Piše: Adnan Mulić, član redakcije
(يَوْمَ لَا يَنفَعُ مَالٌۭ وَلَا بَنُون ﴿٨٨﴾ إِلَّا مَنْ أَتَى ٱللَّهَ بِقَلْبٍۢ سَلِيمٍۢ ﴿٨٩ “Na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti, samo će onaj koji Allahu srca čista i zdrava dođe spašen biti.” (Aš-Šuara 88-89)
Srce kao nutrinska komponenta čovjekovog tijela je glavni pokretač svake insanske aktivnosti na ovom svijetu. Bez njega, svaki vid ljudske osjetilne opstojnosti na dunjaluku nije validan, te je takav čovjek rečeno jezikom medicine – mrtav čovjek. Istodobno, kao što živ insan ima centralni organ svog tijela koji čitav trup drži u povezanoj funkciji zvanoj život, tako i njegova duhovno tijelo ima svoje srce koje u vitalnosti drži duhovni dio insana, bez kojega musliman nema svrhu postojanja.
Pečat poslanstva, Muhammed s.a.v.s. kaže:„ U ljudskom tijelu ima jedan organ, koji, ako je zdrav, zdravo je i cijelo tijelo, a ako je on bolestan, bolesno je i cijelo tijelo. Taj organ je srce.”
Duhovni velikani islama su govoreći o odnosu srca i ostalih tjelesnih organa izrekli jedno divno poređenje. Srce je poput zapovjednika među vojnicima. Svi vojnici dobivaju naređenja od svog zapovjednika koji ih vodi gdje, kad i kako hoće te ga svi bez pogovora slijede. Ova mudrost nam direktno govori o važnosti redovnog glačanja i jačanja imanskih zidina našeg srca, a što se najbolje postiže zikrullahom i salavatima na Miljenika univerzuma a.s. To je najispravniji put kojim ćemo svoju dušu uzdići od nefsi emmare (nemarne duše životinjske naravi) do nefsi safijje (duše koja je spoznala svog Gospodara i dostigla vječnu harmoniju).
Nalazimo se u mjesecu redžebu, koji je prvi vjesnik mubarek nam Božijeg gosta mjeseca Ramazana. U šehri redžebu zabranjen je svaki vid vanjskog (zahirskog) ratovanja na dunjaluku. Ipak, otvoren nam je put za najveći džihad, onaj unutarnji (batinski) džihad protiv samoga sebe. Objaviti rat nefsanskim prohtjevima koji neprestano navaljuju na imanske zidine srca je farz, kojeg svaki mu'min na putu spoznaje mora ispuniti. Obzirom da je nefs povodljivi dio insana koji žudi za dunjalukum, on kao takav nanosi štetu srcu, mrljajući ga raznim šejtanskim slatkišima kojih insan često nije ni svjestan. Zato je nužno naše svakodnevno preispitivanje urađenih postupaka, izgovorenih riječi i misli koje su posjetile naš um, a koje su ostale pokrivene velom tajne za sve mimo nas i Allaha dž.š. Hazreti Gejlani je ove „slatkiše“ ponajbolje opisao:„ I kao što ti nije dopušteno da uđeš kod vladara s vidljivom prašinom, ne možeš ući ni kod Vladara svih vladara, Uzvišenog Hakka, imajući duhovnu prljavštinu. Ti si jedna ispunjena mješina. (…) U srcu tvome su grijesi nastanjeni i strah od ljudi, i žudnja za njima, i ljubav prema ovom svijetu i onome što je na njemu. A sve su to nečisti srca.“
Ramazan je mjesec naročite Božanske blizine nama, u kojem nas Svevišnji Gospodar daruje i gosti jedinstvenom duhovnom trpezom. Lijepi naši običaji kojima su nas učili naši stari nalažu nam da u goste nije lijepo ići praznih ruku, a kako nas Gospodar gosti ovim svetim mjesecom, za jedno takvo uzvišeno ramazansko putovanje bi najprije trebali spremiti naša uljepšana i očišćena srca, koja će biti uzrok da postanemo Njegovi štićenici. Redžeb i Ša'ban su mjeseci koji nam donose radosne mirise svetog mjeseca blizine te nas pozivaju na spremanje za njega.
Naši prethodnici su postili deset dana redžeba i dvadeset dana ša'bana, trudeći se da provedu što više vremena u nafila i ibadetima, kako bi time otvorili svoja srca za svjetlo (nur) i radosti koje nam Gospodar tada šalje. Spremimo se Gospodaru; uljepšajmo svoja lica osmijehom i nurlejišimo ih sedždama; namirišimo se salavatom i osvježimo svoje jezike Kur'anom. Gospodaru naš, učini nas štićenicima svojim, dopusti nam Ahmedov, a.s., šefa'at, sastavi nas s njim kraj njegova vrela Havda i daj da pijemo džennetsku vodu iz njegovih mubarek ruku!
Amin, ja Rabbe-l-‘alemin!
