Dr. dr. Orhan Jašić za Mlađak: “Kroz post se čovjek priprema živjeti krijeposno”

Intervju obavila: Lejla Omerović

Koja je to unutarnja, odnosno duhovna uloga posta kao obreda, u odnosu na onu njegovu izvanjsku dimenziju? Šta je to još, osim duhovnog pročišćenja (katarsis), potrebno da doživi vjernik?

Dr. dr. Jašić: O postu možemo govoriti iz aspekta monoteističkih religijskih tradicija, s čijim pripadnicima se svakodnevno susrećemo, a jednu od monoteističkih religijskih tradicija i mi živimo, tj. din-i-islam. Zapravo, u našoj religijskoj tradiciji smo itekako upoznati sa onim što se može označiti postom, ali isto tako smatram posebno važnim naglasiti da se post povezuje sa svetošću vremena, koje kao takvo u duši vjernika izaziva strahopoštovanje. To je odabrani trenutak, prilikom kojeg se čovjek suzdržava od određenih materijalnih segmenata ali ne samo njih, već se naročito koncentrira na borbu s onim što se označava porokom, u najširem smislu te riječi, a koji destruira ljudsku dušu, duh, srce i um. A nasuprot poroka se nalazi, naravno, krijepost. Zbog toga govorimo o dimenzijama posta tj. o izvanjskoj dimenziji, ali jednako tako i unutarnjoj, mikrokozmičkoj dimenziji posta, kroz suzdržavanje od izgovaranja ružnih riječi, ili jednostavno kazano čovjek se priprema živjeti krijeposno, što danas, nažalost, u našoj zajednici ili društvu u cjelini jako nedostaje. Upravo, u blagoslovljenom vremenu ramazana trebala bi se osjetiti smirenost, tj. ući u „stanje mira“ (silm, Kur'an, 2:208). Taj veličanstveni pojam nam itekako u današnjem vremenu  nedostaje, posebno imajući u vidu izrazitu destrukciju sveopće harmonije i reda koje je Bog Jedan i Jedini uspostavio, a ljudsko biće ih, sasvim očito i krajnje beskrupulozno, destruira kako na ovoj makrokozmičkoj, jednako tako i na mikrokozmičkoj razini. Zbog toga je post upravo jedna prelijepa sinteza, ali i katarza organa duhovne spoznaje, poput uma, srca, duha i duše, kojom se uspostavlja red kako na izvanjskoj, jednako tako i na unutarnjoj dimenziji ljudskoga bića.

S obzirom da je Vaš predmet bavljenja u profesionalnom, akademskom opredjeljenju, pored akaida kao svojevrsne duhovne fizionomije vjere  i područje “Uporednih religija”, možete li nam kazati koje su to dodirne tačke u kojima se susreću religije, kada je u pitanju ova dimenzija religioznosti posta?

Dr. dr. Jašić: Kada je riječ o dalekoistočnim religijskim tradicijama u historiji religija je poznat recimo Budin post koji je trajao nekoliko desetina dana, prilikom kojih osnivač budizma nije konzumirao nikakvu hranu. Također i u drugim dalekoistočnim religijama postoji praksa suzdržavanja od hrane, vode i spolnosti. U židovstvu je također zastupljen post. Naravno, riječ je o nešto drukčijem pristupu fenomenu posta negoli je to kod muslimana (Pogotovo Jom Kipur, ali specifična forma posta se detektira i u sabatu). Međutim, kada je riječ o kršćanskoj religijskoj tradiciji, neophodno je istaknuti da u protestanstskoj konfesiji post nije izrazito značajan religiozni  segment. S druge strane u rimo-katoličanstvu je poznat na primjer preduskršni post, realiziran kroz suzdržavanje od posebnih oblika namirnica, posebno životinjske naravi, dok u pravoslavlju postoje specifični dani kada se konzumira određena posna hrana, koja, također, najčešće nije životinjskog porijekla. Naravno i u kršćanskoj tradiciji post je vezan za određeno sveto vrijeme, tj. dane, koji izazivaju strahopoštovanje, odnosno blagoslovljenost.

Koju to promjenu pojedinac u toku Svetog mjeseca treba da doživi na bolje; odnosno, koje pozitivne navike i osobine treba da stekne, a potom da ih zadrži i unaprijedi tokom cijele godine, u odnosu prema sebi, okruženju i zajednici?

Dr. dr. Jašić: Jako dobro ste percipirali jedan od glavnih problema našeg društva, ali i problem koji se sveprožima kroz cijelu historiju ljudske kulture i civilizacije; on se odnosi na ono što možemo označiti moralom. Danas se govori: „Treba nam moral, etika, neophodni su”. Naravno, mi u našoj religijskoj tradiciji islama imamo nevjerovatno razvijenu disciplinu koja je neodvojiva od akaida, tesavufa i ilmu-l-kelama, a naziva se “ilmu-l-ahlak”, odnosno slobodnije prevedeno – teologija morala. Kroz teologiju morala, upravo se zbori o svim navedenim problemima, onima koji se odnose na život ljudskog bića, njegov odnos prema drugome i prema svemu onome što jeste stvoreno, a kroz ramazan bi čovjek upravo trebao izgrađivati prvenstveno svoju vlastitu nutrinu, kako sam već naglasio, i to putem razvijanja osobine iskrenosti, koja je zapostavljena zbog nezajažljive pohlepe (šuhh) najčešće pojedinca za materijalnim dobrima, a upravo ta pohlepa uz samoljublje (udžb) razara čovjekovu nutrinu. Brojni su  destruktivni segmenti vrlo izraženi u savremenom svijetu, a uz navedeno se može primjetiti i ljudska otuđenost od samoga sebe, od zajednice i ono što je najstrašnije; otuđenost od Boga. Zbog toga bi se ljudsko biće trebalo vratiti ljubavi prema Bogu, te iskazivati ljubav i prema drugim bićima, članovim svoje obitelji, a posebno prijateljima, jer prijateljstvo jeste jedan od unutar savremenog društva zaboravljenih darova od Boga ljudskome rodu. Štaviše prijateljstvo potcrtava, s jedne strane brojna djela ljudske kulture i civilizacije, ali itekako i mnogobrojni radovi klasične muslimanske teologije.  

Dakle, post bi trebao ograničiti tu nezajažljivu pohlepu, što je zapravo temeljni pojam koji koristi moj prijatelj Haris Čengić u svojim brojnim pisanim tekstovima, jer izmđeu ostaloga se u nezajažljivoj pohlepi nalazi čovjekovo utemeljenje za sve prethodno navednene oblike otuđenja. Naravno, religiji islama otuđenje je strano, a upravo post, sehur, juftar predstavlja antitezu otuđenju, kroz druženje i iskreno prijateljstvo. Zbog toga se  treba okrenuti prema svojoj nutrini, ka povrataku Bogu, svojoj vlastitoj religijskoj tradiciji i ljubavi prema drugim ljudima.

Koju literaturu preporučujete za čitanje tokom ramazana?

Dr. dr. Jašić: Vrlo rado bih preporučio knjigu prof. Adnana Silajdžića “Ogledi o sunnetu i hadisu”, budući da se u samome naslovu nalaze dvije prelijepe riječi, a to su sunneta i hadis. Jednako tako bih predložio knjigu koja otvara i malo šire vidike po pitanju susreta kulture i civilizacije Zapada i Istoka, a to je knjiga prof. Rešida Hafizovića “Islam u kulturnom identitetu Europe”. To su dva štiva teološke naravi koja bih preporučio našim studentima, ako su u prilici tokom ramazana iščitavati ih i širiti svoje vidike.

Komentariši

%d bloggers like this: