Ponosno se odupri vjetru, o ti, teški čovječe bosanski

Piše: Alija Mevkić


U moru poruka i čestitki koje su preplavile naše virtuelno područje, moći ćete pronaći i ovu, možda pomalo i čudnu. Neka to bude jedna pisana riječ koja će zauvijek ostati i vijekovima svjedočiti, baš kao i stećak starobosanski, da je jedan čovjek, mlad čovjek, u jednom teškom vaktu volio jednu Zemlju, svoju Zemlju.

Nekada nas ljudi uče da vrijeme ne može biti teško, a ja se s tim i ne bih baš složio, pa bih kazao da itekako može. No, tome bih dodao i to da teško vrijeme „proizvodi teške ljude“,  a bosanski čovjek je baš „težak čovjek“.

U vremenima kada se na našu avliju bosansku nadviju oblaci, i sa istoka, i sa zapada, kad zapušu snažni vjetrovi, i sa juga, i sa sjevera, čovjek bosanski ustane, stoji uspravno i baš kao da je težak, odolijeva vjetru i ne dopušta da ga odnese, kao što nosi lahki list. Vjetar našeg čovjeka bosanskog često njiše, čak i kad neko tamo negdje daleko pomisli da će čovjek bosanski odletjeti, on se još čvršće ukopa u svoju zemlju bosansku i ostane na njoj, jer zna da ako ne ostane na njoj, sigurno će u nju. Zna čovjek bosanski i činjenicu da su mnogi otišli u nju, kako bi on danas po njoj hodio.  

Takav čovjek, težak čovjek, navikao je da se bori za svoj opstanak. Vijekovima se borio protiv raznih naroda i nedaća i uvijek opstajao. Takav čovjek zna da svi koji napadaju imaju motiv, a on, čovjek bosanski, ima ideju, i to ne bilo kakvu. Ima ideju krvlju natopljenu, suzama okupanu, šehitlucima i spomen pločama popločanu, ima ideju koja se naziva Bosna. S takvom idejom, takav čovjek, težak, bosanski, spreman je na sve pa i da legne kako bi drugi hodali. Baš takav čovjek, kome je draže časno leći nego nečasno hodati  je pošteni, teški, čovjek bosanski. S takvim čovjekom, a ima ih na hiljade i stotine hiljada, naša Ideja  ima perspektivu.

Jedan čovjek, teški, bosanski, koji je nekada, ne tako davno, artikulisao našu putanju i obnovio našu Ideju, kazao je jednu poruku koja treba da odzvanja u ušima svakog današnjeg čovjeka koji sebe smatra bosanskim. Rekao je da: „ Ni život, ni smrt pa ni sudbina čovjeka bosanskog nisu u rukama onih koji vjetrove navode, nego u rukama Onog koji vjetrove, a i sve ostalo stvara“. Kazao nam je taj čovjek još i to da je u toj vjeri, vjeri da je sve u Njegovim rukama, naša snaga, sloboda pa i naša pobjeda.            

O, dragi čovječe bosanski, neka ti je sretan ovaj naš Dan bosanski! Nek’ smo sami, bez nekog tamo daleko, pa nek’ nam i vjetrovi dolaze. Dovoljno smo teški da im se odupremo. A ti, o mladi čovječe bosanski, ustani i trudi se, da jednog dana postanemo „preteški“ pa da neko tamo negdje daleko ni ne pomisli da neke vjetrove usmjerava na nas! O, svi ljudi bosanski, budimo svjesni da smo se, zajedno s ovim čovjekom kojeg smo pominjali, zakleli Svevišnjim, Njim samim, da nikada nećemo biti robovi. Nek’ nam je sretno i berićetno, ostanimo uspravni, hrabri i ponosni ljudi, teški, bosanski!

Comments are closed.

%d bloggers like this: