Iz mnoštva poruka o Poslaniku, s.a.w.s…

Piše: Redakcija Mlađaka

Photo: Almedin Karić


Povodom Mevluda- rođenja Božijeg Poslanika, s.a.w.s. odlučili smo napisati nekoliko redaka o njegovom životu, iz nepresušnog okeana njegovih vrlina i jasnog svjetla edeba kojim osvjetljava dušu Ummeta do Sudnjeg dana. Odgajajući ga, Allah dž.š. ‘izvršio’ je takovrsnu pedagogiju i nad nama, dajući nam smjernice i jasnu paradigmu koju trebamo slijediti. U svome životu, imamo se uspravljati svjetlom Pečatnog i Prvostvorenoga Vjerovjesnika, bivajući jasnim ogledalom njegove prakse, onog svjetla koje nas još od postanka izvodi iz oblaka robovanja, navlastito ili prisilno zacrtanim, božanstvima, vlastitom egu i porivima. Treba pronaći simboliku ovoga dana koji je, počevši sa kišom, milošću, ugledao sunce koje kod svih Božijih stvorenja otkriva njihove vlastite boje i grije ih, milostivo. 


Muhammed a.s., i prije no što je postao poslanik, važio je za čovjeka iznimno dobroćudnog.

U vremenu u kojem je živio to je bio rijedak slučaj, što nam posebno ukazuje na to da je bio vođen istinskim idealima. Kao takav odabran je od Uzvišenoga Boga da upotpuni i uljepša naš ahlak. Zbog tih njegovih osobina bio je cijenjen kod ljudi, a kasnije i praćen na putu islama. Samim tim osobinama i govorom kojeg crpimo iz hadisa ljudi su ga voljeli i vole i dalje. Es-Selamu Alejke ja Resullallah. 

Tapkajući u mjestu, grču modernog doba, potraga za uzorom iz našeg vremena vodi u neuspjeli postupak. Pri tome, uzor, jedini slijeđenja vrijedan, u osnovi islama je, Poslanik, s.a.w.s.. Neće naraštaji doživjeti moralnu krijepost dok god se lični oslonac bude tražio po mrakom obavijenim zvijezdama današnjice. U našem p životu potrebno je svjetlo koje vodi kroz tamu moralno-etičke zadrtosti. A ima li boljeg svjetla, putokaza i vodiča od riječi i djela Poslanika, a.s., izvora najljepše ćudi od kad čovjek obitava. Zaboravljeni će biti autoriteti našeg doba, a poruke duhovnog predvodnika ljudi- Muhammeda, a.s., trajale su i trajat će stoljećima. Zavirimo u život istinskog vodiča ljudskoga roda, uvijek svjesni da teškoće koje nas zaobići ne mogu, u mnogome su snažnije i dugotrajnije pogađale Poslanika, a.s.! Istrajemo li u pokornosti, potpomognuti najidealnijim ljudskim primjerom, na putu smo uspjeha.

Muhammed, mir sa njim, bijaše kao voda. A, voda je nada, voda je spas, iz vode je život.
Došao je kao nada tlačenima, spas izgubljenima, život umrtvljenima. Poput  blagorodne kiše što se Božijom milošću spustila na opustjela srčana prostranstva. I baš kao što to i sa vodom biva, prodirao je Odabrani kroz svaku poru, pojio žedno tlo i učinio da iz  njeg procvjeta cvijet; iz sjemena koje su prije njega položili i Adem i Nuh i dobri Ibrahim i Musa i Isa, mir sa njima. Sjeme vjere čiste.
Blago li očima koje su ga gledale, blago rukama koje su ga dirale, blago srcima koja Muhammed oživljava.

On, a.s., kao najbolji uzor treba  nam svaki dan biti inspiracija da naš život usredočimo po pravilima Kur'ana, koji se sa njegovih usana prenese, i njegova sunneta. Ukoliko se budemo pridržavali ova dva izvora upute, zasigurno ćemo biti među onima za koje Gospodar ljudskih srca kaže: …ničega se neće bojati i ni za čim neće tugovati.

Zar će nas spasiti nešto mimo Objave koju je dostavio i njegovog sunneta? Zar ćemo propustiti priliku da se u svakodnevnom životu uspinjemo ‘smaragdnim stepenicama’ date nam Objave i Poslanikova, s.a.w.s, sunneta i tako, navlastito, priskrbimo za sebe dio blaga koje nas čeka na našem odredištu? A nije da nismo zakazali u mnogome. Digli smo sebe, krajnje neprimjereno, iznad Poslanikove, s.a.w.s. skrušenosti. U hadisu se prenosi govor Aiše r.a: “Bio je sa porodicom, pa bi, kada bi nastupio namaz, ustao i klanjao. Nije bio uobražen niti ohol, nego je, što je više mogao, sam sebi hizmetio. Sam sebi je šio odjeću, čistio obuću i radio sve ostalo što ljudi rade u svojim kućama.” Poslanik, s.a.w.s. je, pored svih dužnosti, vodio računa o svojoj porodici, odgoju svog evlada, brinuo se i skrbio sam o sebi, pokazujući univerzalnost svoje zadaće i životnog obrasca, te je uljepšavajući svoj edeb odjećom skromnosti, među mnogim drugim ‘odorama’, pokazao svome ummetu kako jedan musliman treba da izgleda. Onom ummetu koji nosi epitet ummeta Knjige, uz neodložni i nepotrošivi imperativ: “Ikre'” koji treba da živi u našoj svijesti dok god držimo do sebe. Sjećanje na Poslanika, s.a.w.s. predstavlja sami puls i disanje jednog vjernika, gdje će se sadržina živjeti nasuprot pukog navođenja forme; gdje ćemo udahnuti ljubaznost, izdahnuti osmijeh, čvrsto držeći vezu kojom smo spojeni još od prihvatanja naše vjere i prakse Poslanika kao paradigme za našu vlastitu.


Tvoje

Ko još vidi zlatno sunce?
Sve jesen je svila i ubila duše 
Međ’ svjetinom oči hladne
Sanjaju da se ruše

Ne treperi kosmos, samo pustoš, izmaglice
Jer u crnim ljudima, ne vidi se 
Tvoje lice

Sve jezici zemljom hode
Praznina na nogama stoji
Knjige nove, nelistane
Sa mišlju se život kroji

Šta to treba duši ljudskoj da se sama liječi?
Od izreka što se pišu, najbolje su
Tvoje riječi

Savjet ili svjetska mudrost 
Verbu skloni, a akt stvori
Jer sve teže srcu je
Sa samim sobom da se bori

A najteže kada vidim da sudbina je moja zrela
Jer svaki trenutak u grješnosti, sjeti me na 
Tvoja djela

Tuđe glave da l’ umuju, da l’ razumiju, da l’ se paze?
Zaboravu sve je blisko, daleko od 
Tvoje staze

Bijasmo odabrani, pod kišom smo jednom kisli
A sad rasparčani i snebiveni, tražimo 
Tvoje misli

Pišem ti, Miljeniče, ispoljavam svoje skute
Pokaži nam način, pokaži nam 
Tvoje pute

-Emin Grahić

Komentariši

%d bloggers like this: