Piše: Anis Sulejmanović, član redakcije
Moja srce je sigurna kuća
Za sve tuge i boli
Za sve neostvarene želje, uspomene i patnje.
Zidovi joj pucaju, od bolnog vriska, oštećeni ostali
Vlaga se skupila u njoj, od suza što je potopiše ko bujna rijeka
Krov joj je klimav, od svih potresa što dođoše nenadano, ostavivši trag
U njoj je hladno, od svih zima koje ne prolaze.
Mračna je, u njoj jedva da vidiš prst pred okom, s njom i u njoj zaboraviš sam na sebe
Jeza te uhvati na samom pragu, jer tu živi mali dječak, u ćošku sjedi uplakan.
Stara vlasnica se zvala ljubav
Ona je davno odselila
Nje više nema.
