Hutba, mesdžid Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, 13.4.2018., godine
Autor: Ammar Cikotić
Riječ je Božije davanje. Ona je fenomen. Sve stvoreno ima svoj jezik, ali je samo čovjekov jezik od riječi sazdan. Riječ može biti lijepa, ali i ružna. Ona može liječiti, ali i rane nanositi. Ona može razveseliti, ali i rastužiti. Ona može obodriti, ali i destimulirati.Lijepom riječju se Istina osvjetljava. Ružna riječ zabludu priziva.
Nudeći onim Svojim robovima koji su spremni pouku primiti različite primjere u Svome Mudrom Kitabu, Bog Dragi, u suri Ibrahim govori o te dvije vrste riječi i pretvara ih u sliku. Slika je dovoljno jasna. Ona traži samo pažljivog posmatrača, na čijem oku nije koprena predrasude, koji okom vidi, a budan je. Bog Dragi nam nudi Riječ o riječima: “Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer – lijepa riječ je kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu; ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi -, a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili. A ružna riječ je kao ružno drvo: iščupanom drvetu s površine zemlje nema opstanka. Allah će vjernike postojanom riječju učvrstiti i na ovom i na onom svijetu, a nevjernike će u zabludi ostaviti; Allah radi šta hoće”. (Ibrahim, 24-26)
Svi oni po kojima se Božiji rahmet prosuo, pa su došli u hlad spasa, bezbjedno u njemu provode svoje vrijeme, sve dok to hoće. Sve dok ih ljubav prema Onome ko Lijepo Drvo zasadi u zemlju Dunjaluka drži, ništa im ne može nauditi sagarajuća žega oko njih. Dok dunjalučki povjetarci kroz krošnju Lijepog Drveta provlače svoje nježne prste, njegovo lišće ponavlja Glas što se vasionom širi i poviješću odzvanja: “O vjernî, svi u ovaj bezbjedni hlad (silm) uđite. Ne idite za šejtanom! On vam je, zaista, neprijatelj otvoreni”. (El-Bekare, 208)
“Bogu Dragom zahvaljujemo, Koji nas je ovdje doveo. Da nam On nije do ovdje put pokazao, mi ga sami ne bismo mogli naći. Oni što ih je Gospodar naš nama slao su zaista istinu sa sobom nosili…” (El-‘Araf, 43)
Riječi Božije podsjećaju i opominju. Oni koji razum imaju opomenu primaju, a sjećanje im odlučnost učvršćuje. Da bi Svoje robove od pogrešnih koraka zaštitio, On vjernima učvršćuje odlučnost da ostanu u hladu Lijepog Drveta, šaljući im Svoje Riječi podsjećanja.
Bože naš, Zaštitniče naš, zaštiti um naš, srce i dušu, od utjecaja dušmana, šejtana prokletog i onih što njemu služe! Gospodaru naš, učvrsti odlučnost našu da u okrilju dini-islama, u hladu tevhida, onog Lijepog Drveta Tvog, ostanemo do zadnjeg daha našeg; da njegovi korijeni budu naši korijeni;, da njegovi plodovi budu naši plodovi, i da njegovo okrilje bude naš vječni boravak.
Amin Ja Rabbe'l-alemin.
