Priredio: Ajdin Đozo
“Muslimani stoljećima svoja duša i srca napajaju sa čistog i nepresušnog vrela sunneta čovjeka za kojeg Allah Uzvišeni kaže: ‘A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.'(El-Enbijā’, 107.) Ljudi imaju urođenu potrebu za uzorom, za slijeđenjem uzora, čijim slijeđenjem čovjek trasira svoju životnu putanju i budućnost. Allah, dž.š., kaže: ‘Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onome svijetu, i koji često Allaha spominje’. (El-Ahzāb, 21.)”
U vremenima velike i rastuće islamofobije, duhovne praznine i otuđenosti modernog čovjeka, osjeća se sve veća potrebaza proučavanjem i predočavanjem čistog i uzoritog lika plemenitog Vjerovjesnika, milosti svim svjetovima Muhammeda, s.a.w.s., modernom čovjeku.
Muslimani stoljećima svoja duša i srca napajaju sa čistog i nepresušnog vrela Sunneta čovjeka za kojeg Allah Uzvišeni kaže:
وَمَا أَرْسَلْنَاكَ إِلَّا رَحْمَةً لِّلْعَالَمِينَ ﴿١٠٧﴾
“A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali. “(El-Enbijā’, 107.)
Ljudi imaju urođenu potrebu za uzorom, za slijeđenjem uzora, čijim slijeđenjem čovjek trasira svoju životnu putanju i budućnost. Allah dž.š. kaže:
لَّقَدْ كَانَ لَكُمْ فِي رَسُولِ اللَّـهِ أُسْوَةٌ حَسَنَةٌ لِّمَن كَانَ يَرْجُو اللَّـهَ وَالْيَوْمَ الْآخِرَ وَذَكَرَ اللَّـهَ كَثِيرًا ﴿٢١﴾
“Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onome svijetu, i koji često Allaha spominje.” (El-Ahzāb, 21.)
Pod pojmom ratni moral/vojna etika podrazumijeva se način odnošenja vojske prema moralnim načelima tokom ratnih dešavanja.
Kroz historiju je bilo mnogo ratova sa različitim sukobljenim stranama, u kojima su se, većinom, etička načela kršila. Ali, jedan čovjek je promijenio cjelokupnu historiju, pa i u ovom aspektu – Muhammed, s.a.v.s.
U vremenu u kojem je vladao “zakon jačeg”, u kojem su jači tlačili i nepravedno se odnosili prema slabijima, kada je nepravda bila “zakon” a pravda nedostižna, čovječanstvo bilo u tminama i čekalo svoga “spasitelja”, dolazi čovjek koji je poslan kao milost svim svjetovima.
Poslanik, s.a.v.s., se za razliku od drugih vojskovođa i vođa držao moralnih principa, koje nije kršio ni po koju cijenu. On, a.s., nas je podučavao da izbjegavamo rat, ali ako već dođe do njega da budemo postojani.
Važno je istaći da “osnova u međuljudskim odnosima jeste pravedan mir, sporazum a dogovor, a rat je vanredno stanje koje iziskuje nepravda i ugrožavanje slobode vjere, života, imetka i časti ljudi uopće. Uzvišeni kaže:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا ادْخُلُوا فِي السِّلْمِ كَافَّةً وَلَا تَتَّبِعُوا خُطُوَاتِ الشَّيْطَانِ ۚ إِنَّهُ لَكُمْ عَدُوٌّ مُّبِينٌ
‘O vjernici, živite svi u miru i ne idite stopama šejtanovim; on vam je, zaista, neprijatelj otvoreni.’ (El-Bekara, 208);
وَإِن جَنَحُوا لِلسَّلْمِ فَاجْنَحْ لَهَا وَتَوَكَّلْ عَلَى اللَّـهِ ۚ إِنَّهُ هُوَ السَّمِيعُ الْعَلِيمُ
‘Ako oni budu skloni miru, budi i ti sklon, i pouzdaj se u Allaha, jer On, uistinu, sve čuje i sve zna.’ (El-Enfal,61)[2]
Kako da nam Poslanik, s.a.v.s., bude uzor i kako da slijedimo čovjeka čiji životopis ne poznajemo?
Cilj ovog teksta jeste da se upoznamo sa jednom jako važnom i često pogrešno shvatanom, ali i nakaradno interpretiranom crtom iz života čovjeka, koji je savršeno odživio svaki trenutak svoga života, čovjeka o čijem moralu i čudoređu Kur’an kaže sljedeće:
وَإِنَّكَ لَعَلَىٰ خُلُقٍ عَظِيمٍ ﴿٤﴾
„ … jer ti si, zaista, najljepše ćudi” (El-Kalem, 4.)
Mustafa[3], a.s., je i u najtežim ratnim prilikama iskazivao svoju milost i blagost, pa i prema svojim najžešćim neprijateljima. Kaoreprezentativanprimjer toga može nam poslužiti postupak Poslanika, a.s., sa Kurejšijamana dan oslobođenja Mekke el-Mukerreme. Nakon svega što je doživio od njih prilikom oslobođenja Mekke, Resulullah, a.s, im je velikodušnooprostio rekavši im:
“‘O, narode Kurejša, šta mislite šta ste zaslužili, i šta ću ja sada učiniti s vama?’ Odgovoriše: ‘Samo dobro, plemenit brat i sin od plemitog brata si.’ Resulullah (a.s.) reče: ‘Reći ću vam kao što je Jusuf (a.s.) rekao svojoj braći: ‘Ja vas danas neću koriti, idite, vi ste slobodni!’”[4]
Hadiske zbirke i životopisi o Allahovog Poslanika, a.s, su ispunjene mnogobrojnim dirljivim primjerima Poslanikovog, s.a.v.s., plemenitog postupanja. Ratni moral prije Poslanikovog, s.a.v.s., vremena
Prije dolaska Poslanika, s.a.v.s., čovječanstvo se nalazilo u potpunom mraku i očajnom stanju.[5] Ljudima je bio neophodan najvaljeni Mesija, koji će povesti ljude pod zastavom Tevhida i izvesti ih iz mraka u svijetlo, iz zablude u uputu, iz propasti u spas. Nepravda je bila svakodnevnica, a pravda nedostižna. Tada je vladao “zakon jačeg”, gdje su jači tlačili i ponižavali slabije, a nemoral i raskalašenost su zahvatili svaku poru društva.[6] Društvo je bilo iscrpljeno međusobnim sukobima lišenim bilo kakvog morala. U to vrijeme najsnažnije sile, Bizantija i Perzija, neprestano su vodile neiscrpne ratove.[7]Krv se proljevala svakodnevno i vlast je koristila represiju, da bi održala postojeće stanje. U ratovima se nisu poštovali moralni principi i nije bilo granica u ubijanju.[8]Cilj je bio iskazati svoju snagu i neprijatelju nanijeti što veću štetu. Ništa bolja situacija nije bila ni u predislamskoj Arabiji, koja gori u plamenu “plemenskih ratova”, koji su Arapima prijetili istrebljenjem.[9]Zaraćena plemenasu decenijama ratovala do istrebljenja.[10] Plemena se nisu suzdržavala ni od ubijanja žena, djece, staraca. Što je pleme bilo jače to su zločini s njihove strane bili veći. Ako bi pripadnik jačeg plemena ubio pripadnika slabijeg, onda bi slabije pleme imalo pravo na osvetu nad ženom iz jačeg plemena ili robom, dok u slučaju da pripadnik slabijeg plemena ubije pripadnika jačeg, onda bi oni ubijali više muškaraca slabijeg (zavisno o snazi tog plemena i njegovih saveznika).
Pleme Kurejš je bilo na vrhu te “piramide”, bili su najbogatije, najutjecajnije i lidersko pleme među Arapima. Zbog položaja Mekke; upravljanja nad haremom, kipovima, strateškim mjestima i putevima; njihove brojnosti i snage njihovih saveznika, imali su poseban status među Arapima.[11]
U takvo okruženje dolazi Resulullah, (a.s.). Vjerovjesnik (a.s.), donosi pozitivne promjene, pa tako, i u odnos prema ratu. [12] Bio je plemeniti čovjek koji nikad nikog u životu nije udario[13] (osim u borbi), voljeni muž, dalekovidni vođa i moralni vojskovođa. Vojska koju je predvodio Resulullah imala je stroge moralne principe i vrijednosti koje nije kršila. Pojedinac koji bi prekršio neko od uspostavljenih načela, bio bi prekoren.
[1]Dželaludines-Sujuti, Zbirkahadisasahihihasen, priredio: SalihIndžić, Libris, Sarajevo, 2014.god., str. 76.
[2]Mustafa Pruščak, Radost gazija, preveo: hfz. doc. dr. Kenan Musić, Mak invest d.o.o., Sarajevo, 2010. , str. 43.
[3]Jedno od imena Vjerovjesnika, s.a.v.s.
[4]Safijurrahman El Mubarekfuri, Zapečaćeni dženetski napitak, prevela: Subhija Hadžimejlić-Skenderović, Visoki saudijski komitet za pomoć BosniiHercegovini, Sarajevo, 1996., str. 451.
[5]Ibid, str. 35
[6]Safijurrahman El Mubarekfuri, Zapečaćeni dženetski napitak, prevela: Subhija Ha
ejlić-Skenderović, Visoki saudijski komitet za pomoć Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1996., str. 35.
[7]Ibid, str. 27
[8] Ibid, str. 28
[9] Ibid
[10]Vidi: Safijurrahman El Mubarekfuri, Zapečaćeni dženetski napitak, prevela: Subhija Hadžimejlić-Skenderović, Visoki saudijski komitet za pomoć Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1996., str. 47.
[11]Ibid., str. 36.
[12]Kao svjedok velike promjene koju je donio Resululah, s.a.v.s., nam može poslužiti jedan događaj koji se desio u toku oslobađanja Mekke. Naime, Sad ibn Ubada, vođa ensarija, nosio je bajrak i rekao:”Ovo je dan pokolja. Danas ćemo ući u Meku, proliti krv i Kurejšije poubijati!” Na to je Resulullah, s.a.v.s., rekao: “Uzmite mu bajrak. Ovonijedanpokolja, ovo je danmilosti. Ovo je dankadaće se Meka poštovati i kada se Kurejšijama neće ništa zlo učiniti!” Zavišeinformacijapogledaj: Kenan Musić, U susret Resulullahu posljednjem Božijem Poslaniku, ArkaPress, Sarajevo, 2015., str. 185.[13]Hadisi o ovome su zabilježeni u Muslimovom i Ibn Hibanovom Sahihu
