Piše: Zulejha Omerbašić
Muhammed, s.a.v.s., kao Božiji poslanik, posjeduje svojstvo oštroumnosti (fetaneta), te važi za najrječitijeg čovjeka. S obzirom na njegovu vjerovjesničku misiju i društvenu ulogu, neosporiva je činjenica da je bio najrječitiji Arap, jer je upravo vještina govorenja jedna od ključnih za takvo djelovanje među ljudima. Učenjaci su složni da je pleme Kurejš najrječitije arapsko pleme i da njegovi pripadnici govore najpravilnijim arapskim jezikom, te nije slučajno to što je Poslanik, s.a.v.s., baš iz plemena Kurejš.
U odlike Poslanikovog, alejhisselam, govora i izražavanja spada jezgrovitost; umio je u malo riječi kazati mnogo toga i njegov govor bio je lahak za pamćenje. Govorio je čistim arapskim jezikom i sažetim govorom koga bi prilagodio svome sagovorniku. Prenosi se da je Aiša, r.a., rekla: „Poslanik, s.a.v.s., kazivao je tako da je neko, ako bi htio, mogao izbrojati sve njegove riječi.“ Kako je Poslanikov, s.a.v.s., govor bio čist od mahana i bilo kakvih grešaka, na taj način je poučavao i druge.
Rekao je imam El-Hattabi: „Zaista je Allah dao Svome Poslaniku, kada ga je postavio, stepen rječitosti iz Svoje Objave i njegov govor stavio u službu vjere, od jezika odabrao mu najčistiji arapski jezik, a od poslanica najrječitiju i najjasniju. (…) Onda ga je ojačao jezgrovitim govorom, koga je učinio pomoćnikom njegovom poslanstvu, spoznajom njegovoj poslanici, tako da je malo njegovog govora sadržavalo mnoga znanja. Njegovo čuvanje je olakšao slušaocima i njima nije dosađivao njegov teret.“
Arapi u tom vremenu nisu naročito vodili računa o gramatički ispravnom izražavanju, književni i svakodnevni jezik su se znatno razlikovali, a standardizacija arapskoga jezika je počela pod utjecajem Kur'ana i sunneta. Uprkos tome, Allahov Poslanik, a.s., bio je u stanju prilagoditi se nivou slušateljstva, kako bi im na što valjaniji način prenio određeno saznanje. Osim toga, upozoravao je svoje sudrugove da obrate pažnju na način pripovijedanja i govorenja pred drugima, jer se moglo desiti da pojedinac ne shvati hadis ispravno, što bi dovelo do netačnog prenošenja hadisa.
U fokusu rasprave o Poslanikovom, s.a.v.s., govoru jeste hadis: „Dat mi je sveobuhvatni (jezgrovit) govor.“ Neki učenjaci ovo tumače da je taj govor Kur'an u kojem je Allah sabrao sve što je objavljeno u Knjigama prije Muhammeda, s.a.v.s.. Također, sintagmu ğawāmi'u al-kalim – „jezgroviti govor“ neki tumače ajetom iz sure En-Nahl: Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, i razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje. Hasan El-Basri, tumačeći ovaj ajet, kaže: „Ovaj ajet nije izostavio neko dobro, a da ga nije naredio, niti zlo, a da ga nije zabranio.“
Nakon svega navedenog, navest ćemo činjenicu da su učenjaci složni da je Poslanik, s.a.v.s., bio najrječitiji Arap i hadisi koji doslovce sadrže njegove riječi ukazuju na ljepotu njegovog izražavanja, te ono što onemogućuje argumentiranje određenim hadisom jeste ono što se desilo sa Alejhisselamovih riječi poslije njega. Poslanik, s.a.v.s., nije izgovorio hadis koji je neispravan u bilo kojem pogledu, niti ijednom njegovom hadisu treba nešto dodati ili oduzeti. Na tragu toga, oni Alejhisselamovi hadisi koji imaju ocjenu slabije vjerodostojnosti posljedica su mahana u prenošenju.
