Priredila: Marsela Mrnjavac, Fakultet filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu
“Međutim je li zdravlje postalo samo objekt prodaje kako bi se zaradilo? Sami svjedočimo da je na tržištu svakodnevno sve više lijekova s istom primjenom i istim učinkom. Zar ne bi bilo dovoljno zadržati se na već postojećim lijekovima, čiji su nam učinci poznati već godinama te koji i više nego dobro odrađuju svoju funkciju izlječenja bolesti i rješavanju određenih tegoba. Prema Illichu: ‘Zdravlje je postalo robom, nešto što se plaća, umjesto da se aktivno brinemo za njega'”.
Lijekovi su svakodnevno prisutni u našim životima. Ponekad bez i da razmišljamo služimo se velikim spektrom ponude iz farmakološke industrije. Međutim možemo se pitati je li sama zadaća farmakološke industrije upravo zarada i promoviranje lijekova?
Nedvojbeno je da je profit svjetske farmakološke industrije u rangu s profitom vojne industrije, koja slovi kao najbogatija i najisplativija grana industrije. Pitamo se jesu li nam određeni lijekovi zaista potrebni i jesu li uspješni onoliko koliko ih farmaceutska industrija predstavlja ili se radi samo o manipulaciji?
U ovom radu ćemo se pozabaviti pitanjima utjecaja farmakološke industrije, te je li zaista bolesti sve više ili je riječ o prevarama koje su nastale od strane farmaceutske industrije. Također ćemo spomenuti i alternativne načine liječenja, koji su danas sve prisutniji, te ih svakim danom prakticira sve veći broj ljudi.
Svakodnevni utjecaj farmaceutske industrije
Farmaceutska industrija je sastavni dio naših života. Važno je sagledati njenu zadaću sa svih strana. Jasno je da ne možemo prikazati samo negativne učinke, već ćemo se osloniti i na pozitivnu stranu – njezin svakodnevni doprinos u produljenju života, spašavanju života i kvaliteti života.
Međutim je li zdravlje postalo samo objekt prodaje kako bi se zaradilo? Sami svjedočimo da je na tržištu svakodnevno sve više lijekova s istom primjenom i istim učinkom. Zar ne bi bilo dovoljno zadržati se na već postojećim lijekovima, čiji su nam učinci poznati već godinama te koji i više nego dobro odrađuju svoju funkciju izlječenja bolesti i rješavanju određenih tegoba. Prema Illichu: „Zdravlje je postalo robom, nešto što se plaća, umjesto da se aktivno brinemo za njega“.[1]
Način na koje se zdravlje najbolje prodaje je direktno komuniciranje s potrošačima, a to svakodnevno farmaceutske industrije čine putem reklama. Gotovo svakodnevno nam se obećavaju nove recepture tako da su tjelesno savršenstvo i psihička neopterećenost u odnosu na sva naša svakodnevna iskustva ipak dostupni i samo su pitanje izbora pravilnoga sredstva. Na nama je da odaberemo pravo sredstvo i naravno dobro ga platimo.
Ako reklama pruža informacije, nema joj se što prigovoriti. Upitno je kada reklama navodi na potrošnju. No upravo je to cilj marketinških stratega, jer se posebna poslovna područja upravo tu otvaraju. No često sama prodaja nije primarni cilj, već plasman samog novog lijeka. Bitno je da na tržite izađe novi “lijek“ koji će s vremenom donijeti određenu zaradu pripadajućoj industriji, ali kolika je njegova stvarna učinkovitost, sami često ne provjeravamo, već čovjeku u bijeloj kuti koji smirenim i ozbiljnom tonom u reklami tvrdi da je to baš ono što nam treba, bez razmišljanja povjerujemo. Gledajući bilo koji reklamni spot za bilo koji lijek možemo zaključiti da slika koja se prodaje kupuje naše osjećaje. U trenu pomislimo da možemo biti sretni i zdravi kao i oni u reklami i to samo ako uzmemo jednu tabletu dnevno, ili se možemo riješiti stalnog straha od dobivanje neke bolesti i to pomoću prevencije uzimajući određeni preparat. Napomenimo, svatko tko konzumira određeni lijek i odlučuje se na njegovu kupnju radi to svojevoljno. No na naše osjećaje se utječe i prividnim autoritetima, odnosno slavnima. Nerijetko je da proizvod koji se želi brzo i efikasno plasirati na tržište i dovesti na dobar glas, koristi vjerodostojnost neke slavne i utjecajne osobe. U svijesti gledatelja slavna osoba je ikona koja je oličenje uspjeha, sreće, te se poistovjećujemo s njima pogotovo ako dijelimo istu vrstu medicinskih problema. U tim trenutcima njihove savijete slušamo i više nego savjete liječnika.
U moru nametnutih reklama i utjecaja na naše osjećaje, izgleda kako se zaista trguje našim zdravljem. Čak kada nam je lijek i prijeko potreban, teško je pronaći izvore informacija koji su vjerodostojni i nisu s namjernom plasirani u svrhu prodaje.
Kako smo na početku već spomenuli, svakim danom je sve više bolesnih ljudi, ili oni barem tako vjeruju, te je sve veći i veći izbor lijekova s istim sastavom, ali drugim imenom.
S pravom možemo postaviti pitanje, je li mouguće da se bolest samo “stvara“, ili postoji, a mi je tek otkrivamo. Svima nam je dobro poznat placebo efekt, koji se definira kao djelovanje terapijskog postupka, koji objektivno ne posjeduje efekt na stanje u kojem se primjenjuje.[2]
Farmaceutska industrija nikad nije bila na većem testu nego sad. Proučimo li koliko se samo lijekova nakon pojavljivanja na tržište povlači, posumnjat ćemo u sva medicinska istraživanja koja se trebaju provesti prije plasmana bilo kojeg lijeka na tržište. Ljude je samo potrebno uvjeriti da su „problemi koje su do tada prihvaćali kao neugodnosti“ – poput ćelavosti, izboranosti i seksualnih teškoća – danas smatraju „dostojnim medicinske intervencije“.[3]
Slično je i sa bolestima na duševnoj bazi, jer čovjek ipak ima i duhovnu dimenziju, koja itekako može biti ranjiva i bolesna. Mogu li se takve bolesti uopće rješavati tabletama ili je potreban drugačiji pristup? Što se tiče neurofarmakologije, postoji crvena i/ili plava tableta koja rješava sve.
Neurofarmakologija i društveni nadzor
Danas su vrlo dobro poznate nuspojave jakih antidepresiva koji su bili popularni i rašireni u prošlom stoljeću. Naravno govorimo o Prozacu, Zolofu i sličnim lijekovima. Knjige poput “Slušajući prozac“ autora P. Kramera ili “Narod prozaca“ autorice E. Wurtzel, su itekako pridonijele popularizaciji prozaca kao čudesnog lijeka koji mijenja našu osobnost, čini nas “normalnim“ te nas usrećuje.[4] Samopoštovanje i samopouzdanje nisu više stanja na kojima ljudska osoba treba samostalno raditi kroz duži vremenski period, već su to stanja teške bolesti koja se trenutačno daju izliječiti jednom tabletom. Upravo takvo razmišljanje je prisutno kod 28 milijuna Amerikanaca, što čini oko 10 posto ukupnog pučanstva. Dodatnih 20 milijuna pak vjeruje da treba pomoć prilikom samokontrole, ili da dječija znatiželja i zaigranost nisu prirodni tijek odrastanja, već opasna bolest pod nazivom ADHD, odnosno poremećaj pozornosti i hiperaktivnosti. Zanimljivo je kako su kod tog poremećaja vidljivi samo simptomi, ali unatoč višegodišnjim istraživanjima nije otkriven uzrok, a lijek za to je sveprisutniji i nadaleko poznat Ritalin koji je po kemijskom sastavu vrlo blizak uličnoj drogi po nazivu Speed.[5]
Iako je mnogo rasprava izazvalo pitanje štetnosti i posljedica za tijelo, nitko ne spominje kako ti lijekovi utječu na naše tradicionalno shvaćanje pojedinčeva identiteta i moralnosti. Očigledno je da se ne moramo pribojavati dostignuća genetskog inženjerstva i krojenja “ljudi po mjeri“ kad se to već postupno događa pod utjecajem neurofarmakologije.
Sam pojam alternativne medicine poznat je samo u zapadnoj civilizaciji gdje se podrazumijevaju oni načini liječenja koji izlaze iz okvira konvencionalnog sustava. Ako ćemo gledati tisuću godina unatrag, sva medicina se može nazvati alternativom medicinom, a među najpoznatijima su: tradicionalna kineska medicina, indijska, te tibetanska medicina i kiropraktika.
Poanta takvog načina liječenja je što se čovjeka gleda kroz duhovnu, fizičku i psihičku dimenziju, gdje je za izlječenje potrebno puno više od samog pukog uzimanja lijekova. U našem slučaju s neurofarmakologijom možemo suprotstaviti razne terapeutske radionice podrške i osobne razgovore s psiholozima, ili jogu čak.
Ako ćemo laički gledati, naši bake i djedovi nisu imali toliki izbor lijekova te bi se liječili raznim čajevima ili tinkturama koje su se i više nego djelotvorne pokazale i to bez ikakvih nuspojava. Povijesni izvori otkrivaju da je ljekovito bilje u upotrebi, u okviru narodne medicine, punih 16.000 godina, a prvi pisani zapis o ljekovitim svojstvima biljaka potječe od starih Sumerana, 3000 godina prije Krista. I iako su razne biljke osnovica za lijekove, prilikom sintetiziranja i usavršavanja lijeka izgubio se stvaran dodir s izvornom biljkom.
Alternativno liječenje ima dugu tradiciju u narodnoj medicini iako nema znanstvenu podlogu i uglavnom nema dokaza o njenoj učinkovitosti. No alternativna medicina često pokazuje svoj djelujući učinak i učinkovitost. U alternativnim metodama liječenja na snazi je narodna mudrost koja se prenosi stoljećima, i koja ne bi trebala predstavljati prijetnju i protivnika modernoj medicini, već saveznika i partnera kako bi se poboljšao ljudski život.
Ovim radom smo ukratko pokušali prikazati pitanja koja se često svaki pojedinac upita kada se radi o njegovom zdravlju. Svatko od nas ima pravo znati kako i što utječe na njegovo zdravlje. Iako je neupitan doprinos farmakologije na području očuvanja ljudskog života, često se zanemaruje i druga strana kovanice. Među središnjim pitanjima smo istaknuli pitanje zdravlja kao objekta transakcije i zarade od strane farmaceutski industrija. Naveli smo primjer koliko su danas sveprisutne reklame koje direktnu utječu na pojedinca gdje se zapravo manipulira njegovim emocijama, željama i strahovima. Najbolji primjer za to je svakako područje neurofarmakologije koje se sve češće i češće upotrebljuje u svrhu tzv. kozmetičke farmacije, gdje cilj nije izliječiti pojedinaca, već ga dovesti u neko opće “normalno“ stanje koje je politički i društveno poželjno.
Izgleda da je na kraju zaista bolesti sve više, ali ne utoliko što smo ih otkrili već što smo ih mi sami proizveli. Upravo zbog toga, sve više pozornosti bi smo trebali pridodati alternativnoj medicini koja djeluje uspješno već stoljećima i posvetiti se sebi kao cjelini, a ne kao na mehanički stroj koji čeka popravak.
[1] Laffert, S., Schiffer, M., Oprez, ovo je zdravo! Kako se orijentirati u džungli zdravstvene ponude, Zagreb: Mozaik knjiga, 2004, str. 15.
[2] Usp. Gajski L., Lijekovi ili Priča o obmani: zašto raste potrošnja lijekova i kako je zaustaviti, Zagreb: Pergamena, 2009, str: 349.
[3] Coe J., Healtcare: The lifestyle drugs outlook to 2008. Unlocking new value in well-being, Reuters Business Insight, Datamonitor, PLC, 2003, str. 43.
[4] Usp. Fukuyama F., Kraj čovjeka: Naša poslijeljudska budućnost, prev. Marinko Raos, Zagreb: Izvori, 2003, str. 61.
[5] Usp. Isto, str. 65-68.
