Piše: Eldar Ćatibušić
Jučer koje je otišlo – iako je blizu,
svi stanovnici Zemlje vratiti ga ne mogu! (al- Maʻarrī)
Vrijeme.
Šta za nas predstavlja vrijeme? Da li je to, shodno njenoj definiciji u oblasti fizike, obična fizikalna veličina koja obilježava trajanje zbivanja između nekih događaja ili je to nešto mnogo veće? Svi smo mi zbir određenog broja dana, koji kada prođu, naš boravak na ovome svijetu dolazi do svog završetka. Putujući dunjalučkim stanicama često nismo svjesni da niti jedan put ne traje vječno i da zadnja stanica neminovno dolazi. Sa svakim našim dahom mi ustvari starimo, odlazi dio nas u nepovrat.
Možemo li vremenu koje nam je poklonjeno ne pridavati veliki značaj, a znamo tekst hadisa kojeg prenosi Muaz b. Džebela, r.a.: da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Neće se pomaknuti noga roba na Sudnjem danu dok ne bude pitan za četiri stvari: životnu dob – u šta je potrošio, mladost – kako ju je proveo, novac – kako ga je zaradio i u šta ga je potrošio, znanje – kako ga je upotrijebio.” (At-Tabarani)
Jesu li nam najveći životni priroriteti spavanje i ubijanje dosade ili težimo ka nečemu većem? Imam Ibn Qajjim jedne prilike rekao je: „Čovjekovo vrijeme je ustvari njegov život i ono je osnov i materijal njegovog vječnog života u neprekidnom uživanju ili pak, njegovog teškog i tegobnog života u bolnoj patnji. Ono prolazi poput oblaka, pa ono što bude za Allaha i radi Allaha, računa se njegovim pravim životom, a sve drugo mimo toga ne smatra se životom ma koliko bio dug njegov životni vijek. Ako čovjek svoje vrijeme provede u nemaru, rasijanosti i pustim željama, a najbolje u čemu ga je proveo bude spavanje i besposlenost, onda je ovakvom bolja smrt od njegovog života.“
Shvataš li sada važnost vremena?
O vremenu naših života koje nam je darovano moramo razmišljati i biti svjesni kao što je svjesna teško bolesna osoba kojoj nije preostalo mnogo života, kao stari čovjek koji sa uzdahom i suzama u očima žali za vremenom svoga života u kome je mogao ostvariti svoje želje, ali nije imao svijesti o njegovoj kratkoći, kao zaljubljenik koji ne zna da li će ikada više vidjeti svoju dragu pa se svakog časa nada barem još jednom susretu, kao čovjek koji je spoznao vlastitu prolaznost pa žudi za susretom sa Svojim Gospodarom..
Koliko je vrijeme važno vidimo u činjenici da se Gospodar svjetova, u suri Al-Asr, kune vremenom poručujući robovima Svojim da su uistinu na gubitku. Tumači Kur'ana riječ ‘asr’ razumijevanju i prevode na nekoliko načina: Tako mi vremena; ili Tako mi časa poslije podnevlja; ili Držim za svjedoka vrijeme (koje pokazuje početak i svršetak svega), a o jednom od najzanimljivijih prijevoda govori akademik Enes Karić, prevodeći riječ ‘asr’ kao ‘vrijeme koje ništi’ (čovjeka) i kao ‘vrijeme koje cijedi’ (čovjeka i sva ostala stvorenja). [1]
Što više budemo cijenili svoje vrijeme sada, to ćemo se manje kajati kasnije, sve ono što želimo naučiti, vidjeti, ostvariti, krenimo od sada, i ne lažimo sebe time da nemamo vremena jer za ono što istinski želimo uvijek ga možemo pronaći. Pretvorimo svoje snove u stvarnost, jedina potrebna stvar je vjera da smo to kadri učiniti.
Ukoliko čekamo idealnu priliku, ona se nikada neće pojaviti, ako mi ne djelujemo; izađimo iz zone komfora, jer, ukoliko to učinimo u nama će se javiti instikt za opstanak i to je vrijeme kada čuda postaju prisutna i sasvim moguća. Na nama je da odlučimo ko i šta želimo biti. Ukoliko sanjamo snove bez ciljeva, onda su ti snovi samo snovi ili puke iluzije. Od veličine naših ciljeva ovise naši postupci; nijedna osoba sa malim ciljevima nikada nije ostvarila velike stvari. Možemo biti nagrađeni ukoliko se trudimo, a za ignorisanje ambicije nema nikakve nagrade. Dobre stvari ne dolaze onima koji čekaju, već onima koji idu naprijed. Na Zapadu postoji uzrečica: vrijeme je novac, ali bi bilo ispravnije reći da je vrijeme ustvari sve, jer se novac može nadoknaditi, povećati, umanjiti, ali vrijeme neće moći nikada.
[1] Azmir Jusufi, „El- Asr- Vrijeme koje ništi“, https://www.preporod.com/index.php/duhovnost/tradicija/item/6015-el-asr-vrijeme-koje-nisti
