlje zbog koje je Poslanik plakao”, bila u punom sjaju, dovodeći tamošnje muslimane “na sami krov svijeta”, kada su bili u stanju da urede stvarnost oko sebe, po sopstvenim pravilma, načelnošću vjere u jednog jedinog Boga”.

Predstavljanje novog naučnoistraživačkog i intelektualnog poduhvata redovnog profesora na Fakultetu islamskih nauka, akademika Rešida Hafizovića – promocija knjige “Islam u kulturnom identitetu Evrope”, održana je 3. oktobra 2018. godine u prostorijama naučnoistraživačkog instituta “Ibn Sina”. Na promociji su uzeli učešća značajna imena bosanskohercegovače, ali i strane scene, predstavivši poglavlja knjige objektivnim sadržajnim činjenicama, ali i vlastitim viđenjem i percipiranjem intencije svakog od poglavlja, sukladno profesionalnoj orijentaciji i oblasti kojom su angažirani.

Opseg knjige je 315 strana, započinje uvodnim dijelom koji slovi o “Duhovnom islamu – religija ljubavi za Evropu”, nastavlja se kroz 7 sadržajnih i bogatih poglavlja, “O kulturnom identitetu Evrope”, “Andaluzija – Zemlja zbog koje je Poslanik plakao”, “Od literalne kartografije orijentalizma do imaginativne geografije Orijenta”, “Nova heografija nasilja”, “Katolička crkva- posljednji bastion orijentalizma”, “Islam post-kršćanske Europe”, “Medinska povelja- model Ustava za Europsku Uniju”, a završava sa bibliografijom i indexima pojmova i imena. Promociju je otvorila prof.dr. Kerima Filan, sa Filozofskog fakulteta, gdje je koncizno razlagala poglavlja knjige, osvrćući se na njoj upečatljive tačke knjige, uz navođenje citata uvaženog autora. Posebno se fokusira na  treće poglavlje, koje tretira muslimansku Andaluziju kao zemlju renesanse i procvata muslimanskoga duha, poentirajući poučcima iz knjige a to je da se renesansa u Španiji, sa muslimanima, desila prije renesanse na Zapadu, ponavljajući pitanje koje se provlači kroz cijelu knjigu – “Zašto islam inerpretativno šuti?”

Drugi promotor je bio doc.dr. Orhan Jašić, angažiranog na Filozofskom fakultetu u Tuzli i Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, savremeni stručnjak za religiologiju, dogmatiku i uporedne religije, u pravcu čega je i izložio svoje vlastito viđenje knjige, sa uočenim elementima religiološke dimenzije, čije koordinate postavlja teologija, kao “veličanstvena disciplina, dramatika i gramatika vjere”. Kao jedan od značajnijih termina koje akcentira, jesu “dijalog”, odnosno “polemika” unutar vlastite religije na nivou mikrokozmičke i makrokozmičke razine, a na tom planu je najvažniji dijelog “putem organa duhovne spoznaje”, kao i nužnost razvijana međureligijskog dijaloga sa drugima, kako bi se razvio svojevrstan “svemir – sve što jeste u miru unutar ljuskih prsa”, a kao uvjet za njegovo postizanje, jeste “sticanje pravovaljanih znanja” koja će koristiti čovjeku.

Vildana Selimbegović, glavna i odgovorna urednica “Oslobođenja”, shodno svojoj profesionalnoj opredjeljenosti, u knjizi uočava političku dimenziju, posmatrajući knjigu kao hrabar poduhvat autora , “da situira islam u kulturni identitet Europe, što otvara put ka njegovom boljem pozicioniranju u budućnosti”. Istodobno pravi poređenje Medinske povelje, kao prvog muslimanskog Ustava, ujedno i savršenog, jer je obuhvatio sve različite etničke i religijske skupine, dajući im jednaka prava i slobodu, sa Dejtonom, manje savršenim nego prethodno pomenuti.

Riječ posljednjeg promotora, mr. Saeida Abedpoura je držala fokusnu tačku na kulturnoj i političkoj orijentiranosti islama, te pitanju identiteta muslimana. Na tom tragu smatra da,  ponekad naš vjerski fanatizam kojim smo obuzeti, zatvara i onemogućava učešće u dijalogu sa drugima, kojim ćemo širiti sve vrijednosti kojima smo kao civilizacija bogati, a koje su nemjerljivo raskošne. Politički identitet jeste, po njemu, “determinant kulturnog identiteta”, a da su muslimani danas preduzeli korak “napuštanja medinskog i vraćanju mekkanskom uređenju države i društva”, pri tome misleći na aristokratiju i monarhiju vladajućih elita u muslimanskom svijetu.

Zadnja riječ o knjizi, pripala je samome autoru, raskošnom bosanskohercegovačkom intelektualcu, uvaženom akademiku Hafizoviću, pri čemu je naglasio da se muslimani nalaze u gotovo čemernom stanju izgubljenosti i izbezumljenosti, zbog prestanka intelektualne angažiranosti, oslonjene na temeljnim vrelima, kur‘anskom Tekstu i poslaničkoj Tradiciji, koja je nekadašnje muslimane na tlu Andaluzije, “Zemlje zbog koje je Poslanik plakao”, bila u punom sjaju, dovodeći tamošnje muslimane “na sami krov svijeta”, kada su bili u stanju da urede stvarnost oko sebe, po sopstvenim pravilma, načelnošću vjere u jednog jedinog Boga. Ideja kojom je poentirao rečeno, bila je ta, da je “islam javna kultura u kojoj muslimani, kao krunska stvorenja trebaju biti vidljiva i svojim stavom treba da imitiraju one vrijednosti koje su smirene u njihovom muslimankom identitetu”, a u kojem je odnos prema drugome treba biti najljepši primjer pružanja ruke tolerancije, poštivanja, uvažavanja i suživota, shodno primjeru pečatnog Poslanika, a.s. Da bi svijet, odnosno Zapad vidio ko smo i da bismo ponovo bili u stanju “kultivisati ambijent oko nas”, potrebno je da zadaću preuzmu na svoja pleća muslimanski intelektualci.