“Antisemitizam i islamofobija: Vječni musliman” (Pozicija muslimana u Evropi)

Prevod teksta s njemačkog jezika: Ajdin Halilić

Tokom debata o islamu: „Gdje završava tolerancija?“, „Beethoven ili burka“ ili malo više diferencirano „Islam ograničiti, muslimane integrisati – može li to funkcionisati?“ tri su manje ili više kreativna naslova  njemačkih dijaloških emisija, gdje se u zadnje vrijeme diskutovalo o ovim veoma popularnim temama. „Moć džamije“, „Sveti rat u Evropi“ i naravno „Njemačka ukida samu sebe“ su tri naslova za knjige koje se bave istim pitanjem. Sve u svemu, broj izdanja ide u hiljade, te je veoma teško izmišljati nove teme za naslovnice. Objektivno gledajući sve ove emisije, knjige, referati, blogovi i govori mogu se svesti pod jedan naslov: „Muslimansko pitanje“. Ova  tema postala je opsesija Zapada početkom 21. stoljeća.

Naseljavanja ugrožavaju sigurnost i blagostanje

Glavna teza svih publikacija očita je i može se brzo sažeti: „Muslimanska naseljavanja u Njemačku i Evropu ugrožavaju sigurnost i blagostanje“. Muslimani se ne uklapaju u našu državu i društvo, oni iskorištavaju naše socijalne sisteme, donose sa sobom vrijednosti koje su u sukobu s našim, stvaraju paralelna društva i brzo se množe, jer je zadaća muslimanke da rađa. Islam je u svojoj nutrini i od početka povezan s nasiljem. I kad se se sve to do kraja sažme, postane jasno koji je cilj ponašanja muslimana – osnivanje „svjetskog hilafeta“.

Naravno autori ovih teza imaju odgovor za ovakvo ponašanje. Na pitanje: „Šta raditi?“, imaju kratak, a jasan odgovor: „Naseljavanje muslimana u Njemačku i Evropu mora biti potpuno zaustavljeno.“ Nekontrolirani i ilegalni imigranti (u fokusu stoji „Godina katastrofe 2015“) moraju biti u velikim brojevima protjerani na svim instancama, od politike, uprave i sudstva muslimanima se mora dokazati da u Evropi nisu dobrodošli.

Široko rasprostranjene nacionalističke pozicije

Ovakva radikalna stajališta su u njemačkom društvu veoma rasprostranjena. Alternativa za Njemačku skr. AfD i Evropske patriote protiv islamizacije Okcidenta skr. PEGIDA su najglasniji zagovornici te ideje. AfD je od pokrajinskih parlamenata i njemačkog parlamenta (Bundestaga) napravila binu za konfrontaciju s „muslimanskim pitanjem“. Ova ekstremno nacionalistička partija ima uspjeha. To se vidi u povećanju procenata u anketama, te da neke druge partije preuzimaju neka AfD-ova gledišta: od CSU/CDU-a preko FDP-a do SDP-a, pa sve do Zelenih i Ljevičarske partije. Da bi se zaustavio uspon nacionalističke AfD, već učvršćene partije zauzimaju nacionalističke pozicije, prije svega vladajući CSU/CDU. Veliki se preokret dešava u Njemačkoj, protivnici muslimana su motor istoga. „Problematični dio useljenika upravo čine muslimani, potomci vijetnamskih useljenika u bivšu DDR ne predstavljaju problem.“, kako bi rekao Thilo Sarrazin, penzionisani političar SPD-a koji je inspirisao ovaj pokret kao niko drugi. Ovoga ljeta Sarrazin će izdati novu knjigu i promovisati svoju tezu: „Neprijateljsko preuzimanje – kako islam zaustavlja razvoj i ugrožava društvo.“

Koliko u Njemačku useljeni muslimani predstavljaju jedan socijalni kolektiv, dobro je pitanje, dosta razloga govori protiv. Isto tako malo se ovdje radi o pitanju koliko islam igra ulogu u razvijanju nasilničkih „džihadističkih“ grupa i njihovih aktivnosti. Za oba pitanja ima mnogo dobro argumentovanih publikacija.

Zajednički naziv; „Kritika islama (Islamkritik)“

U današnjoj Njemačkoj pojam „kritika islama“ postaje kulturni obrazac na kojeg se kači sve veći broj pripadnika srednjega staleža. Ko bi volio da sebi napravi sliku kako ovaj proces izgleda, trebao bi pogledati nastup Julie Klockner u jednoj dijaloškoj emisiji o „muslimanskom pitanju“, kada članica predsjedništva CDU-a objašnjava mušku dominaciju u islamu, dobivamo predstavu kako bi mogla izgledati jedna konformistička pobuna u Njemačkoj u ranom 21. stoljeću. Ili pak  se umiješati na jedno predavanje Thillo Sarrazina, ili rezervisati sebi kartu za pozorišnu adaptaciju suptilnog francuskog romana Soumission njem. Unterwerfung (Potčinjavanje) u njemačkom pozorištu u Hamburgu. Postoje različite varijante predstavljanja  „muslimanskog pitanja“, ali sve ubadaju u istu ranu. I publika, polahko, ali sigurno, skuplja veliku sumu islamokritičkih ideja.

Paralele sa antisemitizmom

To je jedna stara njemačka opsesija. Historičar Heinrich von Treitschke radovao se 1879. godine „velikom preokretu“ kroz koji prolazi njemački narod. Val antijevrejskih djela preplavio je njemačke biblioteke, napisao je u svom poznatom referatu u pruskom godišnjaku s naslovom Naša uvjerenja. „Ansemitska  udruženja“ su se skupljala „na ljutitim okupljanjima“ da bi objasnila jevrejsko pitanje. Ne samo da su se jevreji nastanili u Njemačkoj, već ih dolazi sve više iz „poljske kolijevke“ kako piše Treitschke. Krajem 19. stoljeća Njemačka se nalazila pred  „jevrejskim pitanjem“. Jevreji su prijetili zemlju podijeliti, izazvati proces propadanja, vlast uzeti u svoje ruke. To se nije smjelo kazati dugo vremena, jer su jevreji u svojim rukama držali medije, ali instinkt za preživljavanje kod Nijemaca se probudio i počeli su da se bore.

„Antisemitizam“ bio je pozitivan pojam

Antisemitizam je bio pojam s pozitivnim konotacijama. Antisemitski stavovi uživali su blagoslov kao objektivni i naučno potkrepljeni. Naučnici su izvodili bit „vječnog židova“ iz samog Talmuda, jevreji su prema njima htjeli da iskoriste svoju pravnu jednakost i emancipaciju da bi na kraju pokorili Njemačku i preuzeli upravljanje svijetom. Na te procese po hiljadu puta javnost je bila opominjana. „Jevrejsko pitanje“ predstavljano je Nijemcima u smislu da će biti pokoreni, ako se ne usprotive istom. Njemačko građanstvo je gomilalo „antisemitsko znanje“ kako to formulira sociolog Jan Weyand. Biti protiv jevreja značilo je biti na dobrom tonu. Antisemitizam postao je kulturni kod, te dio obrazovanja. Bio je usko povezan s njemačkim nacionalizmom, na način na koji islam neće biti ni u najdubljim „multikulturalnim“ snovima. Istraživači poput Wofganga Benza i Micha Brumlika su već ukazali na paralele između antisemitizma u 19. stoljeću i njemačke „kritike islama“ u 21. stoljeću. Veliki broj Nijemaca je opsjednut teorijama o preuzimanju Njemačke.

Kuda vodi „kritika islama (Islamkritik)?

Kuda ovo sve vodi? Orijentalista Paul Legarde, kojeg je Thomas Mann još 1918. godine smatrao za jednog od najvećih njemačkih orijentalista, mislio je na jevreje 1887. kada je napisao: „Sa trihinama i bacilima se ne raspravlja, trihine i bacili se i ne uzgajaju, oni se što brže moguće uništavaju.“

Neupitno je da Holokaust bez dugogodišnje pripreme ne bi bio moguć. Gdje će odvesti „kritika islama (Islamkritik)“? „Muslimansko pitanje“ mora biti nekako riješeno. Mi znamo da se historija ne ponavlja, jer historija svaki otvoreni poziv za „uništenjem“ osuđuje. Ali se i zna, gdje „borba za opstanak“ počne, tu nije daleko podrška i legitimacija masovnog zločina. Rasprostranjeno vjerovanje je da unutrašnji društveni poredak ne može više izdržati  muslimansko naseljavanje. U proteklim sedmicima, otprilike oko hiljadu ljudi u potražnji za sigurnošću ugušilo se u Srednjem moru. Izviđački avion i više brodova koji su mogli da spase ove ljude bili su spriječeni od evropskih graničara. Pitanje odgovornosti se ne postavlja. Velika većina evropskih građana je ubijeđena o potrebnosti ovakvog djelovanja.

Autor teksta: Stefan Buche, televizijski novinar za ARD

Tekst je objavljen 2018. godine