Hatib: Riad Subašić

Hvala i zahvala pripada Allahu, dž.š, Stvoritelju stvorenoga, koji je čovjeka uzvisio razboritošću i razumom.

Salavat i selam, našem putovođi, Muhammedu, s.a.w.s, njegovom čestitom porodu, ashabima uzoritim, i svim sljedbenicima Istine, do Dana sudnjega. Neka je rahmet dušama naših šehida.

Poštovani profesori, uvažane kolege, cijenjeni vjernici!

Hvaleći ummet svoga miljenika, Svevišnji Allah veli:

“Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete…”

Epitet naroda najboljega, počiva na dvjema postavkama: aktivnom učešću u sprovođenju principa općeg dobra i vjeri u Allaha, dž.š.

Islam se angažira kao svjetonazor čija je konceptualna matrica metodologija za rješavanje problema i pravljenje budućih izbora i mogućnosti za muslimanska društva. No, s druge strane, muslimanska društva su slabo razvijene, učmale sredine u kojima siromaštvo, korupcija, nepoštivanje ljudskih prava; doživljavaju svoj procvat, a lideri im besciljno lutaju. Kako, kada i zbog čega dolazi do ovog paradoksa, pitanje je na koje su mnogi pokušali odgovoriti

Historijska previranja, pogledi usmjereni na slavu prošlosti, intelektualni konformizam, doveli su nas u generalno stanje koje Fazlu-r-Rahman naziva minimalnim islamom– obredima, pobožnosti i popisu dopuštenog i zabranjenog. Aktivan društveni angažman, takvom stanju, je nepoznanica.

Božiji Poslanik, s.a.w.s, veli, da se nepravda i društvene anomalije djelom otklanjaju, u nedostatku uvjeta- jezikom osuđuju, i usljed apsolutne nemoći- srcem prekoravaju. Tom redoslijedu, današnji čovjek, dao je obrnutu prioritetnost.

Najviše srcem prekoravamo, relativno malo govorimo, a konkretnog djelovanja, skoro i da nemamo.

Svaka jedinka, baštinik je određenih kvaliteta i sposobnosti, koje su mu na dar, ali i emanet; od Svevišnjeg Allaha, dž.š. date. Bile to vrijedne ruke naših težaka, umijeća naših zanatlija, oštra pera i bistri umovi naše uleme, ti kvaliteti i sposobnosti instrumentarij su kojim sprovodimo najuzvišenije principe, kojima djelujemo kao Allahovi zastupnici na zemlji. Ti kvaliteti i sposobnosti, svojevrsni su organi koje smo dužni upotrijebiti u najkreposnije svrhe, analogno riječima Uzvišenoga: „I sluh i vid i razum, za sve to će se zaista odgovarati.“

Uistinu je Allah propisao ihsan-perfektnost u svemu što činimo. Dok, nažalost, aktivnosti muslimanskog populusa karakterizuju proizvoljnost, stihija, neodgovornost i nedostatak ozbiljnosti. Ihsan, kao perfektnost, treba da prožima svaki aspekt života.

Biti pripadnikom najboljega naroda, znači i sam biti najbolji i uvijek težiti ka boljem, ma kakav status imali. Biti najbolji, znači biti aktivan čimbenik društvenih dešavanja, nipošto nijemi posmatrač. Biti najbolji, znači ne zadovoljiti se minimalnim ili prosječnim, jer kada upadnemo u kolotečinu prosječnosti, ona više ne biva popratnom pojavom, nego vremenom prerasta u krajnji cilj.

Postavljanje barijere autoriteta iz prošlosti, koji su u tradicionalističkom muslimanskom poimanju nenadmašivi i koji su dosegli najviše razine u nauci, suprotno je duhu produktivne, obnoviteljske, i najbolje vjere.

Na stotine knjiga, studija i analiza o našoj dekadenciji, ostat će mrtvo slovo na papiru, dok se ne okrenemo zbilji i otpočnemo rješavati konkretne probleme. Krajnje je vrijeme, da um učenoga izađe iza svojih zidina i uz pomoć obična čovjeka sagradi društvo dostojno epiteta najboljeg.

Živimo teška vremena, a teška vremena stvaraju jake ljude, jaki ljudi donose ispravne odluke, a ispravne odluke utiru put prosperitetu. Ako se, pak, učen čovjek ne odazove ovom pozivu, onda će sve češće biti u prilici da čuje kako se korupcija i kriminal i svakojaka zlodjela prikrivaju velom našega islama.

Allah ne zadužuje preko mogućnosti, ali itekako zadužuje onim što možemo. A, svako može, pa, bar malo više.

Gospodaru naš, oprosti nam naše nemare, ako Te zaboravimo, Ti ne zaboravi nas. Pomozi islam i muslimane, ma gdje bili i živjeli.