Tarik Kohnić, član redakcije
Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova, Milostivom i Samilosnom, Vladaru Sudnjega dana. Neka je salavat i selam na posljednjeg Božijeg poslanika, vjerovjesnika i miljenika, našeg pejgambera Muhammeda a.s., na njegovu časnu porodicu i ashabe, neka je Božiji rahmet na naše bosanske šehide i na sve muslimane do Sudnjega dana.
Cijenjeni i poštovani džemate,
Svjedoci smo čovjekovog napretka i njegovih dostignuća u današnjem vaktu. Gotovo da ne postoji ljudska djelatnost ili oblast gdje čovjek nije pokazao svoje tehnološko i radno napredovanje i uspon. Insanova vanjska strana gradi se i uzvisuje, a njegova nutrina- moralnost i duhovnost, kao da sve više opadaju.
Pogledajmo stanje nas muslimana i našeg ummeta koji nam je u amanet ostavio milost svjetova Muhammed, a.s. Da li smo mi, koji bi na ovom dunjaluku trebali biti predvodnici morala i prvaci ahlaka doista to što trebamo biti? Stoga, ja ću se zapitati, a nakon mene i svi ostali, da li sam dostojan nositi muslimansko ime?
Draga braćo, pogledajmo u naše ibadete, jer oni doista odražavaju stanje vjernika. Svaki ibadet ima dvije strane, formalnu i suštinsku. Njegova forma daje mu vanjski oblik i valjanost molitve, ali njegova srž i suština je ono što tu molitvu čini vrijednom. Ako u tom ibadetu nema srži, suštine, iskrenosti nijjeta i unutarnje vrijednosti, forma sama po sebi je beskorisna.
Uzvišeni Allah u svojoj svetoj Knjizi kaže: „Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.“ (Sad, 29).
Doista Allah poziva da Njegovi robovi razmišljaju o Kur'anu i sunnetu, te o svojim ibadetima, jer oni nisu uzalud propisani. A da li mi razmišljamo o skrivenim draguljima koji su nam ostavljeni da ih obavljamo, ili ih obavljamo radi puke forme?
Doista namaz nije propisan da se otklanja, već da se održi kontinuitet razgovora sa Stvoriteljem. Neko posti da dočeka iftar, a neko posti da tokom posta smiri strasti svoje. Hadždž je gledati u Allahovu svetu kuću i uživati tokom njega, a ne steći titulu hadžije.
Hazreti Omer, r.a., se požalio Poslaniku a.s., kada je on rekao da je hazreti Ebu Bekr r.a. dao najviše imetka za muslimansku vojsku. Omer reče: ”On je dao šačicu novca, a ja vreće i vreće zlatnika!” – ”Jesi, ali Ebu Bekr je dao sve što je imao, a ti Omere si dao pola.”- odgovori mu Pejgamber.
To je ta suština i iskrenost u namjeri. To je kvalitet koji pretiče kvantitet. Zaista jedna iskrena sedžda natopljena suzama vrijedi više od hiljadu namaza koje licemjeri čine da bi bili viđeni, a Allah najbolje zna.
Prije mnogo godina, musliman je ušao u krvničku raspravu sa svojim bratom jer nije držao ruke u namazu po njegovom mezhebu, pa je usnio čovjeka bez ruku koji mu reče: ”Ja ruku nemam, a namaz mi je veći kabul nego namaz tebe i druga tvoga zajedno!”
Draga braćo, nastojmo očuvati istinske vrijednosti naše vjere koju su nam u amanet ostavili preci naši. Posvetimo se ljubavi prema Bogu, a ne raspravama koje vode međusobnoj zavadi. Razmišljajmo o dubini ibadeta, i budimo svjesni počasti koju nam je Bog ukazao što smo stvoreni u pravoj vjeri.
Molim Uzvišenog Gospodara da život na dunjaluku olakša, a na ahiretu oprosti grijehe, amin.
(Hutba je održana u Kekesi Sinanova- Bakarevića džamiji na Bistriku.)
