Piše: Ševka Kulovac
U jeku priča o zemljotresima na Balkanu, sniježnim lavinama na visokim evropskim
planinama, poplavama u Veneciji i lošem sistemu, pa, svugdje, zastanem na trenutak i zapitam se: šta smo uradili da nam bude bolje?
Prateći portale i njihova stalna izvještavanja o svemu što se događa, vidim da nismo puno i, izgleda, nažalost, nećemo puno uraditi da bilo šta bude bolje. Svako krivicu sa sebe prebacuje na nekog drugog i tako u krug i konstantno.
Prepiremo se iznova i iznova da pronađemo krivca za naše zajedničko stanje, a ne vidimo da je i krivac zajednički – svi mi. Po cijeloj Zemlji pravimo nered, ponašamo se oholo, kao da smo mi ti koji su vlasnici nebesa i Zemlje.
Hoćemo i slagati, i biti zavidni, hoćemo i u kladionicu otici, hoćemo se i sa vjerom
ismijavati, a hoćemo i sebe opravdavati, a drugog kriviti.
Potenciramo ajet u kojem se kaže da “Uzvišeni Gospodar neće promijeniti stanje jednog naroda dok taj narod ne promijeni sam sebe”, (doslovice: “ono što je u njihovim dušama”), a svi sjedimo i čekamo na nekog drugog da počne sa promjenama. Uprkos svim opomenama, ostajemo slijepi na Božiju moć da nas u treptaju oka izbriše sa lica Zemlje.
Zaključujem da nismo zaslužili da nam bude bolje, i da smo svi zajedno odgovorni za stanje u kojem se nalazimo. Na težak i tužan način ponovo dolazim do uvjerenja da je On, Allah, od milostivih Najmilostiviji. Uprkos našim prekršenim obećanjima iz ezela, još uvijek Svoju milost kao pahulje prosipa po nama. Iako činimo očitu nepravdu Onome ko nam je podario sve ono što očima vidimo, ušima čujemo i maštom zamislimo, On nas još uvijek nas čuva od zla.
Osjećam stid pred Njim jer nam obilato daje, a mi Mu se ne odazivamo. Osjećam i strah od Njegove kazne i srdžbe, jer nas jedino On svojom milošću može spasiti, a mi se ismijavamo s Njim.
Gospodaru, Tvoja milost veća je od Tvoje srdžbe, pa Te molim, ne srdi se na nas i uputi nas na Put koji vodi Tebi, i ne osramoti nas pred Svojim Miljenikom Muhammedom, s.a.w.s, koji
se za nas molio, a mi ga iznevjerismo!
(Stavovi autora ne oslikavaju nužno stav Mlađaka.)
