Piše: Ajdin Halilić
Ako hoćemo da idemo u korak sa vremenom, pitanje mladih u strukturama Islamske zajednice treba da nam bude od velikog značaja. Raspravlja se o pitanjima mladih unutar džemata i njihovim mogućim aktivnostima, o pitanjima studenata islamskih fakulteta IZ u Bosni i Hercegovini, a da se ne pita nijedan student; ipak smo samo prolazna kategorija.
—-
Islamsku zajednicu čekaju novi izbori, 7. decembra članovi Islamske zajednice biraju svoje predstavnike u džematskim odborima (njih pet, odnosno sedam, ovisno o veličini džemata), predsjednika istog, te delegate za izbor članova Sabora Islamske zajednice kao vrhovnog zakonodavnog tijela Islamske zajednice, poštujući pri tome teritorijalnu zastupljenost. U kasnijem izbornom procesu sabornici, glavni imami i predsjednici medžlisa biraju reisu-l-ulemu, a reisu-l-ulema delegira muftije čiji izbor potvrđuje Sabor Islamske zajednice, a muftije predlažu imenovanje glavnih imama i predsjednika medžlisa, čiji izbor dekretom potvrđuje reisu-l-ulema.
Na ovim izborima birat će se džematski odbori za više od 1000 džemata, neoficijalna brojka džamija u Bosni i Hercegovini je 1145, s tim da moramo uzeti u obzir da jedan broj njih ne funkcionira u punom kapacitetu, odnosno, nema stalnog imama i džematski odbor. Nažalost, Islamska zajednica ne raspolaže javno objavljenim statističkim podacima o tome koliko imama radi u njenim struktura, koliko džemata egzistira, koji je broj članova istih, itd. Ured za statistiku gdje bi se vodili svi ovi statistički podaci bio bi vrlo koristan, jer živimo u vremenu kada su najbitnije brojke.
Islamska zajednica koristi se principom indirektne demokratije tokom izbornog procesa. Svaki član ima pravo glasa, on bira predstavnike ispred svoga džemata koji će kasnije birati članove Sabora Islamske zajednice.
Odveć se u atmosferi osjeća napetost predizbornog perioda. Priča se da su se neke mutevelije (po novom Ustavu IZ-e predsjednici džematskog odbora) uplašile za svoje mjesto u prvom safu i hodžinom srcu pa obećavaju nove tespihe, mekše tepihe, mevlude, ne na godišnjoj, već na mjesečnoj bazi, itd. Kada se spomene funkcija mutevelije (predsjednika džematskog odbora) odmah sebi stvaramo predodžbu starog čovjeka, s francuzicom na glavi i oštrim pogledom prema neplatišama vazife i djeci, a džematski odbor kao okupljanje najstarijih džematlija džemata, koji hodži zagorčavaju lagodni život od petka do petka.
Šalu na stranu, biti član, a posebno predsjednik džematskog odbora, odnosno mutevelija znači predlagati, učestovati i nagledati aktivnosti koje se obavljaju unutar džemata, odnosno, kako to formulira Član 38. Ustava IZ-e: Džematski odbor osigurava uvjete za vjerski život u džematu.
Predsjednik džematskog odbora predstavlja džemat u administrativnim i imovinskim poslovima i predsjedava skupštinom džemata. Članovi džematskog odbora trebaju da budu na usluzi imamu, da komentiraju i pomažu projekte koje on osmisli, zajedno sa njima i višim strukturama Islamske zajednice. Naravno, podrazumijeva se da su to osobe koje se drže vjerskih pravila, posebno obavljanja namaz, iako svjedočimo suprotnom. Članovi džemata mogu biti sve punoljetne osobe, bez obzira na spol. Bila bi dobra praksa da za članove džematskih odbora biramo sposobne, obrazovane i religijski osviještene članove džemata bez obzira na spol i dob, jer, zamislite džematski odbor na čelu sa ženom diplomiranim pravnikom ili mladićem diplomiranim ekonomom.
Čitajući tekstove o problemima crkve, o potrebi reforme, promjene načina pristupa zajednice, jedan od tekstova na njemačkom jeziku pričao je o problemima mladih unutar crkve, gdje se konstatuje da o problemima mladih danas razgovaraju koncili i kardinali od kojih niti jedan nije mlađi od 60 godina. O mladima i njihovim problemima, prema jednom autoru, trebaju da raspravljaju i rješenje predlažu mladi, a ne šezdesetogodišnjaci, kako bi i crkva mogla ponovo mlade vratiti sebi. Na kraju teksta se navodi da se, prvotno, crkva treba otvoriti prema mladima, a ne mladi prema crkvi. I da će, čekajući ovo potonje, samo postepeno zatvarati crkvu po crkvu, izumiranjem starih članova.[1]
Vratimo se na izbore u Islamskoj zajednici i na digresiju koju sam napravio. Kada pogledamo Ustav IZ-e jedino dobno ograničenje je da reisu-l-ulema ne može imati manje od četredeset godina. Ostalo se ograničava na osamnaest godina, odnosno sticanje pravnog punoljetstva.
Odavno se kroz različite tekstove priča o pitanju žena u strukturama Islamske zajednice od džematskih odbora do Sabora Islamske zajednice, ali skoro pa nikako se ne spominje dobna zastupljenost na izborima i strukturama u Islamskoj zajednici. Niko se ne pita koliko osoba mlađih od 35 godina su članovi džematskih odbora, a da ne govorimo o Saboru. U Saboru sjedi 12 žena, a nijedna osoba, koliko mene izvori služe, ispod 35 godina.
Ako hoćemo da idemo u korak sa vremenom, pitanje mladih u strukturama Islamske zajednice treba da nam bude od velikog značaja. Raspravlja se o pitanjima mladih unutar džemata i njihovim mogućim aktivnostima, o pitanjima studenata islamskih fakulteta IZ u Bosni i Hercegovini, a da se ne pita nijedan student; ipak smo samo prolazna kategorija. Govori se o potrebama mladih, a da se direktno mišljenje mladih ljudi ne čuje, već samo opservacije sa terena. Zamislite da u našim džematskim odborima obavezno sjede žena i osoba mlađa od 35 godina, da u Saboru Islamske zajednice, sa punim pravom na glas, sjede predstavnici studenata islamskih fakulteta u Bosni i Hercegovini, i iz svakog muftijstva i dijaspore po jedan član mlađi od 35 godina, koji bi u tom Saboru iza zatvorenih vrata govorili o problemima, izazovima mladih i prijedlozima za unapređenje rada sa istima.
Postoji potreba za reformom IZ, a kao nosioce iste trebamo vidjeti mlade, iskrene osobe, koji se bez političkih i ideoloških pozadina bore za bolju, jaču, moderniju, funkcionalniju i otvoreniju Islamsku zajednicu, za Islamsku zajednicu koja neće biti simbol pogrebne djelatnosti, već zajednice koja će sprovoditi princip zbog kojeg postoji, odnosno pozivanja u dobro, a odvraćanja od zla.
Allah, dž.š., poručuje, a mi često ponavljamo: Zaista, Allah neće izmijeniti stanje jednog naroda, dok taj narod sam sebe ne izmijeni.
[1] Von Agathe Lukassek, „Was von der Jugendsynode bleibt“; dostupno na: www.katolisch.de [5.12.2018]
