Piše: Ajla Džagadurov
Sa početkom mjeseca oktobra dobili smo nimalo lagane dužnosti, prije svega i odgovornosti: biti student i glasati. U tom pravcu, sve čestitke idu našim mladim kolegama, brucošima koji su se zaputili putem „pozivanja na dobro i odvraćanja od zla“. Vaša uplašena lica ne ostaju uskraćena naše pažnje iako vam se čini da ste usamljeni. Mi, stariji studenti smo tu da uz prisjećanje na naše početke olakšamo iste u vašem koračanju. Koračanju ka budućim poslovima teologa, profesora, vjeroučitelja, odgajatelja, imama, govornika, utjecajnih ljudi itd. Biti na mjestu na kojem se vi nalazite za mnoge od nas je značilo žrtvu hirova mladosti u ime zajedničkoga dobra, djelovanja, povjerene nam titule „halife Božijeg na zemlji“, širenja pozitivne riječi, poslaničke prakse, ukazivanja na prave vrijednosti nasuprot onih pogrešnih, nametnutih u valu modernizma. Pozivam one odabrane od vas da prihvate još jednu dužnost: biti članom naše redakcije ili barem, ne toliko u domeni dužnosti, odabrati nas kao platformu za objavljivanje vaših tekstova. Zasigurno svaki mladi pisac ima želju da mu se tekstovi objavljuju, da bude prepoznat, kritikovan, u pozitivnom ili negativnom svjetlu, da prati napredak svoga pisanja, reakcije čitatelja itd.
Mlađak, nastavši iz želje da se oživi nekadašnji list studenata Fakulteta islamskih nauka, u formi web-portala predstavlja izvrsnu platformu da mlade osobe, studenti, ali i oni koji to nisu, objavljuju svoje radove, eseje, reportaže, intervjue itd. U obliku u kojem ga sada poznajemo, ovaj web-portal broji svega nekoliko mjeseci svoga postojanja što otvara prostor za napredak, veći broj autora kao i veći utjecaj u bosanskohercegovačkom novinarstvu. Do sada su Mlađak nosili ljudi koji su vjerovali u svoj talenat, povjereni im emanet te u bitnu ulogu koju igraju u našem društvu. Odabravši ostati dijelom naše svakodnevnice, činiti je boljom svaki dan: pozitivnom rječju, tačnim vijestima, umjetnošću, pričama koje nas podsjećaju na živote naših predaka; promovirajući islamski odgoj i način života; mlade osobe su očuvale tradicionalni duh, ali i ostale dosljedne zahtjevima koje nosi moderno doba.
A ko treba pisati za Mlađak?
Onaj čija riječ dolazi direktno do ljudskih srca, iskrena riječ, inovativna, hrabra, pomalo i drčna, prkosita. Onaj koji u vremenu pogrešnih vrijednosti u boj ulazi sa iskrenim nijjetom i vjerom u srcu kao ‘oružjem’. Onaj koji blagosilja druge vrijednostima postignutim putem pažljivog iščitavanja poslaničke prakse, kućnim odgojem i dobrovoljno usvojenim znanjem od odabranih (životnih) učitelja. Poeta, pisac, onaj koji recima svojih tekstova ispisuje nadu za mnoge ljude. Onaj koji piše jer drugačije ne umije.
Nadam se da je budućnost Mlađaka mnogo iznad onoga što očekujemo i da će ovo naše čedo ostati u emanet našim kolegama koje dolaze kao i generacijama nakon njih.