Priredio: Kemal Čedić
“I u Kur’anu i u hadisu pojam ličnosti je jedan, ali sa različitim varijacijama: ličnost je objekat prava, istovremeno i duhovno biće, posebice posjedovaoc vlastitog života, neko ko se pojavio u svojstvu nezavisnog subjekta. Da bi se obznanila ličnost potrebno je prije svega odgovoriti na nekoliko pitanja: ko sam ja, koji su mi ciljevi i strijemljenja, šta su moje vrijednosti i stavovi, šta želim u životu. Polazeći od ovih pitanja moguće je govoriti o individualnim karakteristikama ličnosti, sposobnostima, vrijednosnim stavovima i idealima”.
Islam kao cjelokupni sistem života uređuje sve segmente koje se odnose na život pojedinca i muslimanske zajednice. Osnovno učenje islama s kojim je došao posljednji poslanik Muhamed, a.s., se temelji na Kur'anom fundiranoj ortodoksiji i ortopraksi. Osnovna misija Poslanika kako nas uči Kur'an bila je reaktiviranje institucije tevhida kao jedinog ispravnog puta kojim čovjek može pristupiti Bogu, te odgajanje čovjeka kroz oplemenjivanje u njemu prisutnih pozitivnih vrijednosti, usađivanje novih te čišćenje od negativnih segmenata bilo da spadaju u domenu vanjskih ponašanja ili unutrašnjih negativnih osobina.
Muslimanski aktivista prošlog stoljeća Hasan el-Benna ovako definira islam: „Islam je kompletan sistem. On tretira sve aspekte života: on je država i domovina, vlast i ummet, on je moral i snaga, milost i pravda, on je kultura i zakon, nauka i sudstvo, on je materija i blago, zarada i bogatstvo. On je džihad i poziv (dava), vojska i ideja, kao što je on i ispravno vjerovanje(akida) i ispravno obožavanje (ibadet), kako jedno, tako i drugo;“[1] Kada uzmemo u obzir ovakvo viđenje islama Hasan el-Benne onda ćemo lakše razumjeti riječi Alije Izetbegovića na početku svog životnog djela Islam između istoka i zapada da „Postoje samo tri integralna pogleda na svijet. Ateistički, religijski i islamski“ Islam kao takav nužno ima i svoju filozofiju čovjeka i svijeta, svoju ekonomiju, svoju umjetnost i svoju pedagogiju.
Islam kao cjelokupni sistem života kako ga definiraju mnogi savremeni muslimanski autori koji ima za cilj odgoj pojedinca i zajednice ima kapacitete da odgoji cjelokupnu ličnost sa svim aspektima koje ona obuhvata. I ne samo to, nego islam nudi svoju antropologiju i psihologiju čovjeka koja paralelno ide uz konvencionalne teorije o čovjeku u ovim dvjema naukama. No, prije nego predočimo kuransko-teološki prikaz ličnosti osvrnut ćemo se na konvencionalne poglede na ličnost i njezine dimenzije.
„Ličnost se u engleskom jeziku imenuje kao personality, međutim ona u latinskom jeziku ima značenje maske koju su koristili pozorišni glumci. U tom periodu, glumci bi iza maske tokom pozorišne izvedbe pričali ili pjevali pjesme. Riječ “person” dolazi od glagola personare u značenju odzvanjanja….. Larusse u dvotomnom djelu koje je izašlo 1923. godinepersonalizam definiše kao “stav nekoga ko sve sebi nastoji pripisati”. Početkom 1932. godine E. Mouiner sa ekipom Espirit dajući novo značenje riječ personalizam ponovo vraća u upotrebu. Ličnost je pojam koji obuhvata sve interese jednog čovjeka, njegove stavove, sposobnosti, način komuniciranja, vanjski izgled, te načine njegovog prilagođavanja zajednici.”[2]
Ličnost se u konvencionalnoj psihologiji definiše kao „poseban kompleksan, integrisan, konzistentan i relativno stabilan sklop psiholoških karakteristika individue, koji određuje njeno karakteristično i dosljedno ponašanje“[3] ili kraće rečeno „jedinstvena kombinacija biološki datih i stečenih osobina koje su u interakciji.“[4]
„Ličnost je jedno od područja psihologije koja holistički posmatra osobu kao pojedinca ali i kompleksnu kreaciju. Naučne teorije koje se bave ličnošću razvijaju na temelju pitanja kao što su zašto sam ja ovdje i gdje smo mi to sada. U pokušaju da odgovorimo na ovo pitanje, ne možemo pobjeći od suočavanja sa činjenicom da ljudsko ponašanje uistinu kompleksno. Ljudi mogu posjedovati mnogo sličnosti, ali još uvijek se razlikuju u mnogim aspektima. Mnoga istraživanja pokazuju da su istraživači pokušali etablirati smislene relacije između ličnosti i različitih aspekata ponašanja. To su prije svega Freud (1938), Allport (1961), Adlura (1977) i Rogers (1980)“[5]
„Uzimavši u obzir da je čovjek istovremeno okrenuto ka svojoj nutrini i otvoren ka svijetu može se reči da je čovjek biće koji neprestano živi u određenom sukobu. Dok on iz perspektive svoje introvertnosti živi u raskoraku između razuma i unutrašnjih poriva, odnosno filozofskim rječnikom rečeno između duše i tijela, on istovremeno iz perspektive ekstravertiranosti s obzirom da je socijalno biće može doživjeti sukob ta svoja dva segmenta, individualiteta i težnji ka socijalizaciji.“[6]
Islamski koncept ličnosti
Pojam ličnosti u islamu u sebi sažima mnogolika značenja. Budući da se islam referira kao „ad-deen“ odnosno cjelokupni sistem, on obuhvaća mišljenje i praksu. Prema Abu Ala el-Mewdudiju islam objašnjava odnose između čovjeka i Boga, čovjeka i čovjeka. On propisuje moralni zakon, proklamira principe kulture i civilizacije, etablira okvir vjerovanja kao i moralne vrijednosti koje moraju upravljati životom jednog muslimana.
Misija Poslanika, a.s., nije završena obznanjivanjem ljudima Božije riječi, naprotiv Poslanik, a.s., je upućivao ljude objašnjavajući im implikacije islamskog creda, moralne zakone, Božije zabrane i naredbe, te načine obredoslovlja koje održavaju čitav sistem.[7]
U islamskoj literaturi ličnost se označava kao shahs. Riječ shahs dolazi od glagola shahasa koja posjedu slijedeća značenja:
- uzvisiti se, ukazati se, pojaviti se;
- izaći na vidjelo, gledati u nekoga;
- kraj, predstavljati nešto, obznaniti se, pojasniti.
I u Kur’anu i u hadisu pojam ličnosti je jedan, ali sa različitim varijacijama: ličnost je objekat prava, istovremeno i duhovno biće, posebice posjedovaoc vlastitog života, neko ko se pojavio u svojstvu nezavisnog subjekta. Da bi se obznanila ličnost potrebno je prije svega odgovoriti na nekoliko pitanja: ko sam ja, koji su mi ciljevi i strijemljenja, šta su moje vrijednosti i stavovi, šta želim u životu. Polazeći od ovih pitanja moguće je govoriti o individualnim karakteristikama ličnosti, sposobnostima, vrijednosnim stavovima i idealima.[8]
„Ličnost je manifesticija našeg karaktera u svemu što mi radimo.“[9] Moralni karakter, nije to samo jedan jednostavni cilj u životu muslimana, to je naprosto cilj same vjere islama. Zbog toga je Poslanik na upit svojih drugova „Koji musliman posjeduje perfektnu vjeru“ odgovorio „Onaj koji posjeduje najbolji moralni karakter.“. Zbog toga je ličnost u islamskoj tradiciji razumijevana kao cjelokupno „glancanje“ tijela, uma i duše. Da bi razumjeli cjelokupnu prirodu čovjeka i razvoja njegove ličnosti potrebno je da razumijemo unutarnje procese ili esenciju čitave osobe.
Istraživanja cjelokupne ličnosti čovjeka neće biti finalizirana dok se ne ustvrde svi faktori koji utiču na njen razvoj. Prema Nejatiju bilo koje istraživanje o biološkim, socijalnim ili kulturološkim faktorima bez uključivanja duhovnih aspekata vodi samo ka nejasnim deskripicijama i površnim razumjevanjima ličnosti.[10]
Prema Hassanu Langgulungu čovjek je stvoren od gline, koja pripada domeni stvorenog, njen subjekt je kretanje, promjena i alternacija ograničena vremenom i prostorom. Ruh (duša) koja potiče iz domena Naredbodavca je slobodna i neograničena ovim obavezujućim faktorima. Čovjek je kompozicija tijela i duše. Duša je transcendentalna i ona je centar ljudske egzistencije. Duša je prikačena tijelu koje ima tendenciju ka prizemljenju, za razliku od nje koja ima tendenciju ka uzvisenju i duhovnosti.[11]
Prema Kur’anu cjelokupni psihološki fenomen potiče iz same čovjekove suštine. Suština je esencija čovjeka i nju referiraju četiri arapska termina: qalb (srce), ruh (duša), nefs (priroda) i aql (razum). Svaki od ovih označava posebne duhovne entitete.[12]
Kur’an, kada je posrijedi gradacija ljudske prirode odn. nefsa, govori o tri stanja koja su učenjaci ezoterijski provincije proširili na sedam:
- Nefsun emmaretun bisui – Nefs koji u čovjeku budi porive ka negativnom.
- Nefsul-levvameh – Nefs koji sam sebe kori zbog negativnih postupaka.
- Nefsul–mutmeinneh – Nefs zadovoljan svojim Gospodarom, a i Gospodar njime
Al-qalb kako ga Gazali naziva je čovjekova esencija. To je duhovni entitet koji se krije unutar čovjekovog tijela i kontrolira njegove organske i fizičke funkcije. Ono je povezano sa fizičkim srcem, te se zbog toga naziva al-qalb,iako je ta veza transcendentalna. U drugu ruku, fizičko srce je forma, dok je duhovno srce njegova supstanca.[13]
Kada govorimo o islamskim pogledima na esenciju čovjeka, smatramo da je potrebno istaknuti pojam fitre kao prirodnog, primodijalnog, čistog, djevičanskog stanja u kojem se rađa svaka osoba kako na nas je to podučio Božiji poslanik „Svaka osoba se rađa u fitri“
Imam Al-Nevevi fitru definiše kao „nesvjesno stanje koje ekzistira u svakom čovjeku sve do njegovog svjesnog upoznavanja sa religijom“.[14] Mogli bismo kazati da je cilj odgoja iz islamske perspektive što je moguće više vraćanje čovjeka svojoj iskonskoj prirodi i podsjećanje na primordijalni ugovor njegovoge duše.
S obzirom na sve ove unutrašnje duhovne mehanizme koje čovjek posjeduje on se nalazi između anđeoskog i animalnog svijeta. Istovremeno posjeduje nefs koji u njemu animira životinjske porive i prizemljava ga, ruh koji ga uvijek motivira ka visinama, te aql koji je tu prisutan da neke od ovih poriva racionalizira ili banalizira kako to veli Erih Fromm.
[1] El-Benna Hasan, “Poslanica o osnovnimsmjernicama”preveo: H. J. Š. Bemust, Sarajevo, 1999. str. 6.
[2]AktoArif, “Kişilik Oluşumunda Dinin Rolü“ dostupno na: http://dergiler.ankara.edu.tr/dergiler/37/1633/17509.pdf, Ankara Üniversitesi İlahiyat Fakültesi Dergisi, 52:2(2011) , str: 192.
[3]Miletić Dragana, „Temperament, karakter, ličnost“ preuzeto sa: http://www.akademijauspeha.com/clanci_svi/Licnost%20i%20karakter.html 16/11/2017
[4]Miletić Dragana, „Temperament, karakter, ličnost“ preuzeto sa: http://www.akademijauspeha.com/clanci_svi/Licnost%20i%20karakter.html 16/11/2017.
[5]Nooraini Othman, „A Preface to the Islamic Personality Psychology“ dostupno na: http://www.ccsenet.org/journal/index.php/ijps/article/view/55745/30076, International Journal of Psychological Studies; Vol. 8, No. 1; 2016., str: 20.
[6]Kala Muhammet Enes, „Şahsiyet ve Ahlak Felsefesi” dostupno na: http://dergipark.gov.tr/download/article–file/147376ADAM AKADEMİ, Cilt 5/2 2015:15-25, str:17.-18. 19.12.17
[7]Nooraini Othman, „A Preface to the Islamic Personality Psychology“, str. 20.
[8]Güney Salih, „Davranış Biçimleri“, Kara Harp Okulu Basim Evi, Ankara, 1997, str. 49., prema: Akto Arif, „Kişilik Oluşumunda Dinin Rolü’, str: 193.
[9]Abdul, L. A. ,“Towards the concept of Islamic personality” dostupnona:http://www.crescentlife.com/articles/islamic%20psyc/concept_of_islamic_personality.htmlprema: Nooraini Othman, „A Preface to the Islamic Personality Psychology“, str: 23.
[10]Nooraini Othman, „A Preface to the Islamic Personality Psychology“, str. 23.
[11]LanggulunguHasan, „ Integrated personality and integrated education: A psycho-spiritual approach.“,Muslim Education Quarterly, 8(4), 32-43. Prema: Nooraini Othman, „A Preface to the Islamic Personality Psychology“, str. 23.
[12]Nooraini Othman, „A Preface to the Islamic Personality Psychology“, str. 23
[13]Umaruddin M., „The Ethical Philosophy of Al Ghazali“ 2003., prema: Nooraini Othman, „A Preface to the Islamic Personality Psychology“, str. 24.
[14]Nooraini, Othman, „A Preface to the Islamic Personality Psychology“, str. 24.
