Piše: Amel Didić, član redakcije
Pečatni Vjerovjesnik s.a.v.s, u jednom izrijeku definiše prvake ashaba shodno najistaknutijim osbinama koje ih odlikuju, naglašavajući da je najbolji poznavalac dozvoljenog i zabranjenog Muaz ibn Džebel, r.a. Shodno istinitosti i jezgrovitosti Vjerovjesnikovih riječi, ideja sukusa učenosti u ovome plemenitom ashabu usmjerila se ka mome biću. Ponukan time, odlučih krenuti u potragu za njegovom biografijom i njenom analizom.
Muaz b. Džebel kao mladić izuzetno lijepog izgleda iz uglednog plemena Benu Seleme prigrlio je islam u osamnaestoj godini svog kratkog životnog vijeka, nedugo prije dolaska Allahovog Poslanika u Medinu. Bio je dijelom grupe od sedamdeset ensarija koji su prisustvovali drugoj prisegi na Akabi 13. hidžretske godine. Nakon dolaska muhadžira u Medinu, Muaz se pobratimio sa Abdullah ibn Mes'udom, r.a. Učestvovao je s Vjerovjesnikom u bitkama na Bedru, Uhudu i dr. Upravo su njih dvojica u skupini četverice na koje je Vjerovjesnik usmjeravao ljude u učenju Kur'ana, a lično Muazu je posvjedočeno liderstvo u poznavanju dozvoljenog i zabranjenog te njegovo predvođenje učenjaka na Sudnjem danu. Po Vjerovjesnikom nalogu, poslan je u Jemen radi podučavanja ljudi Kur'anu i islamskim propisima. Njegovo znanje je bilo poznato i cijenjeno, tako da su mu se ashabi obraćali usljed nedoumica, pomno ga slušali, riječima hvalili te tako direktno i indirektno potvrđivali njegovu učenost. Imao je 33 godine kada je boravivši u Damasku preselio od kuge.
Analiziranjem života ovog ashaba, malo na promišljanje spremnijem čovjeku mogu se, doista, otvoriti novi horizonti vremenski neograničenog kontinuiteta kvalitetnog djelovanja. Muaz je islamu bio predan petnaest godina, ostvarivši razumu teško pojmljive rezultate. Dobra vijest je da je bio čovjek, pa čitalac, posebno ukoliko je mladić, nema opravdanja u težnji ka dostizanju ideala ispravnog djelovanja na prolaznom i neminovnom za vječni i suštinski život. Razloge za ovako veliki intelektualno te duhovni napredak u vremenski kratkom roku (proveo je ukupno 15 godina kao musliman), možemo tražiti u njegovoj požrtvovanosti i ljubavi spram islama koja se očitovala kroz druženje s Vjerovjesnikom, upijanja njegovih riječi, ali i čestog kritičkog promišljanja i kontempliranja. Njihov odnos zrcali uzorit primjer odnosa učitelj – učenik, a smatramo da proučavanje istog predstavlja značajno biserje pedagoškog djelovanja i posjeduje veliki prostor za istraživanje. Nije mu bilo strano niti stidno upućivati pitanja Vjerovjesniku. Poznata je predaja njegovog dijaloga s Vjerovjesnikom prije odlaska na misiju u Jemen, gdje je Muaz na pitanje po čemu će ljudima suditi ako ne nađe određeni propis u Kur'anu i sunnetu, uzorno zaključio: „Učinit ću napor da formiram vlastito mišljenje.“ Značajan aspekt promatranja njegovog uzleta jeste bratimljenje sa Abdullah b. Mes'udom, najboljim poznavaocem Kur'ana. Nalazimo dovoljan broj predaja iz kojih možemo nazrijeti njegovu predanost Vjerovjesniku, izuzetnu pronicljivost i posvećenost misiji, koja se u začeću ogledala u učenju i pomnom praćenju, a doba zrelosti osvjedočila kroz duhovni rast i podučavanje.
Vjerovjesnikovo opisivanje Muaza kao najučevnijeg ashaba, tj. najboljeg poznavaoca dozvoljenog i zabranjenog, potaklo je zainteresovanost i probudilo mi znatiželju koja ide za kakvoćom njegovog djelovanja shodno ovako pijetetnoj Poslanikovoj konstataciji. Pored velikog broja ashaba, starijih i zrelijih te onih koji su već dobrano biografiju učenja kod Poslanika popunili, ipak Muaz, mladić koji na neposredno prije hidžre prihvata islam i provodi relativno malo vremena s Vjerovjesnikom, a s obzirom na njegove aktivnosti, smrt, Muazovih misijskih putovanja i sl. – biva proglašen najkompetentnijim ashabom u pogledu učenosti. Način dostizanja spomenutog spomenuli smo ili bar nazrijeli dio mogućih razloga, kroz ovaj tekst, ali koji je produkt njegove učenosti? U čemu se ta učenost ogledala? U kojem smjeru i kojoj oblasti islamskih znanosti ide njegova učiteljska misija? Da li je poimanje učenosti savremenih muslimana i onih koji ih podučavaju u suglasju s Muazovim znanstvenim putem? Pokušati dati odgovore na ova pitanja kroz relevantne primjere jeste tema sljedećeg teksta…
Literatura:
1. Sedić, Fuad, Ashabi – najodabranija generacija, IPF Bihać, Bihać, 2015.
2. Ibn Abdu-l-berr, Jusuf, El-isti'ab fi m'arifeti-l-ashab, Daru-l-džil, Bejrut, 1992.
3. Ibnu-l-Esir, Alijj b. Muhammed, Usdu-l-gabe fi m'arifeti-s-sahabe, Dar Ibn Hazm, Bejrut, 2012.
4. Et-Tirmizi, Muhammed b. Isa, Sunenu-t-Tirmizijj, Daru-l-garbi-l-islamijj, Bejrut, 1996.
