Profesor dr. Jusuf Ramić za Mlađak: “…svoje iskustvo na Azharu ne bih nizašto mijenjao.”

Intervju obavili: Omerović Lejla i Medunjanin Mirza

Fotografija: preporod.com


U prostorijama Fakulteta islamskih nauka obavljen je intervju sa uvaženim profesorom emeritusom, dr. Ramić Jusufom. Veliki je broj poruka koje je profesor nesebično podijelio sa nama, što kroz pitanja koja smo mu postavili, a dijelom i kroz neformalni dio razgovora koji je prethodio intervjuu. Upravo u uvodnom dijelu, profesor nam je preporučio kapitalna djela iz arapske književnosti kao što je “Risaletu-l-ġufrān”, autora al- Me‘arija, dostupno i u prevodu na bosanski jezik, u kojem, kako profesor ističe, autor vodi čitaoca kroz imaginarno putovanje svemirom i njegovo imaginarno viđenje dženneta i džehennema. Zatim, djelo “Dani”, Ṭahā Ḥuseina, također prevedeno na bosanski jezik, koje nam je profesor opisao kao opuštajuće, čitko i sa jednostavnim stilom, te toplom preporukom za čitanje. Prevodi navedenih djela sa arapskog na bosanski, kao i mnogih drugih, rezultat su zbližavanja Arapa i Bošnjaka na političkom i kulturnom polju, a ostavili su i veliki trag u današnjem vremenu, ističe profesor. Kao temeljnu poruku koju je neophodno izvući iz arapske kulture i rada Muhammeda al- Muvajliḥīja i Jaḥjā Ḥaqīja, profesor navodi: „Selektivno preuzimanje ostvarenja iz Evrope, onoga što nije u sudaru sa našim ubjeđenjima i duhom islama.“ Rješenje je u kritičkom pristupu prilikom preuzimanja, jer: „Beskritičko prisvajanje potisnulo je ono zbog čega su Arapi tu.“, navodi profesor, i na tragu ovih riječi imamo uzorak koji je preporučen pristup za naše okolnosti. Al- Muvajliḥī se borio protiv uticaja stranih riječi na klasični arapski jezik. Također, profesor se osvrnuo i na područje akaida i istakao kako je imam Māturidi, naš imam u ovoj oblasti,  a njegovo kapitalno djelo “Kitabu-t-tawhid” je izvor iz kojeg trebamo crpiti znanja u vezi akaidskih pitanja. Uz Māturidija neophodno je izučavanje i Nesefījevih djela, koja su se proučavala na al-Azharu u vrijeme Muhammeda Abduhȗa, koji je, inspirisan njima, napisao čuveno djelo “Risaletu-t-tawḥid”, prevedeno na bosanski jezik i preporuka je za sve, ne isključivo za studente koji izučavaju islamske nauke, kazao nam je profesor. Uz navedena djela koja su temelj pručavanja islamskih nauka, profesor se osvrnuo i na fetve Ibn-Tejmije, za kojeg ističe da je jedan od obnovitelja islama. Profesor nam je i najavio rad, koji ćemo, ako Bog da, moći pročitati, a riječ je o Ibn-Tejmijinom proučavanju sure el-Fatiha, na jedan do sada neviđen način.

Da li je time što je Bog odabrao arapski jezik da objavi puninu Svoje riječi, izvršena favorizacija Arapa; da li je tu prisutna određena vrsta arabocentričnosti?

Nema tu favoriziranja jednih ili drugih; svi smo mi muslimani, a islam je taj koji nas veže i po kome smo svi jednaki. Kako kaže Poslanik, a.s.,: “Nikakve prednosti nema Arap nad nearapom, osim u bogobojaznosti“, a bogobojaznost je ta koja se favorizuje, a ne neki drugi kvalitet, iako takvi prigovori na račun islama postoje, jer će Arapi uvijek reći da je njihov jezik – jezik dženneta, a mi koji dublje proučavamo islam i iščitavamo Kur‘an i Hadis, znamo da je to i naš jezik.

Da li Arapi čuvaju svoje naslijeđe jezika?

I čuvaju i ne čuvaju, budući da tu ima raznih utjecaja, a borba koja traje protiv utjecaja je široko područje. Naravno, strani utjecaji su snažniji u pojedinim zemljama, čiji adekvatan primjer je Liban, gdje Francuzi vrše strahovit utjecaj, naročito maroniti – katolici koji žive u Libanu, a primjer njihove dominacije je leksikon arapskih riječi „Mundžid“, koji su uradili. Međutim, taj leksikon nije siguran izvor za one koji se bave arapskim jezikom i tragaju za rječnicima tog jezika, jer ima riječi koje su potpuno pogrešno navedene, jer su oni to navodili prema svom shvatanju, dajući značenja pojedinim riječima, tako da onima koji ne poznaju islam ne preporučujem korištenje ovog rječnika. Mi smo zapravo ti koji treba da se bave i daju rezultate na tom poduhvatu prevođenja (mislim ovdje na osoblje Fakulteta i studente). Postoje bolji izvori od navedenog djela za izučavanje pomenutog, kao što je  kapitalno djelo u vidu leksikona arapskog jezika „Lisān al-‘Arab“, zatim „Madžma‘u al-bahrayn“ Nāsifa al-Jāzidžīja, djelo, također, libanca maronita, gdje je u naslovu djela upotrijebljena sintagma iz Kur‘ana, s ciljem da pokaže da i ljudi iz njegovog naroda, kršćanskog, poznaju arapski jezik kao i muslimani Arapi. Značajno djelo jeste također i Harīrijev „Maqāmāt al-Harīrī“, koje je trenutno u pripremi za štampanje, a preveo ga je (prof. dr.) Omer Nakičević. To djelo je prije izučavano i ovdje, gdje su postojali kružoci, u kojima su se okupljali ljudi, izučavajuči ovo djelo, koje je pored Kur‘ana  bilo izvor arapskog jezika i gramatike. Ja sam također, svojevremeno, branio magistarski rad na al-Azharu na ovu temu. Taj rad je stradao u agresiji i nažalost, nije dostupan, osim nekih njegovih malih dijelova koje sam sačuvao u rukopisu, dok je moj doktorat također sačuvan samo u rukopisu, a osim doktorske disertacije koju sam sačuvao tako što sam sakupljao njene dijelove i danima ih sušio, a tada mi je i većina kućne biblioteke zapaljena i uništena. U vremenu poslije rata sam je obnovio, i sada imam jako dobru biblioteku iz oblasti arapskog jezika i književnosti, tefsira, hadisa, te iz brojnih drugih oblasti islamske znanosti. U budućnosti je planiram uvakufiti, kao što je to uradio dr. Ahmed Smajlović, kao poklon Gazi-husrev begovoj biblioteci, dr. Omer Nakičević tuzlanskoj biblioteci, a lokaciju još nisam odredio. Jer, zapamtite, ne može se kopati bez motike; ako hoćeš da istražuješ, potrebno ti je sredstvo – literatura. Stoga bih studentima preporučio da čitaju, jer ljudi danas malo čitaju, i to je tragedija naročito za muslimane. Imajte slobodu da čitate sve što je napisano, jer ćete tako svoj rječnik obogatiti i svoje znanje proširiti, jer smo bez čitanja ništa. Za tu aktivnost je potrebno izdvojiti vremena, a najbolji način jeste da tu aktivnost uvrstite u organizaciju svog vremena, i da to bude svaki dan.

Možete li nam reći, koje ste graduse/faze prošli u svojoj karijeri, i šta je to što biste preporučili mladoj generaciji koja sada studira?

Prošao sam sve faze, od studenta, asistenta pa do emeritusa. Završio sam Fakultet u Kairu, u trajanju od dvanaest godina, gdje sam stekao zvanje doktora nauka iz oblasti arapskog jezika i književnosti, zatim sam se vratio ovdje radeći kao šef kabineta reisu-l-uleme, potom kao profesor u medresi, a 1977.godine kada je otvoren Fakultet islamskih nauka (tadašnja Šerijatsko-sudačka škola), počeo raditi kao docent na istome. Tadašnja matičarska komisija na čelu sa prof. Ćemerlićem, prof. Hamidom Hadžimejlićem i prof. Mehmedom Begovićem, imenovala me je za docenta, poslije u redovnog profesora, a danas radim kao emeritus u istoj instituciji. Radim koliko mogu, ko god dođe tražeći nešto, stojim mu na raspolaganju da pomognem koliko mogu. Generacije i generacije su prošle predamnom, završile svoj studij, pa mi se i danas dešava da ideći ulicom sretnem neke od svojih studenata, koji me prepoznaju. Mladoj generaciji koja sada studira bih preporučio da čita i da se trudi, jer vi ste mladi i pred vama je budućnost. Vi ste nosioci znanja kojeg učimo ovdje, a svakako da vam preporučujem i odlazak u zemlje sa arapskim govornim područjem, barem na neki manji period i onoliko koliko vam to studij dozvoljava.

U čitavom arapskom svijetu su sada neredi, u situaciju u Libanu su se uključile i ostale islamske zemlje, jer je sada konfliktna situacija, a kritično je to ratno područje, i bolje je izbjeći da se nađemo u njemu. Inače. Bit će odlazaka, i dalje ima zemalja u kojima nema nereda i gdje možete otići, npr. Kuvajt, i tamo imaju stipendije i sigurnija je zemlja, Dubai, Jordan, itd, i tamo se može dosta toga naučiti i pored jezika, a u jeziku je najvažniji taj govorni dio, gdje je bitno da čovjek osjeti taj govor koji je u upotrebi, bez obzira da li je došlo do miješanja književnog jezika sa dijelektom, jer ga i takvog nije teško razumjeti, a vremenom se savladaju i te razlike i dobije osjećaj za jezik. Tako imate donji i gornji Egipat; al-Vadžh al-bahrī, delta Nila i sredozemlje, i al-Vadžh al-qiblī, koji  se naziva zbog toga jer je okrenut prema Kibli, gdje su nekada hadžije pješke išle od Nila, preko Crvenog mora, a danas je to nešto sasvim drugačije.

Zaboravljanje klasičnog arapskog jezika, može li imati svoj eho i na temeljnim porukama Kurana?

Klasika je uvijek prisutna i ona ne može biti zapostavljena. Kuran je taj koji čuva arapski jezik.

Kako biste ocijenili postojeće prijevode Kur‘ana na bosanski jezik, i koji biste ocijenili kao najbolji? Koje discipline su nužne, da bi se neko bavio tumačenjem Božije Knjige?

Imate veliki broj prijevoda Kur‘ana koji nisu ujednačeni, jer je riječ o individualnom razumiijevanju. Predlagao sam Islamskoj zajednici i reisu-l-ulemi, da bi bilo dobro da se napravi jedan prijevod ili da se odluče za jedna od postojećih prijevoda, da se oformi komisija koja će to pregledati i ukazati na nedostatke, i da se to verifikuje kao zvanični prijevod. Pored klasičnog arapskog jezika koji je nužan, potrebne su i brojne discipline koje treba prevodilac da poznaje: tefsir, hadis, akaid i jezičke discipline, pa čak i druge istočne jezike poput perzijskog i turskog, koje danas drži Katedra orijentalistike, a nekada je nosila naziv Katedra Istočnih jezika, a sve pomenuto treba da se zna da bi se pristupilo prevođenju. Po meni je trenutno najbolji prevod Kur‘ana, onaj Besima Korkuta u kojem također ima grešaka, ali ne onoliko koliko ima u drugim prevodima, a greške koje su se pojavile jesu one nakon njegove smrti, a prije štampanja prevoda, pa mislim da je neko tu drugi nešto skrnavio. Npr, u 221. Ajetu sure Bekare se kaže:“ Robinja muslimanka bolja je od idolopoklonke, iako vam se ona sviđa“, a on je to preveo: I vjernica je bolja od idolopoklonke…“, pri čemu je ovo „emetun“ (robinja) izostavio, a ja sumnjam da je to njegova greška, jer je on bio svršenik al-Azhara, tako da je moguće da je neko iz orijentalnog instituta vršio neke izmjene.

Prema Vašem mišljenju, kakav prijevod Kur'ana bi trebao da se napravi za naše doba?

Ekipno bi se moralo raditi, ja kažem da se opredijele za jedan od prijevoda Kur'ana i da angažuju ekipu koja će to pregledati. To se odnosi i na tefsir za naše doba.

Da li su nam potrebna nova djela i u kojoj mjeri su nam potrebna?

Pa jesu! Neiscrpno je to, mi moramo to raditi bez obzira na ono šta su generacije prije nas pisale. To nije dovoljno. Mi nastavljamo tamo gdje su oni stali, mi produžavamo taj poduhvat.  Spajamo prošlost sa sadašnjošću. Vjerujem da ćemo mi tu dati svoj doprinos i ja sam uvijek bio za to da studentima treba omogućiti da se aktiviraju, i da među studentima ima kvaliteta koji to mogu iznijeti. Dakle, profesor treba da prati studente, da to predlaže na nastavnom vijeću za asistenta, a ne da uzimamo studente sa orjentalistike. Nemam ja ništa protiv orjentalistike, ali oni su tamo da pripremaju naše ambasadore govornom arapskom jeziku, a neka nas ostave da izučavamo klasiku, jer je Kur'an objavljen na tom jeziku, na klasičnom arapskom jeziku, ne da nam oduzimaju matičnost arapskog jezika, kao što nam se desilo u prošlosti, a to uglavnom krivicu snose neki pojedinci u senatu, pa i ovdje u našem tijelu koje je upravljalo fakultetom, Upravni odbor. Tada je Amir Ljubović bio predsjednik i on je to skinuo. Tada smo ostavili matičnost, a to je greška. Sveli smo se na to da podučavamo naše studente arapskom jeziku, da bi mogli da razgovaraju tamo i da trguju. To nam ne treba, nama treba klasika. Jer sva literatura ovdje je u službi Kur'ana, sva ta klasika od Zamahšerija, preko komentatora, do Muhammeda Abduhua, do Afganija i drugih i današnjih pravih stručnjaka koji se bave ovim pitanjima je naše područje bavljenja.. Pa evo, mi sada imamo i matičnost na orjentalistici, a što će nam sad dvije matičnosti jednog jezik? Mislim da nam nisu potrebne, jer je orijentalistika jedno, mi smo drugo. Ja sam to davno rekao, ali neće niko da čuje, tako da smo oštećeni.

Većina naših starijih ne poznaje arapski jezik, ali su privrženi principima Kur'ana, je li to zbog eha koji nudi Kur'an, s čim to možemo povezati?

Pa dobro, ovaj, Kur'an je djelotvoran. Samo slušanje Kur'ana je ibadet. Čak i ta rasvjeta za vrijeme ramazana, ti kandilji, sve to privlači čovjeka, jer sama rasvjeta je uvedena još za vrijeme Poslanika. Kada je on krenuo u džamiju u Medini i vidio rasvjetu, pitao je ko je ovo uradio? Pa su ashabi rekli, taj i taj koji je došao iz Sirije, donio je sa sobom kandilj i ulje i rekao svom saputniku: „Kada sunce zađe, stavi ove fitilje i upali ove kandilje“, što je on i uradio. Kad je Poslanik vidio, rekao je: “Osvijetlio je islam, neka ga Allah osvijetli i na ovome i na drugom svijetu“, zato sam i prigovorio mostarskom muftiji Salemu Dedoviću, zašto je preveo „kandilj ummu-hašīm“, kao „svjetiljka ummu-hašīm“, kad je kandilj dio naše prošlosti, od vremena poslanika na ovamo. Ta rasvjeta mora biti prisutna kada se uči Kur'an.  Sama melodija Kur'ana privlači, ljepota jedna, slušaš hafiza koji to uči onako kako Allah naređuje, a sami hifz ima svoje važno i istaknuto mjesto.

Ko je u vaše vrijeme bio na Azharu sa naših prostora, i kako je bilo studirati u to vrijeme, tamo?

Završio sam Gazi-husrev begovu medresu 1958. godine, maturu sam položio sa odličnim, oslobođen maturskog ispita. Moji profesori, kojih se i danas sjećam, posebno Muniba ef. Cerića, o kojem je napisana knjiga „Munib ef. Cerić- život i djelo“. Sjećam se mog profesora arapskog jezika, on me je naučio prvim harfovima, međutim, on se razbolio, pa se povukao, a ja sam otišao u Kairo i nisam mu bio na dženazi. Zatim, 1958.godine, kada sam završio Medresu, bio sam jedan od petorice koji su izabrani da nastave studij na Azharu. Međutim nismo mogli odmah otići, jer komunisti su to malo zatezali, pa smo morali prije nego odemo, da odslužimo vojsku. Otišao sam i dvije godine bio u Požarevcu kao vojnik. U ono vrijeme je bio užasan pritisak Staljina, pa je sve bilo mobilno, a poslije kada sam završio, dobio sam pasoš i dozvolu za odlazak u Kairo. Došao sam tamo, nas petorica: Salko Čanić, Ahmed Smajlović, Hamdija Jusufspahić, Merzuk Vejzagić, a od te petorke jedino sam ja još u životu. Bio sam svima na dženazi, a o svakome od njih sam napisao nekrolog. Kad smo otišli avionom iz Beograda, na aerodromu u Kairu dočekali su nas ovi iz Vakufa. Fantastičan je doček bio, prebacili nas kolima u studentski dom u Novom Kairu gdje su smješteni studenti iz svih dijelova svijeta, a najviše ih ima iz Afrike, potom je uslijedila godina dana intenzivnog učenja arapskog jezika, i obzirom da smo imali dobre profesore, godinu dana smo učili jezik, i upisali fakultet. Upisao sam Fakultet arapskog jezika, a  sjećam se da su mi pričali i da je rhm. prof. Đozo tu završio na Kulliya šeri‘a ve-l -qānȗn, Pravni fakultet. To je dakle bila prva generacija koja je sjela u klupe,  i završila taj Fakultet, jer prije se učilo po takozvanom halka sistemu, gdje se u džamiji al-Azhar, u kojoj se nalazi mnogo stubova, oko kojih su se okupljali studenti koji su slušali predavanja, a to je taj tzv „halka sistem“ podučavanja, svojstven prijašnjem vremenu. Rahmetli prof. Đozo je prvi od naših svršenika al-Azhara, koji je završio u zgradi Pravnog fakulteta, iz oblasti Šerijatskog prava u Kairu, dok su na Usuli–d-dinu bili Hamdija Jusufagic i Merzuk Vejzović, a Salko Čanić, Ahmed Smajlović i ja smo upisali studij Arapskog jezika i književnosti.  Oni su završili i vratili se u domovinu,  jedino smo Ahmed Smajlović i ja ostali tamo na postdiplomskom studiju, doktorirali i potom se  vratili u domovinu, a to je trajalo dvanaest godina. Naše doktorske disertacije objavljene su u Kairu, 1980.godine, u izdavačkoj kući „Daru-l-me‘ārif“, a prevedene su i na bosanki jezik, 2003. godine moja disertacija je prevedena. Na sadašnjem Fakultetu sam predavao arapski jezik i književnost, a od rhm. prof. Đoze sam preuzeo i tefsir, i na toj katedri sam ostao dok prof. Karić nije stasao, njemu sam ga predao, a ja sam ostao na arapskom jeziku. Trenutno radim kao prof. emeritus, koji može da radi i predaje dok se osjeća dobro, (što ja i jesam, hvala Bogu), ali prema mogućnostima i kapacitetima. Na fakultetu sam svaki dan, i nikoga nisam odbio ko god je došao da me upita i konsultira se sa mnom, a svoje iskustvo na Azharu ne bih nizašto mijenjao.

Zahvaljujemo se profesoru na ovakvim, divnim riječima i podacima iz vlastitog života, a i Vama, koji ste odvojili vrijeme za čitanje govora jedne ovakve ličnosti.

Comments are closed.

%d bloggers like this: