Sami Yusuf: ‘Nasimi’

Prijevod: Ajla Džagadurov

Izvor: https://samiyusufofficial.com/nasimi-mystic-or-maverick/

Sami Yusuf:

Komponovao sam djelo ‘Nasimi’ kao način da odam počast trajnoj ostavštini Imadeddina Nasimija, mističnog pjesnika iz 14. st., koji je napisao prvu kolekciju poezije na azerbejdžanskom jeziku, i koji se smatra jednim od najvećih turkijskih mističnih pjesnika svih vremena. Osjećam se privilegovanim jer dijelim iste korijene sa Nasimijem, jer sam povezan sa njim kroz naslijeđe, jezik i kulturu. Ali njegova ostavština nadilazi ovu naciju. Riječi ovog izvrsnog čovjeka odjekuju danas, ne samo kroz Azerbejdžan, već i u drugim dijelovima islamskog svijeta, među ljudima, posvuda, koji su učeni po pitanju unutrašnjih značenja sufijske poezije. Njegova mistična poezija dotakla je srca i vodila duhovne tragaoce tokom proteklih 6 stoljeća i njegova poruka duhovnosti, sa naglaskom na ljubav i toleranciju, je relevantna i potrebna i danas.

Melodija za ovaj komad ‘došla’ mi je tokom putovanja od prije dvije godine, kada sam bio počastvovan da provedem mnoge dane i noći uronjen u svetu muziku i obrede i budem transformiran njima. Ove godine, kada sam bio upitan da komponujem djela kako bih prikazao suštinu tradicija Azerbejdžana za UNESCO-v događaj u Bakuu, odlučio sam da spojim Nasimijevu poemu sa ovom melodijom i bio sam očaran savršenošću kojom je odgovarala muzici koju sam komponovao ranije. Vjerujem da je razlog ovog poklapanja taj da i muzika i riječi prikazuju tračak- u mom slučaju nestalan- vječnosti.

Nasimi je bio veliki sufijski učenjak i značajna figura muslimanske civilizacije. Iako je samo neznatan broj detalja poznat o njegovom životu, njegova poezija pokazuje njegovo duboko znanje o islamskim poetskim tradicijama, genijalnost u komponovanju, te dubinu poznavanja islamskog, posebice sufijskog, nauka. Tragedija je da je njegov ‘opijeni’ govor bio pogrešno protumačen od strane lirealista (doslovnjaka). ‘Opijajući’ govor, poput onoga o Mansuru al-Hallaju, Bayazidu Bistamiju, Nasimiju, treba biti interpretiran u kontekstu mističnog vokabulara njihovog vremena.

Bez prefinjenog razumijevanja ovog konteksta, koji se na površini (interpretiran doslovno) može činiti kao znak nevjerovanja, veoma se lako zalazi u pogrešno tumačenje. U konačnici, ovakav govor se istinski može razumjeti jedino između govornika i Gospodara. Poput drugih sufijskih pjesnika, Nasimi je govorio drugim jezikom- koji nije svako razumio- jezikom ljubavi.

Poema u mojoj kompoziciji, ‘Nasimi’, posjeduje elemente tradicije ekstatičnog govora koji izranja iz dubokog unutrašnjeg stanja učenosti, nadilazećeg duhovnog stanja koji je često nestalan. U ovoj poemi, Nasimi se neprestano vraća na kontrast između ‘dva svijeta’, fizičkog i duhovnog. Navodeći suprotnosti: „pir mənəm, cavan mənəm“ (Ja sam star, Ja sam mlad)- pokazuje preko/iznad njih na jedinstvo, tawhid- što je jedna od njegovih osnovnih tema. Za Nasimija, Božiji znakovi (ayatullah) mogu se pronaći u stvaranju, ali nam poručuje da moramo gledati i dalje, iznad stvaranja- jer ti znakovi nisu- i nikada ne mogu biti- ograničeni samo na ovu sferu.

Kroz ovu poemu i mnoge druge, vidimo da suština Nasimijeve vjere dolazi iz njegovo unutrašnjeg iskustva/kušanja istine i ljepote Božanskog. I njegove riječi odzvanjaju kroz vrijeme kako bi nam otkrile da je takvo jedno iskustvo moguće naše, samo ako ga potražimo.

‘Nasimi’ možete poslušati na:

Komentariši

%d bloggers like this: