Priredio: Harun Pajić
“Ova knjiga problematizuje pitanje našeg odnosa prema medijima, zbog toga što oni htjeli mi to ili ne imaju stalno prisustvo u našim društvima. Ona donosi jako ozbiljnu tezu da dio budućnosti naših društava ovisi o savladavanju informacije i komunikacije, te je neophodno medijsko obrazovanje kako bi bili upućeni u iščitavanje medija, koji nas privlače do nezasićenosti i koji su sve osim neutralni. Medijsko obrazovanje u školstvu je po mišljenju autora nužno, kako bismo mogli živjeti s medijima i da bismo se mogli sačuvati negativnog medijskog uticaja. Dakle, problematizuje ogromno prisustvo medija u savremenom društvu, kao bitan faktor koji utiče na životne procese.”
Bibliografski podaci o knjizi
Knjiga je izdata 1997. godinena francuskom jeziku pod originalnim nazivom „Education et medias“, autora Jocquesa Gonneta. Sa francuskog jezika prevedena je 1998. godine u izdanju beogradskog Clia, a sa francuskog jezika prevela ju je Vesna Injac-Malbaša. Knjiga sadrži 165 strana. Ključne riječi su obrazovanje, masovne komunikacije, obrazovanje-sociološki aspekt.
O autoru
Jacques Gonnet rođen je 2. decembra 1945. godine u Carpentrasu, Francuska. Doktorirao je na Sorboni na temu Dnevne novine i mladi ljudi školskog uzrasta. Vodio je značajna istraživanja na studijskom centru za obrazovanje iz oblasti vijesti i mediji. Njegovi istraživački interesi uključuju obrazovanje i medije, te informacione i komunikacijske nauke. Jedan je od prvih istraživača koji povezuju vijesti i obrazovanje u Francuskoj. Ugleda se na autore poput Marije Montesori stavljajući djecu u centar procesa.
Prikaz knjige
Osnovni cilj knjige je da pokuša dati odgovor na to šta su mediji i šta je obrazovanje, te da ukaže na bitnost medijskog obrazovanja kako u školama, tako i u cjeloživotnom učenju. Tako autor naglašava, „Mediji danas predstavljaju sastavni dio dekora privatne sfere.“[1], što ukazuje na prisutnost medija u svim sferama života.
Knjiga je napisana u sedam poglavlja, bez uvoda i zaključka. Poglavlja su logički i smisleno povezana, od prvog u kojem autor pokušava dati definicije medija i obrazovanja, preko drugog u kojem govori o odnosu medija i znanja kao pisane riječi, te nadalje navodi programe medijskog obrazovanja, dajući primjere iz francuskog konteksta. Središnji dio govorio o pristupu medijima te medijskoj proizvodnji u školstvu, da bi sve na kraju zaključio pogledom u budućnost.
U prvom poglavlju, pored definicija medija i obrazovanja, autor govori o tome kako mediji imaju središnji prostor u privatnoj sferi, te o tome koliko je bitno da roditelji razumiju prisusustvo medijskog obrazovanja u školstvu radi njihovog stalnog prisustva u porodici.
Drugo poglavlje nam donosi presjek prelaska iz pisane riječi u sliku medija, te problematizira uvođenje medija kao nastavnog sredstva u školstvo pored klasičnog udžbenika.
To da učenik treba da bude aktivni gledalac, nezavisni istraživač i istinski učesnik medijske komunikacije problematizira treće poglavlje koje priprema čitaoca za četvrto gdje navodi primjere iz francuske prakse kroz sve etape obrazovanja.
Peto poglavlje govori nam o metodama izučavanja medija i složenosti tog procesa. Šesto nam pak donosi priču o važnosti medijskog izražavanja učenika u procesu obrazovanja, kao što su školske novine ili školska radio-emisija.
Posljednje poglavlje zaključuje cijelu priču, ali i otvara nove dileme postavljajući pitanja kako će mediji učestvovati u školskoj integraciji jer „Učitelji se više ne nalaze u poziciji „presvetog“ koji neopozivo mora sve da zna.“, kao što je to slučaj tada.
Ova knjiga problematizuje pitanje našeg odnosa prema medijima, zbog toga što oni htjeli mi to ili ne imaju stalno prisustvo u našim društvima. Ona donosi jako ozbiljnu tezu da dio budućnosti naših društava ovisi o savladavanju informacije i komunikacije, te je neophodno medijsko obrazovanje kako bi bili upućeni u iščitavanje medija, koji nas privlače do nezasićenosti i koji su sve osim neutralni. Medijsko obrazovanje u školstvu je po mišljenju autora nužno, kako bismo mogli živjeti s medijima i da bismo se mogli sačuvati negativnog medijskog uticaja. Dakle, problematizuje ogromno prisustvo medija u savremenom društvu, kao bitan faktor koji utiče na životne procese.
Čitajući knjigu primjećujemo kako autor, koji je kompetentan u oblasti komunikacija, govori o značaju i uticaju medija na ljudske živote. Poruke koje se šalju putem medija teško je razotkriti, te je moguće da čovjek počne usvajati neke poruke koje je primio preko medija, a da toga nije ni svjestan. To zasigurno može da predstavlja opasnost ukoliko se radi o porukama negativnog sadržaja, ali i obratno. U procesu da've, ili u procesu odašiljanja poruke islama kao svjetonazora, mediji svakako predstavljaju neophodno sredstvo u današnjem vremenu u kojem gotovo svako dijete koje je starije od sedam godina ima neki od medijskih prijemnika i pod stalnim je uticajem medija. Mislimo da je u savremnom dobu neophodno koristiti medijska pomagala u procesu da've. Ako želimo ozbiljno pristupiti da'vi, ova knjiga nam donosi uvid u to šta znači medijski uticaj. Odgovoran odnos prema da'vi u savremenom dobu traži od daije da prođe kroz određeno medijsko obrazovanje, kako bi na vrlo dobar način mogao da pošalje poruku islama velikom broju ljudi.
O uticaju medija, kroz širenje informacija, posebno nam je bio zanimljiv jedan detalj iz knjige, gdje se kaže: „Medijsko predstavljanje podrazumijeva ubrzavanje. Širenje jedne informacije, tako važne kao što je to bio pad Berlinskog zida, uzdrmalo je šeme i ustaljene navike u mišljenju. Sve je moguće, i informacija djeluje poput nagle visoke plime; ona izaziva dinamiku.“[2]
Kritika knjige
Knjiga nam donosi dobar pregled toga šta znače mediji. Iako je pisana prije dvadeset godina, a u međuvremenu mediji su se dosta razvili, te se razvijaju se iz dana u dan, donosi nam dobar uvid u uticaj medija koji su i danas dosta prisutni kao što su TV uređaji ili dnevna štampa, što može da predstavlja i današnje web portale. Uglavnom odlike medija o kojima se piše aktualni su i za današnje medije, iako se informacija danas mnogo brže širi. Ono što je dobro u knjizi je i to da se donose načini medijskog obrazovanja u školstvu što je svakako zanimljivo za ljude koji se bave obrazovanjem, a da'va u određenom smislu svakako predstavlja i obrazovanje. Ono što predstavlja određeni problem u čitanju knjige jeste poprilično loš prijevod, što utiče na stil pisanja na bosanskom jeziku. Rečenice su često dosta nejasne, te se stiče dojam da smisao rečenice nije upotpunjen. Čitanje knjige može da bude zamorno, te se nekada nađete u situaciji da ne shvatate smisao onoga što je autor htio reći.
Kritika razvoja ispunjenja cilja
Autor u određenim dionicama knjige donosi rezultate istraživanja, kako bi argumentovao tezu da je medijsko obrazovanje neophodno, kako u školstvu tako i u cjeloživotnom učenju čovjeka, pogotovo zbog toga što mediji brzo evoluiraju i razvijaju se. Poglavlja su logički povezana i svako sljedeće poglavlje pomaže nam da razumijemo ono o čemu se govorilo u prethodnom. Autor također donosi i aktivne primjere iz školstva u određenim kontekstima, kako bi se dalje moglo razvijati medijsko obrazovanje.
[1] Gonnet, Jacques, Obrazovanje i mediji, Beograd, 1998., str. 13.
[2]Gonnet, Jacques, Obrazovanje i mediji, Beograd, 1998., str. 96.
