Piše: Sadmir Mustafić

Mi vjernici, muslimani, a i pripadnici drugih monoteističkih religija, prepoznajemo da je prva migracija ljudi, odnosno primordijalnog čovjeka bila iz Dženneta na Zemlju. Otuda, mišljenje da su svi ljudi migranti na Zemlji i da preživljavajući na njoj čekaju povratak u svoje iskonsko i krajnje stanište. Kur'anski narativ o pramigraciji čitamo u suri El-A'raf (Bedemi) od 24. do 27. ajeta. Nakon što su naši praroditelji učinili grijeh, Bog Svemogući ih spušta (ihbitu) sa većeg nivoa (Džennet) na niži (Zemlju) i tom praseobom započinje nastanjivanje ovog svijeta (mustekarun). Radi toga zacijelo možemo reći da su svi ljudi, od Adema, a.s., do današnjih nekoliko milijardi stanovnika, migranti i prolaznici na ovoj planeti.

Također, kur'anskim sadržajem naučeni, pratimo migracije skoro svih spomenutih Božijih poslanika. Rekli bismo da je migracija sunnet svih poslanika. Sjetimo se kur'anskog narativa o Ibrahimu, a.s.: „A Ibrahim reče: „Ja sam muhadžir (ja se selim) onamo kuda mi je Gospodar moj naredio.“ (Vidi Kur'an, 29:26). Sjetimo se, također, migracije Jakuba, a.s., sa svojim sinovima u Egipat (Vidi Kur'an, 12:99). Svepoznata nam je migracija Musa, a.s., u „obećanu zemlju“ do „vode medjenske“ (Vidi Kur'an, 21:23), kao i migracija Nuha, a.s., pred sveopćim potopom do usidrenja broda na planini Džudijj.

Veoma brzo nam je iščezla iz sjećanja činjenica da je i sam Muhamed, s.a.w.s., bio migrant, da je, Božijim htijenjem, kao migrant i umro, dok su prije samo par mjeseci u našim džamijama brujali govori, vazovi i hutbe o migraciji Muhameda, s.a.w.s., iz Meke u Medinu. Znamo da se radilo o nužnoj svjetovnoj i duhovnoj prekretnici muslimana i odrednici muslimanske budućnosti.

Također, zamaglilo nam se sjećanje i na vlasito iskustvo protjerivanja, iseljavanja, deportacija, traženja tuđe pomoći. Naša budućnost je ovisila o našem kretanju, o našoj migraciji.

Sve nam to ukazuje da su ljudska kretanja bila i da će biti, da su neophodna, nužna, da nisu bezrazložna i neobjašnjiva, pa su čak i sastavni dio naše vjere u smislu da svoj komoditet za život i vjeru, da svoju neophodnu slobodu legitimno možemo potražiti negdje drugo, na boljem, izvjesnijem i slobodnijem mjestu. Bog Dobronamjerni nam kur'anskim izrazom potvrđuje: „Kad budu uzimali duše onima koji su se prema sebi ogriješili, meleki će upitati: ‘Šta je bilo s vama?’ – ‘Bili smo potlačeni na Zemlji’ – odgovoriće. – ‘Zar Allahova Zemlja nije prostrana i zar se niste mogli nekud iseliti?…“ (Vidi Kur'an, 4:97)

Danas, svakodnevno, barem mi u pograničnim mjestima, ali i u glavnom gradu BiH, susrećemo migrante, pojedince, ali i kolone njih, i bolesne, i gladne, i žedne, i starije, i mlađe, i muškarce, i žene, i trudnice, i djecu. Budimo iskreni, više ih zaobilazimo nego što ih susrećemo.

Da li je to zbog histerične medijske kampanje? Da li je to zbog neutemeljenih priča koje kruže o silovateljima, razbojnicima, agresivnim manijacima? Da li je to zbog teorija o smišljenom Zapadno-masonskom planu o pomjeranju stanovništva? Odgovore nećemo dobiti jer ova pitanja ne postavljamo sebi. Nažalost, vjerujemo u sadržaj pitanja te zbog toga vidimo i imamo strašne oblike rasizma i ksenofobije u (ne)ophođenju prema njima. Odvajamo ih u vozovima, u autobusima, nazivamo ih raznim pogrdnim, uvrijedljivim i nepriličnim imenima, širimo lažne vijesti o njima, čak i za naše vlastite nevolje krivi su oni, a do te mjere se ide da imamo čak i web stranice koje su isključivo antimigrantske, čitamo strašne komentare na socijalnim mrežama ljudi koji su do jučer bili u istom, čak možda i gorem položaju, čija djeca, također, migriraju samo zbog toga što im ovdje nije dobro.

Služeći se informacijom, dostupne u javnosti od 20.10.2019. godine, šefa misije Međunarodne organizacije za migracije (IOM) Peterom Van der Auweraertom od početka migrantske krize u BiH kroz zemlju je prošlo 47.000 migranata, a njih 5.000-7.000 se nalazi u državi. Brojke kažu da je BiH za migrante samo tranzitna zemlja, a najviše ih dolazi iz Pakistana, Afganistana, Bangladeša, Iraka, Sirije i Irana.

Vrijeme je da sebi postavimo pitanje, da se zamislimo nad ovim brojkama, koje će biti sve veće, šta nam neko treba uraditi, koju torturu i poniženje moramo proživljavati, koliko obroka zbog neimaštine moramo preskočiti, koliko puta se trebamo zamisliti svoju neizvijesnost pa da svoje gladno dijete, da svoju bebu, stavimo u naramak, povedemo za ručicu i da ostavimo sve iza sebe: i zemlju, i kuću, i stan, i prijatelje, i krenemo u još jednu neizvijesnost, koja ima tračak nade u bolje sutra? Niko od njih nije krenuo iz pohlepe, nit’ iz oholosti, nit’ zbog karijere, već zbog puke potrebe, gladi i slobode! Držim da sam trebao slobodu staviti na prvo mjesto!

Imami Islamske zajednice u BiH trebaju iskoristiti manifestacije mevluda, koje su organizovali širom BiH i dijaspore, veliki broj ljudi, koji će se, iz ljubavi prema Poslaniku, s.a.w.s., zasigurno okupiti, i trebaju usmjeriti svoje vazove i projekte na ovaj problem, koji je problem svih nas. Poslanik, s.a.w.s., o kojem ćemo slušati čitav mjesec dana, bi prvo pomogao nevoljniku i onom u potrebi. Tako će naše bogate i već rasprostranjene manifestacije dobiti na suštinskoj vrijednosti.

Na kraju, naš poglavar Reisu-l-ulema Husein-ef. Kavazović u petak, 09.11.2019, godine, sa svih džamijskih mimbera, nas je okrenuo, trenutno, najbitnijoj kibli riječima: „Vjerovjesnik nas je učio da nikada ne smijemo izdati čovjeka, niti ga ostaviti kada mu je pomoć potrebna i okrenuti glavu na drugu stranu, kao da nas se ne tiče njegova nevolja. Poučio nas je da je svaki ljudski problem i naš problem, govoreći: „Bog je na pomoći čovjeku, sve dok je čovjek na pomoći svom bratu“ (hadis bilježe Muslim, Tirmizi, Ibn Madže i dr.).