Piše: Hasan Hasić
Sura en-Neml (Mravi) 27. je kur'anska sura, objavljena Mekki, baš kao i njena prethodnica u Mushafu, sura Šu'ara, ali i sura Kasas koja slijedi nakon nje. Sadrži 93 ajeta. Glavna dionica, od njih šest, govori o Sulejmanu, nasljedniku Davuda, a.s., kazivajući o događaju sa kraljicom Sabe, mufessirima poznatu kao Belkisa.
Kur’anska sura “Mravi” nam Sulejmana, a.s., otkriva ga kao moćnog vladara. No, definitivno Sulejmanov profil vladara drastično se razlikuje od profila kojeg Kur’an prikazuje kao negativan (npr.: Faraon); ključnu razliku pravi Sulejmanova vjerovjesnička uloga. Dionica sure koja o tome govori ističe par bitnih stvari. U nastavku, donosimo kraći presjek epizode o Sulejmanu, a.s., u ovoj suri, označavajući određene dijelove i kao rezime promišljanja o ovim kur'anskim dijelovima:
– Davudu i Sulejmanu, a.s., znanje je dato, a nastavak ajeta potvrđuje važnost te činjenice, pa se ističe da su oni zahvaljivali Bogu dž.š., na tome:
„Davudu i Sulejmanu smo znanje dali i oni su govorili: ‘Hvala Allahu koji nas je odlikovao iznad mnogih vjernika, robova Svojih!'“ (27:15)
– okupljanje vojske: Kur’an veli da su se vojske skupile Sulejmanu; Sulejman nije naveden kao subjekat, već će pasivni oblik (hušire) kojim se događaj označio ukazati ponovo na „dato znanje:”
„I sakupiše se Sulejmanu vojske njegove, džini, ljudi i ptice, sve četa do čete, postrojeni“ (27:17)
– princip zahvalnosti Uzvišenom na datoj blagodati imamo i u momentu kada Kur’an opisuje reakciju mrava i njegovo (jezičkom analizom, a potom i naučni tefsir ovdje prepoznaje “njezino”) upozorenje mravima na Sulejmanovu vojsku:
„i kad stigoše do mravlje doline, jedan mrav reče: ‘O mravi, ulazite u stanove svoje da vas ne izgazi Sulejman i vojske njegove, a da to i ne primijete!’ I on se nasmija glasno riječima njegovim i reče: ‘Gospodaru moj, omogući mi da budem zahvalan na blagodati Tvojoj, koju si ukazao meni i roditeljima mojim, i da činim dobra djela na zadovoljstvo Tvoje, i uvedi me, milošću Svojom, među dobre robove Svoje!'“ (27:18-19)
- prilikom smotre vojske, Sulejman, a.s., uviđa da nedostaje pupavac (Hudhud); Sulejman, a.s., već predviđa kaznu za njega, ukoliko se ovaj ne pojavi pred njim sa valjanim razlogom svoga odsustva; Hudhud dolazi, sa određenim haberom, ali naglašava da je on dospio do vijesti, do koje Sulejman, a.s., nije mogao doći, čime se ponovo implicira to da je Sulejmanova, a.s., moć dar Allahov, Koji omogućava Sulejmanu da u redovima svoje vojske ima pupavca, koji je svojim predispozicijama sposoban donijeti vijest o situaciji u jednom dalekom kraljevstvu; Njegovo odsustvo nije bila nepokornost vođi, već, mudrost koju stavlja u službu onih ciljeva koji su u interesu poslanika Sulejmana. Također, na način vođe, kakav je i bio, Sulejman, a.s., na izvjestan način, s rezervom uzima pupavčevu vijest, te ga, sa zadatkom, šalje na mjesto odakle je i došao, a svakako, iako je imao i onih koji su to mogli i brže obaviti, Hudhud, opet, najbolje poznaje ono o čemu govori, čime mu, daje, ujedno, i značajnu ulogu:
„I on izvrši smotru ptica, pa reče: ‘Zašto ne vidim pupavca, da nije odsutan? Ako mi ne donese valjano opravdanje, teškom ću ga kaznom kazniti ili ću ga zaklati!’ I ne potraja dugo, a on dođe, pa reče: ‘Doznao sam ono što ti ne znaš, iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest. Vidio sam da jedna žena njima vlada i da joj je svega i svačega dato, a ima i prijesto veličanstveni; vidio sam da se i ona i narod njezin Suncu klanjaju, a ne Allahu – šejtan im je prikazao lijepim postupke njihove i od Pravoga puta ih odvratio, te oni ne umiju naći Pravi put pa da se klanju Allahu, koji izvodi ono što je skriveno na nebesima i u Zemlji i koji zna ono što krijete i ono što na javu iznosite. Allah je, nema boga osim Njega, Gospodar svega što postoji!’ ‘Vidjećemo’ – reče Sulejman – ‘da li govoriš istinu ili ne. Odnesi ovo moje pismo pa im ga baci, a onda se od njih malo izmakni i pogledaj šta će jedni drugima reći!'” (27:20-28)
- Sulejman djeluje mudro, propituje situaciju uz pomoć Hudhuda, ali i Belkisa djeluje mudro, nakon što pročita pismo od Sulejmana, a.s., tako da u ovoj kur'anskoj epizodi uočavamo političke odnose dvije strane, tačnije diplomatske (Kur'an: 27:29-37). Vidljivo je da Kur'an govori o Sulejmanu a.s., kao vladaru koji ne pretenduje da osvoji nove teritorije zarad moći, a svjestan je da mu je data moć kakvu nijedan vladar nema. Sulejman, a.s., jeste vladar u službi poslanstva – neko kome je širenje monoteizma primarni cilj. I njegove vojske su u službi te uzvišene vrijednosti.
- naposljetku spomenimo i momenat koji će igrati značajnu ulogu u odnosu Sulejmana i Belkise: „Onaj koji je učio iz Knjige“ (27:40) donosi zatraženo prijestolje Belkisino, Sulejmanu, iako se prije njega javio i snažni Ifrit. Kao da se ponovo ukazuje značaj ilmu, i kao da nas Uzvišeni ponovo vraća na prethodne riječi iz ove sure: “ovo su ajeti Kur’ana i Knjige jasne.” (27:1)
Kur'an govori o dvije kraljice – kraljici Sabe, i kraljici u mravinjaku, i obje će svjedočiti tome da Sulejman, a. s., nije nasilan vladar, koji će pod svaku cijenu, bez obzira na sredstva tražiti put do cilja. Sulejmanov potencijal jeste dato mu znanje, koje on koristi, ne izostavljajući zahvalu koju ima uputiti svome Gospodaru.
Doslovno, ova priča o Sulejmanu je priča o tri društva: društvo kojim je vladao Sulejman, društvo kome je vladarica Belkisa, ali i društvo mrava. Shodno kazivanju, nijedno društvo, odnosno ni kraljica Sabe, niti čak kraljica mravinjaka nisu svjedočili zloupotrebi moći koju je Sulejman, a.s., imao, već se dao primjer nastojanja ostvarenja harmoničnosti dajući primat vjeri u Jednog Boga.
Uspjeh Sulejmana, a.s., kao poslanika i vladara, očitovat će se u samom finišu priče, kada se Belkisa uvjerava u istinitost poslanstva i moć datu Sulejmanu, te očituje vjeru u Allaha:
„'Uđi u dvoranu!’ – bi joj rečeno. I kad ona pogleda, pomisli da je duboka voda, pa zadiže haljinu uz noge svoje. ‘Ova je dvorana uglačanim staklom popločana!’ – reče on. – ‘Gospodaru moj,’ – uzviknu ona – ‘ja sam se prema sebi ogriješila i u društvu sa Sulejmanom predajem se Allahu, Gospodaru svjetova!'“ (27:44)
A zašto ona kaže: „…i u društvu sa Sulejmanom..?“
U tekstu je korišten Korkutov prijevod Kur'ana.
