Piše: hfz. Abdussamed Podojak, imam, hatib i muallim džamije Omer ibn el-Hattab, Stup – MIZ Sarajevo

Poštovani roditelji,

Nalazimo se u mjesecima za koje je Allah u dijelu 36. ajeta sure Tevbe rekao: „Ne griješite se prema samima sebi.“ Iza nas su i mubarek dani hadžijskog ili Kurban-bajrama, iz kojih smo, nadamo se, izašli sa više međusobne ljubavi, bratstva, zbliženosti i osjećaja brige za druge, jer kako Poslanik kaže u hadisu: “Najbolji je onaj koji koristi ljudima i zajednici, a najgori koji šteti.“ Pred nama su novi izazovi i nova iskušenja, nove situacije koje nam život nosi, često i trenuci krucijalnih odluka. Jedan od takvih bitnih momenata jeste i početak nove mektebske i školske godine. Tu nastaje priča o odgoju naših najmlađih, i, uopće, odgoju cijelokupnog društva.

Jedan od temeljnih i najvažnijih stubova na kome počiva zdravo društvo jeste institucija braka, odnosno porodice. Allah je nas izabrao da živimo, djelujemo i damo svoj aktivan doprinos u ovome vremenu. Pažljivo posmatrajući primjetit ćemo da je stub porodice jako uzdrman i oslabljen. Razlog tome jeste što živimo u svijetu naopakih vrijednosti, gdje je sve što je zlo i nemoralno postalo dobro, moderno i trend, dok je sa druge strane ono, što je i po čovjekovoj prirodi normalno i zdravo postalo sramotno i nazadno. Porodica kao takva je oskrnavljena, a time i moral omladine, odgoj djece, i sve ono što jedno društvo čini jakim i naprednim. Stoga, nije ni čudno što imamo slučajeve gdje se djeca stide svojih vlastitih roditelja, svoje vjere, svog porijekla, svoje domovine, i kao rezultat svega toga imamo jednu otuđenost u sklopu same porodice, gdje mladi bježe od svog identiteta, a roditelji, u želji da im pomognu – vrlo često na pogrešan način – još ih više gurnu u taj bezdan. Na taj način slabi zajednica, slabi država i njen napredak, jer snaga, jačina i budućnost jednog društva jesu upravo u pravilno i zdravo odgojenim jedinkama. Zbog toga je vrlo neophodno da svako dijete od svoga začeća pa sve do svoga osamostaljenja ima pravilan odgoj.

Stoga, mi kao svjesni i uzorni muslimani treba da se pozovemo i u ovoj situaciji, kao i u svakoj drugoj, na život najboljeg učitelja čovječanstva, Muhammeda a.s. Odgoj djeteta nije nimalo lahak, i on je kao jedna bujica koja nosi sve pred sobom, te tako svaki roditelj treba da stane pred tu bujicu, i iz ljubavi prema svome djetetu usmjeri je pravim putem. Na to najbolje ukazuju riječi Poslanika a.s.: „Najljepše što čvojek može pokloniti svome djetetu je lijep islamski odgoj.“ Veoma često mislimo da je odgoj obezbijediti materijalne stvari djeci, no međutim veoma često to su samo prepreke.

Zbog toga ovdje moramo potencirati na instituciji mekteba, koja je stara otkada je islam obasjao ove divne prostore naše lijepe Bosne i Hercegovine. Mekteb je jako bitna komponenta koja djetetovom odgoju daje jak vjetar u leđa i gura ga naprijed. U mektebu dijete sazrijeva, uči se da voli svoju vjeru i sve ono što je sveto. Djeca kroz mekteb također uče i propise islama, vjerske ibadete, historiju islama, ali jedna od najbitnijih stvari koje dijete nauči kroz mekteb jeste lijep islamski odgoj (ahlak). Pa je zbog toga primjetno da  mekteblije imaju više poštovanja i ljubavi, ne samo prema svojim roditeljima, nego prema cijeloj okolini koja ih okružuje. Mnogi će reći da je

dovoljna školska vjeronauka, ali to nije ispravno i ne trebamo se složiti sa time. Islamska školska vjeronauka je veoma bitna i neophodna u našim školama, ali kroz mekteb djeca dopunjavaju svoj odgoj i sazrijevaju. Kada se sjećamo naših starijih nana i deda, možemo ih se sjetiti samo po lijepom ponašanju i ahlaku, koje nas podsjeća na ponašanje Božijeg Poslanika.Tome su naučeni kroz mekteb, što smo često mogli čuti kroz njihove priče. Takav ahlak je nešto čime su nas oni zadužili i ostavili nam u amanet, kako su oni prenijeli na nas da i mi prenesemo na nove i buduće generacije. Zbog toga, ne da trebamo, nego mi moramo svoju djecu dovoditi u mekteb, da zavole džamiju, svoju vjeru, i kasnije grade naprednu i nekorumpiranu državu. To je način na koji ćemo izmijeniti naše stanje i pokazati našoj djeci da kafane nisu njihova budućnost, da nemoral nije njihova budućnost, da kladionice nisu njihova budućnost, da alkohol nije njihova budućnost, nego je njihova svijetla budućnost u očuvanju pravih i istinskih vrijednosti i građenju zdravog društva.

Za kraj prisjetimo se jednog fascintatnog primjera iz života našeg Miljenika i najboljeg vođe, našeg uzora Muhammeda a.s., kojeg prenosi uzoriti ashab Enes ibn Malik. Enes je bio mali dječačić od sedam ili osam godina, kada je Poslanik došao u Medinu. Kako njegova majka nije bila imućna da mu pokloni neki poklon, podarila mu je svoga sina Enesa da mu hizmeti. Pa, Enes ibn Malik kaže: „Služio sam kao dječak Poslanika deset godina, i nikad mi za tih deset godina nije rekao ni kada bi nešto pogrešno uradio: ‘zašto si to tako uradio’, ni kada nešto ne bih uradio na vrijeme ili na pravi način: ‘zašto to nisi uradio.’“ Zamislite ovoga odgoja, Enes kao dijete je gledao Poslanika deset godina i iz njegova ponašanja učio. Jer Poslanik je znao da je najbolji odgoj vlastitim primjerom i uzoritim ponašanjem. 

Molim Allaha da nam podari čistu vjeru u čvrstim srcima, bistru pamet u hladnim glavama i visoku svijest o svijetu i vremenu u kojem živimo!