Piše: Kamber Kamberi
قُلْ هَلْ يَسْتَوِي الَّذِينَ يَعْلَمُونَ وَالَّذِينَ لَا يَعْلَمُونَ إِنَّمَا يَتَذَكَّرُ أُوْلُوا الْأَلْبَابِ
”Reci: Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!” (Ez-Zumer, 9)
Hvala Allahu Uzvišenom koji nas je okupio na ovom mjestu, da u miru i sigurnosti Njemu se pokorimo. Neka je salavat i selam na Allahovog miljenika, Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe, i sve one koji slijede njihov put do Sudnjeg dana, a Allaha molimo da nas učini od njih. Amin.
U današnjoj hutbi bih želio da našu pažnju usmjerimo na kazivanje o Musau i Hidru, a.s., iz sure Kehf. Naime, jedne prilike je Musa, a.s., držao govor svome narodu i na pitanje: „Ko je najučeniji?“ odgovorio da je to on. Allah, dž.š., ga je ukorio, i rekao da na mjestu gdje se spajaju dva mora, postoji Božiji rob koji je učeniji od njega. Ovo kazivanje koje sam parafrazirao i skratio je zabilježeno u dva sahiha. Uzmimo samo pet stvari za razmišljanje iz ovog kazivanja!
Prvo, na samom početku kazivanja nailazimo na čvrstu odluku i upornost Musaa, a.s., da dođe do učenog Allahovog roba o kojem ga je obavijestio Gospodar. Obraća se svome saputniku i kaže mu da, ako treba, tragat će „hukuba“ – „hukuba“ po jednom tumačenju podrazumijeva period od osamdeset godina i više, a po drugom tumačenju veliku razdaljinu. Čist nijjet, čvrsta odluka, jaka želja i upornost su osobine koje trebaju krasiti onoga koji želi postići uspjeh, ma čime se bavio, a pogotovo one koji su krenuli putem traženja znanja. Ove osobine trebamo naučiti od Musaa, a.s., koji je u ovom kazivanju, našim riječnikom rečeno, student.
Druga stvar kojoj nas uči ovo kazivanje jeste poštovanje učenih, poniznost i skromnost. Musa, a.s., Božiji poslanik, među najodabranijima, pokazuje poštovanje prema učenom i ne samo poštovanje nego i poniznost – bez ikakve gordosti, bez ikakve umišljenosti dolazi Hidru te ga upita: „hel ettebiuke ‘alaa en tuallimeni?“ – „Mogu li te pratiti, da me podučiš“ , te pristaje na uslove Hidra, da neće ništa pitati i da mu se neće protiviti. Teško je ne uočiti skromnost i jednostavnost ove rečenice koju izgovara jedan od najboljih ljudi koji su zemljom hodili.
Treća stvar koju bismo trebali uzeti iz ovog kazivanja je svakako promišljanje, kriticizam. Nakon što je Musa, a.s., primljen u društvo Hidra, Hidr uradi ono čemu je podučen – probuši lađu, ubi dječaka i učini dobročinstvo onima koji ga nisu htjeli ni ugostiti. Na svaku spomenutu radnju, Musa, a.s., i pored postignutog dogovora, propituje autentičnost, kritikuje i hrabro traži objašnjenje za Hidrove postupke. Ove osobine koje nalazimo kod Musaa, a.s., su možda i među najvrjednijim osobinama u svijetu i vremenu gdje se poltronstvo iz dana u dan sve više cijeni, i gdje je sve poželjnije da se glava koristi za klimanje umjesto za razmišljanje. Da bismo se u to uvjerili, neka svako od nas upita sebe kako bi postupio na Musaovom, a.s., mjestu?
Četvrta stvar bi trebala biti poticaj na razmišljanje onima od vas koji su postigli određen stepen u znanju, te ih je Allah počastio da svoje znanje prenose na nas, studente. Hidr, koji predstavlja tu kategoriju ljudi u ovom kazivanju – učitelja, pokazuje razumijevanje prema Musau, a.s., s početka ga upozoravajući da se neće moći strpiti. Musa, a.s., opravda Hidrova očekivanja; prvi put, drugi put, treći put – ali ne nailazimo na grubost u Hidrovom njegovom ponašanju, već ga samo blago podsjeća na postignuti dogovor, te na kraju potanko, blago i argumentovano objašnjava Musau, a.s., o čemu se radi.
Peta pouka, posljednja, a možda i najznačajnija jeste postupanje po naučenom. Hidr je bio ispravno podučen, njegovo znanje je od njega zahtijevalo da ošteti tuđu imovinu, da ugasi život dječaka i učini dobro onima koji su ga netom odbili – dakle velike stvari, od kojih se on nije ustručavao. I pored toga što je bio podvrgnut kritici od strane Musaa, a.s., on je uradio ono što je od njega zahtijevalo njegovo znanje. Završio bih sa izrekom koja se pripisuje Aliji ibn Ebi Talibu, r.a., koja kaže: „Jehtefu-l-‘ilmu bi-l-‘amel, fe in edžabehu we illertehal.“ – Znanje zove djelo, pa ako se ne odazove – ono odlazi.
Allaha uzvišenog molimo da nam podari jaku volju i čist nijjet na putu traženja znanja, da nam podari skromnost i poštovanje, oštroumnost, kritičnost i pravilno rasuđivanje (furkan), i na kraju Njega molimo za korisno znanje koje će oplemeniti naša djela, a koje neće biti samo mrtvo slovo na papiru. Amin.
