Priredio: Muharem Salkica
Ramazan smo ovaj put dočekali praznih džamija, a i organizacija zajedničkih iftara zbog trenutne situacije nije moguća. Da li bi ova situacija mogla i trebala potaknuti muslimane da se još više brinu o džematu i rodbini kada prođe ova situacija?
Prof. dr. Dina Sijamhodžić-Nadarević: Najprije, želim se zahvaliti studentima na interesovanju za razgovor o naznačenim temama za studentski portal Mlađak. S obzirom da sam i sama studirala na FIN-u emocionalno sam povezana i sa ovim studentskim listom jer me podjeća na studentske dane. Najprioritetniji posao u mome profesionalnom pozivu jeste rad sa studentima jer su studenti naša buduća snaga i pokretači, nadamo se, brojnih pozitivnih promjena u društvu. Stoga mi je zadovoljstvo obratiti se studentima i ovim putem, pogotovo u vrijeme kada smo uskraćeni za direktni susret i razgovor u prostoru Fakulteta.
Koliko god izazova i teškoća nosi sa sobom trenutna situacija vezana za korona krizu, ona nosi sa sobom, ako je tako prepoznamo, i vrijeme u kojem se intenzivnije vraćamo dragome Bogu, samima sebi i svojim najbližim, ali isto tako trebamo u skladu s prilikama biti dostupni i društvenoj zajednici. Ovo je vrijeme da preispitamo sebe, svoj odnos prema bližnjima, podsjetimo se na prioritete i posložimo stvari po prioritetima. Mi ljudi stvoreni smo i kao društvena bića, a slijedom toga su nam poslane brojne vjerske upute kako njegovati tu dimenziju našeg bića, primjerice kroz čuvanje rodbinskih veza, lijep odnos prema komšijama, učešće u aktivnostima zajednice i sl. Izolacija koju je trenutna situacija nužno donijela sa sobom, suprotna je socijalizaciji i stoga je ovo prilika da snažnije promišljamo o potrebi i važnosti društvenog odgoja čovjeka. U ovoj situaciji još više trebamo osvijestiti odnos jednih prema drugima i kvalitetno ga intenzivirati u normalnim uvjetima, odnos prema starima koji žive sami i usamljeno u našim džematima, bolesnim ljudima, onima s posebnim potrebama i teškoćama i drugim sličnim kategorijama. Studenti i studenstke organizacije mogu mnogo doprinijeti u ovome kroz volontiranje i razvijanje kulture volontiranja, a što je itekako u bliskoj vezi sa islamskom kulturom i tradicijom. U nekim zapadnim zemljama su ovi koncepti sistematično razvijani. Naprimjer, njemački koncept udružene pomoći u komšiluku „nachbarschaftshilfe“, potom američki koncept volontiranja u školama, na univerzitetima i sl. Iz ovih koncepata možemo učiti i razvijati ih kod nas u kontekstu jačanja zajednice u ovom vremenu i onom koje slijedi.
Posljednjih godina, razvojem tehnologije, život se ubrzava i sve je manje vremena za čitanje, ali i ostale stvari koje nisu „prioriteti“. Nova, instant generacija, traži sve “servirano”. Nastavnici i roditelji trebaju podsticati djecu da se malo više trude i, kao pripadnici religije čiji je prvi imperativ “Uči, čitaj” posvete neobaveznom čitanju i malo udalje od virtualnog svijeta. Na koji način se to može uraditi? Učenici i studenti ovaj ramazan imaju online nastavu i samim tim više slobodnog vremena. Da li mislite da će dio ovog vremena biti iskorišten na planu ličnog usavršavanja, čitanjem Kur’ana, ali i drugih knjiga?
Prof. dr. Dina Sijamhodžić-Nadarević: Iz samog pitanja se razumije da ste vi kao vrijedni studenti svjesni opasnosti intenzivnog življenja u svijetu virtualnosti i pojave promoviranja „instant uspjeha“. Za istinski uspjeh treba vremena i strpljivog rada. Potrebni su sigurni i stabilni temelji za nadogradnju i razvoj čovjeka.
Posmatrajući i analizirajući sadržaj koji se nudi u medijima i na internetu za djecu i mlade može se uočiti jasno da veći dio tog sadržaja promovira igru, zabavu i povećanje adrenalina, što od nižeg uzrasta pa nadalje kod djeteta/mladog čovjeka stvara potrebu i ovisnost za zabavom, a sužava prostor razvijanja duhovnosti u najširem smislu riječi. Ovo se itekako reflektira na kvalitet života i slabije rezultate u učenju, ako govorimo o populaciji učenika i studenata.
Na pitanje zašto su muslimani nazadovali dok su drugi napredovali u nauci dati su brojni odgovori od strane istaknutih intelektualaca. Jedan od odgovora glasi da je uzrok ove pojave interne prirode, uz druge eksterne uzroke također. Tumačenje ukazuje na to da sve dok su muslimani razumijevali kako je sticanje znanja, naukovanje, studiranje, učenje u ime Boga čin ibadeta/pobožnosti dotle su i napredovali na naučnom polju. Kada su prestali razumijevati i doživljavati učenje kao čin ibadeta počeli su nazadovati.
Nama nije nepoznata, a također ni studentima, ova činjenica da je studiranje čin pobožnosti, ali se stalno trebamo podsjećati na tu činjenicu i koristiti je za motivaciju i samopreispitivanje naših ciljeva studiranja, namjera, odluka. Često sam u ovom kontekstu novim grupama studenata na početku semestra postavila pitanje poput: „Da li vi studenti razmišljate i osjećate u trenutku kada čitate, učite, dolazite na predavanja i pripremate se za ispite, da činite ibadet?“. Studenti su, što cijenim, davali iskrene odgovore na pitanja i dobar dio njih bi kazao kako nisu stalno osviješteni da je čin studiranja i čin pobožnosti ujedno.
Danas društvene mreže, svijet slika, videa, medija preplavljuje mladog čovjeka i utječe, nažalost, na odustajanje od čitanja knjiga, na savladavanje minimuma i postavljanje niskih ciljeva za uspjeh. Još kod manje djece koja su intenzivnije izložena medijima nastaje problem nemogućnosti koncentracije u učenju pa tako se taj problem generalno povećava sa uzrastom. Primjetno je danas i na Fakultetu da se suočavamo s tom vrstom izazova svi zajedno, tj. kako motivirati studente za temeljito i široko studiranje jer kvalitetan studij to upravo i traži. S druge strane, vjerujem da se i studenti suočavaju s tim izazovom, kako pojačati motivaciju za učenjem. Neće biti teško ako se vratimo izvorima vjere i tražimo motivaciju. Istinsko vraćanje ovoj izvornoj vrijednosti učenja vezanoj za pobožnost bio bi najveći pokretač motivacije za učenje i studiranje. Uz to je potrebno nastojati „znanje uma“ pretvoriti i u „znanje srca“, disciplinirati se i izraditi plan rada (sedmični, mjesečni, godišnji), vjerovati da će kvalitetan rad rezultirati pozitivno i naći svoje utočište poput vode koja sama sebi iskopa korito.
Uvijek sam optimista i vjerujem da se najveći broj studenata može motivirati za učenje i usavršavanje te stoga se nadam da studenti intenzivno provode vrijeme u učenju/ibadetu, a da ne prebrojavaju mukotrpno stranice materijala potrebnih za pripremanje ispita.
Neka djeca žive u disfunkcionalnim porodicama, a u ovim danima izolacije provode više vremena sa porodicom. Nastavnici i vjeroučitelji su ranije mogli prepoznati te slučajeve i pomoći djeci, a sada kada ih ne susreću to je dosta teže. Može li se sada pomoći ovoj djeci na neki način ili tek nakon što trenutna situacija prođe?
Prof. dr. Dina Sijamhodžić-Nadarević: Zanimljivo je vaše zapažanje ove pojave i drago mi je da razmišljate o ovim pitanjima tj. kako pomoći djeci koja žive u disfunkcionalnim porodicama ili djeci kojoj je potrebna dodatna pomoć u učenju ili usmjeravanju pozitivnog ponašanja. U stranim medijima sam gledala insert u kojem su prikazani studenti u Beču koji su u vrijeme korona krize došli na ideju da svoje znanje podijele sa učenicima i pomognu im u prevazilaženju različitih problema pa su tako pokrenuli online inicijativu i organizirali grupe studenata različitih studijskih usmjerenja koji su se stavili na uslugu za pružanje pomoći učenicima, npr. u izradi zadaća, razgovoru o nekim poteškoćama i problemima koje imaju.
Zasigurno bi na sličan način mogli pomoći i naši studenti FIN-a učenicima i djeci koja imaju određene poteškoće. Bitna je organizacija i usmjeravanje energije i kapaciteta na vrijedne stvari. Studenti su znalci i vješti u korištenju savremenih tehnologija i ta znanja mogu iskoristiti za online kreiranje nekih islamskih sadržaja prilagođenih djeci i mladima, poučavanje kur'anskom pismu, razgovoru o vrijednostima itd. Dakle, nastojati boravak u tom „virtualnom svijetu“ iskorisiti na koristan način.
U toku online nastave, što želim pohvaliti, saznala sam da su i neki naši studenti u vrijeme korona krize i izloacije uključeni u mjesnim zajednicama i pomažu drugima.
Islamska zajednica je pokrenula BIR TV, sa programom kojim promovira islamske vrijednosti i stavove Islamske zajednice. Kakav značaj ima pokretanje ove televizije za IZ i muslimane ovih prostora?
Prof. dr. Dina Sijamhodžić-Nadarević: Svakako je ovo važna inicijativa i projekat Islamske zajednice koja otvara brojne prilike za rad sa različitim populacijama.
Nadovezala bih se na prethodni odgovor i kazala da ono što se meni čini važnim u kontekstu pokretanja TV programa islamske zajednice jeste i to da se iskoristi i potencijal naših vrijednih studenata i studentica dodiplomskog i postdiplomskog studija u ovim medijima kroz nastupe, kreiranje programa o temama koje mogu voditi studenti… Smatram da se kapaciteti studenata ne koriste dovoljno.
Koja bi bila vaša ramazanska poruka studentima, a posebno studentima FIN-a?
Prof. dr. Dina Sijamhodžić-Nadarević: Poruka studentima bi bila da se temeljito pripremaju za svoj profesionalni poziv, da iznalaze izvore motivacije za predano i dubinsko učenje jer nas i vjera poziva da kada nešto radimo, radimo to na najljepši i najbolji mogući način.
Poručila bih također da čuvaju poštovanje prema starijima općenito, a posebno prema roditeljima i profesorima i da budu na usluzi islamskoj i široj zajednici onoliko koliko su u mogućnosti.
