Tefsir Abdulkadira Gejlanija: Lukmanovi savjeti sinu

Prijevod: Kemal Hasić

Nakon što je Lukman svome sinu postavio za primarni cilj tevhid, zabranjujući mu svaku suprotnost tevhidu, jasno mu objašnjavajući i potvrđujući, zaželio je da ga obavijesti i o važnosti čuvanja edeba (lijepog odnosa) sa Allahom u svakom stanju, što podrazumjeva da ne čini ništa što bi se suprotstavilo principu tevhida i što se ne slaže sa tevhidom pa makar to bilo i neznatno. Zbog toga što ništa ne izmiče Njegovom, neka je Slavljen, Znanju, on mu kaže: { يٰبُنَيَّ إِنَّهَآ – O sinko moj, doista} Ako pri sebi budeš imao neko pokuđeno svojstvo koje se protivi tevhidu, ili neko pohvalno svojstvo koje se slaže sa tevhidom, nijedno od toga Allahovom znanju neće ostati skriveno, a to Gospodar dokazuje riječima: { إِن تَكُ- Bilo to} sa čime si došao od pokuđenog ili pohvalnog, veličine i težine { مِثْقَالَ حَبَّةٍ- teško koliko zrno} tj. samo jedno zrno { مِّنْ خَرْدَلٍ- gorušice} tj. da bude toliko neznatno i malo { فَتَكُنْ- pa bio ti} nakon što to učiniš { فِي صَخْرَةٍ- u stijeni} tj. u njenoj šupljini, a to je najskrivenije mjesto { أَوْ فِي- ili u} najvišim sferama kosmosa { ٱلسَّمَٰوَٰتِ- nebesima} i iznad njih, a to je izvan onoga što poznaje astronomija { أَوْ فِي- ili u} najnižim sferama { ٱلأَرْضِ- Zemlje} ili na njenom samom dnu’.

Ako se budeš skrivao na najskrivenijim i najsigurnijim mjestima { يَأْتِ بِهَا- doći će} tj. do tebe i tvog djela koje si počinio { ٱللَّهُ- Allah} Onaj koji te nadzire u svim tvojim stanjima i koji te nagrađuje ili kažnjava prema Svojoj Volji shodno onome što učiniš. { إِنَّ ٱللَّهَ- Doista je Allah} Onaj za kojega ne postoje tajne i skrivenosti { لَطِيفٌ- Onaj koji poznaje najskrivenije} i ne postoje zastori koji Njemu nešto skrivaju, niti postoji prepreka koja ga u nečemu spriječava { خَبِيرٌ- o svemu Obaviješteni} (Lukman, 16.) Posjednik svake vijesti, On poznaje bit svake stvari, pa makar bila sićušna i neznatna, ona kroz Njegov zat dobiva puninu izražaja u svim svojim oblicima, koji su samo očitovanja Njegove biti (zata).

Nakon što si čuo { يٰبُنَيَّ- O sinko moj} opis svoga Gospodara te kako Njegovo znanje i moć sve drže na oprezu, a zatim o divoti Njegove obaviještenosti i Njegovog temeljitog poznavanja svega { أَقِمِ ٱلصَّلاَةَ- obavljaj molitvu} tj. uvijek budi predan svim svojim fizičkim i duhovnim bićem, iskren u naklonjenosti i povratku Njemu Slavljenome, zabranjujući sebi sve ono što te preokupira i udaljava od tvoga Gospodara, srca ogoljenog i oslobođenog od svega onoga što te veže za tvoju ljudsku prirodu te svega onoga što su njene potrebe i onoga čemu strast nužno teži { وَأْمُرْ- i naređuj} prvenstveno svojim potomcima ako si namjerio njihovo upotpunjivanje i upućivanje na principu tevhida { بِٱلْمَعْرُوفِ- dobro} ono što razum i slovo Šerijata smatraju lijepim i razgovaraj s njima na nivou njihovog razumijevanja bez iskušavanja i zavođenja i ne otkrivaj im tajnu tevhida dok ne budu spremni da je očuvaju niti dok budu spremni da je prihvate { وَٱنْهَ عَنِ ٱلْمُنْكَرِ- a zabranjuj zlo} ono što razum i slovo šerijata smatraju ružnim, te ono što i običaji i ljudska priroda odbacuju i upozoravaj ih na ono što je ružno i na lijep način im objašnjavaj kako bi razumjeli ono čemu teži njihova urođena priroda (fitra) u kojoj su prvenstveno i stvoreni.

{ وَ- I} Također { ٱصْبِرْ عَلَىٰ مَآ أَصَابَكَ- strpljivo podnosi ono što te zadesi} hodeći stazom tevhida i jačajući na tom putu, podnosi nevolje i poteškoće koje nose pokornost i činenje ibadeta, budi zadovoljan svojim Gospodarom u svemu što te snađe i čvrsto se veži za Njegovu Volju. { إِنَّ ذَلِكَ- Uistinu je to} tj: svaka stvar koju smo spomenuli i naređene osobine { مِنْ عَزْمِ ٱلأُمُورِ- dužnost u postupanju} (Lukman, 17.) tj. postupci koje je Hakk učinio univerzalnim i koje je propisao posjednicima ispravne odlučnosti koji čiste njegove robove, upućujući ih tj. čineći iršad ka jedinosti Božije Biti i bistrini Njegove besprijekorno čiste upute iz zamućenosti zabluda i neznanja.

Budi, o sinko, u društvu sa drugim ljudima, blag i ljubazan, vedar i nasmijan { وَلاَ تُصَعِّرْ- I ne okreći, iz oholosti} tj. ne okreći { خَدَّكَ- lice svoje} prednju stranu svoga lica { لِلنَّاسِ- od ljudi} tj. ne okreći svoj vrat od njih iz oholosti i taštine, kao što to rade bogataši, iz neznanja se oholeći i glumeći superiornost, ponoseći se svojim bogatstvom, nasljedstvom, gospodstvom i slikarskim umijećima nad nemoćnim siromasima koji to nemaju. { وَ- I} Također { لاَ تَمْشِ- ne hodi} o sinko moj { فِي ٱلأَرْضِ- po zemlji} koja je prostrta radi poniznosti i potučenosti { مَرَحاً- nadmeno} tj. sav sretan ponoseći se onime što posjeduješ od prolaznih krhotina. { إِنَّ ٱللَّهَ- Doista Allah} koji je Sebe ogrnuo ogrtačem Veličine i Uznositosti { لاَ يُحِبُّ كُلَّ مُخْتَالٍ- ne voli nijednog hvalisavca} koji po licu Zemlje hoda uobraženo, tako da se na prvi pogled na njemu očituju oholost i gordost { فَخُورٍ- ponosnog} (Lukman, 18.) svojim porijeklom i bogatstvom, kojim je opijen i zbog kojeg je proklet.

{ وَٱقْصِدْ فِي مَشْيِكَ- I u hodu budi umjeren} tj. nađi sredinu, moj sinko, između brzog hoda mu'mina, njegovog sjaja i dostojanstva i sporog hoda onoga koji tako hoda iz uobraženosti i da bi mu se ljudi divili { وَٱغْضُضْ مِن صَوْتِكَ- a u govoru ne budi grlat} također, snizi glas, a nemoj ga podizati ako govoriš dobro, jer podizanje glasa u govoru liči na oponašanje magarca. Karakteristično je za onoga ko jaše životinju da podiže glas u svom govoru, pa ko tako radi on i sliči tom čovjeku. Nema sumnje da svako razuman smatra takav zvuk ružnim, a i životinje također, pa tako psu smeta njegov glas i uplaši se kada ga čuje, te mu taj zvuk nanosi bol. { إِنَّ أَنكَرَ ٱلأَصْوَاتِ- Ta najneprijatniji glas je} Najružniji i najbučniji zvuk { لَصَوْتُ ٱلْحَمِيرِ- revanje magarca}. (Lukman, 19.) Pa kako ćete sebi dozvoliti, o vi posjednici velikih počasti i savršenstva (kemal), da ličite na najprezreniju životinju, na najjadnije i stvorenje najnižeg stepena?!

Komentariši

%d bloggers like this: