Dana 23.04.2019. godine, organizovano je studijsko putovanje u Srebrenicu za studente treće i četvrte godine Fakulteta islamskih nauka, u okviru predviđenih, obaveznih studijskih putovanja.
Sami cilj bio je steći uvid u historiju, podatke, znamenitosti i činjenično stanje gradova kroz koje su studenti prošli na putu do Potočara što je realizirano kroz prezentacije u toku samoga puta.
U Memorijalnom centru Potočari, u svojstvu domaćina, prisutnima se obratio kustos Centra, historičar Azer Omerović. Kao osoba koja je preživjela agresiju i boravila u ‘zaštićenoj Srebrenici’ opisao je kako je izgledao život u njoj od početka agresije do proglašavanja Srebrenice zaštićenom zonom UN-a. Nakon kratkog predavanja studenti su posjetili Spomen sobu žrtava Srebrenice, a poslije toga je prikazan film pod nazivom “Jedna sedmica u julu”. Zatim, obilazak stalne postavke “Srebenički genocid – neuspjeh međunarodne zajednice”, koja kroz fotografije, video snimke i priče preživjelih žrtava genocida govori o ratu, a koja se nalazi u prostorijama bivše Komande Holandskog bataljona UNPROFOR-a.
Nakon obilaska, u musalli Centra, poklonjena je hatma i Jasin-i-šerif.
Od kustosa smo dobili informaciju da sve više učenika i studenata, ali i delegacija iz drugih država, posjećuje Potočare. Nažalost, djeca iz škola našeg manjeg entiteta većinom ne posjećuju mjesto na kojem je izvršen genocid nad Bošnjacima.
Sljedeća destinacija bio je Medžlis islamske zajednice Srebrenica. U centralnoj džamiji studente je dočekao imam džamije, Ahmed ef. Hrustanović, koji je ukratko opisao kako danas izgleda život Bošnjaka u Srebrenici. Parafrazirajući njegove riječi ističemo da u ovom gradu vlada mir i suživot, a Bošnjaci ne žive u strahu kako to današnji mediji predstavljaju. Naprotiv, u većem strahu, upravo zbog medijske propagande, žive ljudi u Federaciji nego Srebreničani.
Prilikom ove posjete studenti su djeci koja pohađaju mekteb uručili poklone koji su izmamili osmijeh na lica naših najmlađih. Pored poklona djeci je poklonjen i jedan pano na kojem je u bojama zastave naše domovine prikazano drvo sa porukom “Čovjek sa domovinom je poput stabla sa jakim korjenom”. Priča iza tog panoa jeste da svaki list stabla predstavlja otisak prsta svakog od studenata sa vlastoručnim potpisom.
Sa studentima, na ovom studijskom putovanju bili su prodekan za nastavu, prof. dr. Ahmet Alibašić, asistentica Mirzeta Brkić i gospođa Mujesira Zimić-Gljiva.
U konačnici, nameće se nekoliko zaključaka, takovrsnih zadataka svima nama: moramo biti prvi koji će znati šta se desilo u Srebrenici, prvi koji će o tome govoriti, nikada ne zaboraviti, svjesni da je znanje naša moć, izroditi jednu promjenu počevši od vlastite promjene…
Srebrenica je priča koja živi, priča koju ne smijemo napustiti. U toku posjete imali smo priliku vidjeti žene, majke Srebrenice, kako dolaze na mezar svojih najmilijih i njihove suze, iznova i iznova ispuštene. Trava, cvijeće i cvrkut ptica u Memorijalnom centru odaju da se sa smrću ne prekida život šehida. Mnogo više od disanja, život je sjećanje. Gubeći sjećanje gubimo i sebe.
