Ko je “stranac” – tek čudak ili čestiti pojedinac?

 

Piše: Haris Murić

 

Islam je počeo sa pojedincima i vratiće se na pojedince…”

Nesumnjivo je velika čast pripala je prvoj generaciji muslimana tj. ashabima, koji su mogli slušati i učiti od najboljeg učitelja svjetova. Značaj ashaba u životu svakog vjernika je nemjerljiv, te s toga njihove životne priče predstavljaju živo ovapločenje razumijevanja Božije Knjige kao i same ličnosti Poslanika, a.s. Jedan od ashaba čiji život ponajbolje svjedoči poslanstvo Muhammeda, s.a.v.s., bio je i Ebu Hurejre, čije je ime danas poznato svakome iole trezvenom muslimanu.

Što se tiče značenja riječi garib, najprije će biti da je nastala od stranosti, a ne od čuđenja. Dokaz za to je završetak hadisa gdje stoji riječ gureba – stranci, pojedinci, koja u arapskom jeziku predstavlja množinu za riječ garib. Ovo je ispravno značenje riječi garib koja se navodi u nekoliko hadisa, kao što je ovaj: “Budi na Ovom svijetu kao da si stranac, pojedinac (garib).” (prenosi ga Buhari). Također, postoji još nekoliko hadisa i predaja prethodno navedenog gdje se spominju gureba-stranci; što potvrđuje da je značenje riječi garib, stranac, a ne čudak.[1]

Allahov Poslanik, s.a.v.s., u ovom hadisu iznosi dvije istine, jednu koja se dogodila i drugu koja će se tek dogoditi. Poslanik, s.a.v.s., podsjeća ashabe da je islam počeo sa pojedincima, strancima, ljudima koji nisu bili mnogobrojni.  Nakon toga, islam se proširio, iz Medine je krenuo talas islama koji je zapljusnuo i istok i zapad. Nepunih 100 godina nakon Poslanikove, a.s.v.s., smrti, muslimanska vojska osvojila je Španiju. Muslimani su osvojili Perziju i Bizantiju, Sjevernu Afriku, Anadoliju, zemlje i pokrajine Kavkaza. Allah Uzvišeni dao je muslimanima ogromnu snagu i uticaj koji su imali na svijet i dešavanja u svijetu.

Druga istina koju je Poslanik, a.s., nagovijestio je povratak islama, nakon trijumfa i ekspanzije, u prvobitno stanje. Poslanik, a.s., najavio je povratak islama u stanje gurbeta. Islamska ulema razilazi se u vezi s tumačenjem toga pojma. Neki smatraju da se to odnosi na brojnost muslimana, odnosno, da će se smanjiti broj muslimana. Neki savremeni islamski autori tumače da se, zapravo, to odnosi na položaj muslimana u društvu, a ne na brojnost. Odnosno, da će muslimani biti stranci, bez obzira što če biti brojniji i što će ih biti više. Dakle, ovdje se radi o ideji, a ne o brojnosti.

Jedno od  tumačenja značenja tog pojma navodi i savremeni islamski učenjak, dr. Jusuf el-Karadavi. On smatra da se ta slabost odnosi na određene vremenske intervale u islamskoj historiji, pa zaključuje: Smatram da hadis govori o vremenskim intervalima, ciklusima. Islam će prolaziti kroz faze snage i slabosti, širenja i stagnacije, kao i svi pozivi i misije, jer je to u skladu sa Allahovim zakonima koji se ne mijenjaju. Islam je, kao i ostale vjere i prakse, podvrgnut Allahovim zakonima koji se podjednako odnose na sve ljude i zajednice. Nema dvostrukih aršina. Islam će se ponovo vratiti stran kakav je i postao: oslabit će da bi još više ojačao, bit će proganjan da bi potom još više dominirao, bit će ugnjetavan da bi se još više proširio i ostvario pobjedu za pobjedom. I kao zaključak: hadis ne sadrži poziv  na pesimizam u pogledu budućnosti, ukoliko ga ispravno razumijemo. Dokaz da ovaj hadis ne poziva i ne ukazuje na očaj i pesimizam su i neke predaje u kojima ti garibi– stranci obnavljaju i oživljavaju izmijenjenu i zamrlu Poslanikovu, a.s.v.s., praksu. Ti stranci su aktivni reformatori i graditelji, a nikako pasivne i izolovane osobe koje se samo oslanjanju na druge, ne djelujući i ne upozoravajući nemarne, prepuštajući da sudbina uradi svoje.[2]

Ajet koji najbolje govori o ovim pojedincima, strancima, jeste upravo 116. ajet sure Hud u kojem Uzvišeni kaže:“A zašto je među narodima prije vas bilo samo malo čestitih, koji su branili da se na Zemlji nered čini, koje smo Mi spasili!” Ovim ajetom su opisani stranci, a i Poslanik, s.a.v.s., ukazuje na njih kad kaže: “Islam je počeo kao garib-stran i vratiće se stran kao što je postao, pa blago li garibima-strancima.”“A ko su ti stranci, o Božiji Poslaniče?”- upitaše ashabi. “To su dobri ljudi među lošim”, odgovori Poslanik, s.a.v.s. (Prenosi ga El-Hejsemi u djelu “El-Medžma’  ez-Zevaidu”).

U drugim hadisima, čija vjerodostojnost dostiže stepen hasen hadisa, Poslanik, a.s., na isto pitanje, a ko su ti stranci ili pojednci odgovara sljedeće:

– “Oni koji bježe čuvajući svoju vjeru. Oni će se na Sudnjem danu sastati sa Isa b. Merjemom, a.s.”,

-“Oni koji oživljavaju moju praksu (sunnet) i podučavaju ljude sunnetu.“

-“To su pobožni ljudi. Malo ih je u masi. Većina im se protivi, a manjina im se pokorava.”

-“To su odbačeni od svojih plemena”.

U drugim hadisima, čija vjerodostojnost dostiže stepen hasen hadisa, Poslanik, a.s., na isto pitanje, a ko su ti stranci ili pojednci odgovara sljedeće:

– “Oni koji bježe čuvajući svoju vjeru. Oni će se na Sudnjem danu sastati sa Isa b. Merjemom, a.s.”,

-“Oni koji oživljavaju moju praksu (sunnet) i podučavaju ljude sunnetu.“

-“To su pobožni ljudi. Malo ih je u masi. Većina im se protivi, a manjina im se pokorava.”

-“To su odbačeni od svojih plemena”,

Kada je Musa a.s. pobjegao od faraonovog naroda u Medjen, onako kako nam je Allah dž.š. opisao usamljen, uplašen, gladan i stran, obratio se Gospodaru riječima: “O Gospodaru, ja sam sam, bolestan i stran. ”Tada mu je Allah objavio: “Musa, usamljen je onaj ko nema Mene pored sebe, bolestan je onaj ko nema liječnika pored sebe poput Mene, a stran je onaj ko nema sa Mnom veza.

Ovaj primjer najeklatantnije oslikava kontekstualizaciju ovog hadisa u današnjem vremenu, a Poslanikovi, s.a.v..s., odgovori ukazuju na naputke shvatanja i primjene istog. Uzdržavatelju svega stvorenog, podari nam da održavamo veze s Tobom i obaspi nas Svojim rahmetom.

[1]Yusuf el-Qaradawi, Radosne vijesti o trijumfu islama, preveo: Hajrudin Hodžić, Muslimansko Bratstvo, Sarajevo, 2004., str. 103.

[2]Muslim b. el-Hadždžadž el-Kušejri, Sahihu-l-Muslim: Muslimova zbirka hadisa, preveli: Šefik Kurdić i Semir Rebronja, Islamski pedagoški fakultet u Zenici, Zenica, 2015., knjiga I, str. 324.-325.