Piše: Kamber Kamberi
14.05.2018., ponedeljak
Trenutno se nalazim na terasi prelijepe kuće mog domaćina koja je okružena zelenilom i cvijećem. Iznad mene predivno nebo, a ispred mene laptop u ovom trenutku moje jedino društvo i „sagovornik.“
Doći iz Sarajeva u Kristiansand je sasvim čudno, pogotovo s vjerskog aspekta. Sarajevo – gdje god pogledaš džamija, tekija… Ezan se čuje na sve strane, poseban je hal u ramazanu. Najljepše je u ramaznu u Sarajevu i to zna svako ko je i jedan dan ramazana proveo tamo. Ovdje nema džamija. Dva mesdžida – jedan bošnjački i drugi somalijski (muslimani k'o muslimani, moraju se razdvajati…).
Popodne sam prošetao ne bih li vidio par ljudi i osjetio dušu ovog dijela grada ili sela, no vidjeh samo par ljudi kako kose i uređuju svoje bašte – ne primjećuju prolaznike, nije k'o u Bosni. Prilično sam tužan i nostalgičan iako znam da ne trebam biti, odlučio sam da se otarasim tuge, a nisam znao kako. Ostala je samo dova.
Čekala me je teravija i vaz, prvi u mom životu. Dobro spremljen u sobi, preostaje samo da vidim kako će izgledati pred ljudima gdje mu je i mjesto. Klanjali smo akšam, a sunce je prilično grijalo – da li je to najveći razlog moga stanja? Bilo mi je neobično i baš me tištilo. Krenuli smo na teraviju – sunce i dalje grije… Proučio sam ezan za jaciju i počeli smo klanjati. Kad smo počeli klanjati teraviju, sunce je napokon zašlo… Hvala Bogu. Poslije teravije sam trebao održati vaz, a prije toga predstavit’ se. Predstavio sam se, a vaz sam ostavio za sutra. Mislio sam da je lahko vazit, ali nije. Sutra ću pokušat’, opet, ako Bog da.
Prošetali smo i gradom, centrom. Prilično lijep grad i uredan, ali dosadan. Možda zbog mog stanja, ko će ga znat’? Da li postoje, uopšte, lijepi gradovi? Možda se sva ljepota krije u nama i našim osjećajima koji, ako su lijepi pri susretu s gradom, čine ga lijepim i prijatnim, a ako su teški i dosadni, čine ga dosadnim?
Vratili smo se kući, sutra me čeka novi dan. Nemiran sam, tražim rješenje u dovi, u ulemi, u hodžama i fetvama. „Poslije teškoće dolazi olakšanje…“.
