Priredio: Muharem Salkica
Ramazan smo ove godine dočekali sa posebnim mjerama, nismo mogli u džamije, na zajedničke iftare, šetnju poslije iftara i tome slično. Kako ramazan odmiče mjere zbog novonastale situacije popuštaju, ali još uvijek to nije način života na koji smo naviknuti. Kakav je Vaš doživljaj ramazana u ovim specifičnim okolnostima?
Mirzeta Brkić: Specifične okolnosti, odnosno vanredno stanje koje svjedočimo, nametnule su mi, i ne samo meni, jedan drugačiji ramazan u odnosu na prethodne. Ja bih upotrijebila sintagmu sobni ramazan da opišem svoj doživljaj ovakvog ramazana. Mislim da iskustveno svi znamo šta je to sobni život u kojem smo od početka vanrednog stanja, a evo i većinu ramazana, i u kojem su velike životne radosti bacanje smeća i odlazak u prodavnicu. Meni je bilo potrebno izvjesno vrijeme da se moje i misli i emocije i ponašanje iznivelišu. To znači da je ovoj krizi trebalo dati drugo značenje kako bi ona možda mogla da bude prilika za lični rast (što krize i jesu), a naša značenjima bogata vjera ima u sebi potencijal za takvo nešto. Konkretnije, sebi sam ponavljala da možda jesam ograničena zidovima, ali ako mi moj Gospodar kaže da sam ja kadra da podnesem te zidove i da podnošenjem tih fizičkih zidova štitim živote drugih, to je onda jedna, priznat ćete jako korisna soba, ili jedni jako korisni zidovi. Zadatak je onda bio da se potrudim da radim ono što je u mojoj mogućnosti. Iako je sobni ramazan, ja se nadam svemirskom uspjehu i molim Darivatelja da to iz svoje posebne milosti za vrijeme ramazana dadne i drugima i meni.
Za istinskog vjernika muslimana ramazan predstavlja duhovni preporod, “restartovanje” psihe. Ove godine nam je ramazan došao u vrijeme kada je generalno psihološko stanje naroda na lošem nivou. Da li se utjecaj ramazana može osjetiti kao što je to bio slučaj prethodnih godina ili se to slabije manifestira zbog nedostatka druženja?
Mirzeta Brkić: Nadovezujući se na prethodno kazano, utjecaj ramazana možemo osjetiti u mnogo drugih aspekata, a koji ne uključuju druženje koje spominjete. Međutim, većina nas je imala priliku da iskusi i druženje putem različitih online platformi prateći poučna predavanja ili ispijajući postiftarske virtuelne kafe. Stoga, ne možemo reći da nije bilo druženja, tamo gdje je bilo volje za druženjem bilo je i online načina da se ono realizira. Naravno, nije to poput druženja uživo ali je također blagodat. Možemo reći da smo migrirali iz jedne blagodati u drugu, i na tome Mu trebamo biti zahvalni. Bereket je, vjerujem i u tom kretanju do virtuelnih druženja.
Posljednjih godina ljudi se pod utjecajem društvenih mreža sve više udaljavaju jedni od drugih, a posebno od porodice. U situaciji koja je na sceni prethodna dva mjeseca mnogi su se ponovo zbližili sa porodicom, ali još više udaljili od drugih. Boravak u zatvorenom i daleko od prijatelja, naročito za studente, pokazao je koliki značaj druženja imaju na naše mentalno zdravlje. Da li pomoću ove situacije možemo shvatiti važnost druženja i malo se udaljiti od virtualnog svijeta?
Mirzeta Brkić: Odgovor na ovo pitanje može na prvi pogled da bude kontradiktoran sa odgovorom na prethodno pitanje. Samo jedna ilustracija da to nije tako jeste ta da je stanje koje proživljavamo upravo to, stanje, privremeno je i molimo dragog Boga da čim prije završi. A znak naše duhovne okretnosti jeste i ovo pronalaženje što kreativnijih načina nošenja sa situacijom, što naše druženje u virtuelnom svijetu i jeste.
Kao odgovor na ovo pitanje ja se iskreno nadam da su i studenti, ali i svi drugi shvatili važnost druženja i naše upućenosti i umreženosti na druge osobe, za koju jesmo programirani.
Stručnjaci za mentalno zdravlje Svjetske zdravstvene organizacije povodom krize izazvane pandemijom korona virusa navode da su mladi koji su izolovani od prijatelja i škole/fakulteta jedna od najranjivijih grupa za mentalne poteškoće. Socijalna izolacija je u nauci odavno poznata kao ključni okidač za mentalne bolesti, dok su podržavajući odnosi sa prijateljima korisni za mentalno zdravlje. Također, rezultati istraživanja su konzistentni da je socijalna povezanost ključni zaštitni faktor mentalnog zdravlja te da je prijateljstvo konzistentni korelat sreće. U rezultatima istraživanja se ne spominje varijabla ‘prijatelji na kafi, a istovremeno i u raljama virtuelnog svijeta’ kao protektivni faktor mentalnog zdravlja. Ostavit ću studentima da sami zaključe šta im je raditi, ali evo nekoliko hintova od mene: iskreni razgovori, druženja i fizičko prisustvo i psihička prisutnost jednih pored drugih čine deveranje sa studentskim životom lakšim. Kad se studentske, timske, prijateljske ruke slože puno se toga može. I da ne biste glorifikovali samo prijateljstvo kao zaštitni faktor vratite se u ovaj odgovor i percipirajte da je pored prijatelja mladima i fakultet (koji nije samo raja) ukoliko su izolovani od njega poteškoća za mentalno blagostanje. Razmišljajte o tome i sjetite se toga kad hodite prema Fakultetu, bilo uživo ili u virtuelnu učionicu.
Mentalno zdravlje posljednja dva mjeseca nije na dobrom nivou. Međutim, popuštanjem mjera popušta i pritisak koji se pojavio kod ljudi. Ipak, strah od koronavirusa još uvijek je dosta zastupljen. Kako se najbolje nositi sa ovom situacijom?
Mirzeta Brkić: U ovom mementu mi nemamo precizan odgovor koliko velike posljedice su nastale zbog pandemije. S tim u vezi, nemamo ni odgovora o mentalnom zdravlju građana Bosne i Hercegovine. Smatram da moramo nastaviti da se pridržavamo preporuka nadležnih organa i naučiti da živimo s tim. To ne znači da želim da to potraje, pa zato trebamo da naučimo, već prosto, a sad je to barem izvjesno, naši životi neće biti isti kao prije. Potrebne su nam različite vještine za povratak iz izolacije u, ne želim reći prijašnju normalizaciju (jer svjesni smo da i prije pandemije puno toga nije bilo normalno) ali u ovu normalizaciju rada različitih uslužnih, odgojnih i obrazovnih objekata, saobraćaja… Ono što bih voljela jeste da i u ovim postkarantinskim vremenima dok smo u procesu novog učenja ponavljamo već naučeno. Sve ono što smo kao vrijednost kod sebe osvijestili, ponovili ili novo spoznali da najuspješnijim kodovima pohranimo u dugoročnom pamćenju, i da to svakodnevno sami sebi vraćamo u radnu memoriju i opet iznova ponavljamo, jer bismo mogli, u suprotnom, da to zaboravimo, jer čovjek je sklon zaboravu. A ovo su životne lekcije i ne bismo ih trebali zaboraviti. Na nama je da dovimo kad smo već “restartovali“ psihu, kako to navodite u nekom od prethodnih pitanja, u toku ovog ramazana.
I na kraju, Vaša poruka za studente u vrijeme kada se bliži bajram, ali i ispitni rokovi.
Mirzeta Brkić: Naredne sedmice su ključne, da upotrijebim slične riječi kao one koje su kružile pred ramazan, a praveći sintezu ramazana i korona situacije: Slijedeće četiri sedmice su ključne! Poruka studentima bi bila da je svaka sedmica (svaki dan i svaki tren) na putu stjecanja znanja ključna. Dakle, dragi studenti i studentice umjerene količine baklave, obavezno druženje sa rodbinom i prijateljima, te prekomjerne količine učenja su poželjne. Da Sveznajući, dž.š., dadne da nam svima i svaki korak na putovanju prema znanju bude bajram, pravo veselje, praznik, radost, iščekivanje. U tom kontekstu, dobro je da je svaki dan bajram. I naravno da nam i svi drugi aspekti života budu bajramski. Molim Uzvišenog da se uskoro vidimo u učionici, ili, kako je jedna studentica u toku online nastave usljed nekih tehničkih problema izjavila: „Ko bi rekao koja je blagodat učionica?“, je možda bolje da kažem da se vidimo u blagodatnoj učionici. Svim studentima, studenticama, zaposlenicima Fakulteta i nastavnicima Bajram šerif mubarek olsun.
