Piše: Amila Vesnić
U današnje vrijeme svjesni smo, manje-više, uticaja našeg svakodnevnog, ubrzanog života, okoline, društva, aktuelnih trendova, medija, a ponajviše društvenih mreža koji okupiraju pažnju naše djece.Posmatrajući takvu situaciju, postavlja se pitanje, kako kod djeteta razviti “imunitet na viruseokoline” a zainteresirati ga za prave vrijednosti.
Smatramo da vjera i duhovni odgoj mogu da utiču na karakter djeteta te da ga na svojevrstan način oblikuju duhovno, a da, također, stekne određene navike primjenjujući propise koji su naređeni u fundamentalnim izvorima vjere. Ne možemo reći da neki ibadet razvija samo jedan aspekt kod djeteta, već je to harmonija beneficija koje se prepliću kroz sve ibadete. Svaki od njih ima posebnu vrijednost kod Boga i On ih svakojako vrednuje, a naše je da grabimo što više dragulja možemo i da upućujemo svoju djecu na mjesta gdje će pronaći istinsko blago i puniti draguljarnicu svog karaktera.
Smatramo da našoj zajednici treba mnogo, prvenstveno odgojenih a zatim i obrazovanih mladića i djevojaka koji će svojom duhovnom snagom,vjerom oplemenjenim srcem i znanjem prosvijećenim umom, što se neminovno reflektuje na djela, pokrenuti značajne promjene, uklanjati barijere i predrasude, bez obzira kakvi će biti njihovi saradnici kroz život. Jedan odnačina za postizanje takvog cilja jeste odgoj uz ibadet što daje duhovnu potporu i stvara neprobojan oklop na putu koji nije jednostavan, a na svojim leđima stameno i hrabro, na pravi način, prenijeli su ga samo najveći vjernici.
Dijete se postankom na ovaj svijet, susreće sa svojim prvim odgajateljima, a to su njegovi roditelji. Oni su ključan faktor u fazi kada dijete posmatra, upija i imitira ono što roditelji praktikuju. Naša okolina je puna primjera kada roditelji obavljaju namaz, da se djeca, dok još nisu prohodala igraju sa tespihom, na serdžadi… Navikavaju se na taj ambijent. Najprije roditelj kao odgajatelj, treba da bude educiran i obrazovan, sposoban svojim primjerom djetetu pokazati šta i kako treba jer na taj način djeca stiču osjećaj da je to obrazac ponašanja koji trebaju slijediti. Djeca, kada već malo stasaju, nauče svoje prve riječi, vole da slušaju bajke, različite vrste priča i to ih oduševljava. Taj mekanski period u odgoju djeteta treba iskoristiti u čitanju različitih priča o Bogu, Poslaniku, njegovim ashabima, porodici. Na taj način uticati na kreiranje određenih emocija kod djeteta. Sve to, da bi bio spreman, kada dođe medinski period, prihvatiti obaveze i propise sa puno ljubavi, vjere da je zaista dobro ono što izvršava, da će imati koristi na ovom i budućem svijetu.
Susretanjem sa ibadetima dijete usvaja nova znanja. Proces usvajanja znanja, vještina i navika ili mijenjanje ponašanja uslijed ranijih iskustava,definicije su učenja koje pomažu da zaključimo kako korisna znanja utiču na stvaranje kvalitetnih karakteristika i osobina kod djeteta, a kako beskorisno znanje utiče na stvaranje lošijih ili negativnih karakteristika kod djeteta. Kroz izvršavanje ibadetskih dužnosti razvija se djetetov religijski odgoj. Kako profesor Slatina navodi, religijskim odgojem otkrivamo univerzalno važeće vrednote, te navodi da ako nema ništa sveto, onda je sve dopušteno. Svjesnost o Bogu je najpoželjnije stanje, korektiv, koji kada je prisutan, upotpunjava sve ostale ibadete i daje im nit svetosti koja čini vez ibadeta savršenim. Te univerzalne vrednote važe od Adema, a.s., do danas, i važit će do Sudnjeg dana i svaka navika o dobru koja je stečena još od ranog djetinjstva, vaja djetetov moralni odgoj.
Obaveza je, prije izvršavanja ibadeta postići fizičku čistoću gdje dijete razvija estetski odgoj. Koliko za jednog vjernika znači da bude čist, uredan, mirisan, isto tako, svoju duhovnu čistoću treba nastojati postići upravo izvršavanjem ibadeta koji slijede, te svoju dušu i um očisti od nečistoća mržnje, oholosti, ljubomore… U tom procesu razvija se njegov moralni odgoj. Namaz kao stub vjere, razvija djetetov intelektualni odgoj. U namazu je potrebno raščistiti misli od svakodnevnih stvari, a biti usredotočen na arapski tekst te njegovo razumijevanje da bismo u potpunosti ispunili cilj, a to je potpuno prisustvo u razgovoru s Bogom. Kroz namaz se vježba i radni odgoj, tj. obavljanje radnji u kontinuitetu, zatim, ispunjavanje obaveza u njihovo jasno precizirano vrijeme. Padanjem iskreno na sedždu, iskazujemo da smo robovi Jednom Bogu, da smo ovisni, nemoćni spram Njegove moći.
Socijalni odgoj se razvija učenjem djeteta davanju sadake. Može biti pomoć u vidu novca, ali može biti i lijepa riječ, i osmijeh, svako dobro djelo je sadaka. Uzvišeni Allah obećava onome ko dijeli da će mu biti višestruko vraćeno. Važno je i objasniti djetetu da je i to što ima ustvari Božije, a da se mi samo služimo onim što nam je Bog dao radi ispunjenja onoga zbog čega smo stvoreni. Tako se dijete uči da se ne veže za materijalno, a tu prazninu popunjava mnogobrojnim duhovnim vrijednostima. Nije dovoljno imati samo znanje, i navedeno imati na umu ne provodeći znanje u praksu. Pasivnim stanjem ne možemo doprinijeti ni sebi ni okolini. Hz. Alija je rekao: “Tko misli da bez truda i borbe može doći do cilja, taj se samo zanosi iluzijama, a tko, opet, misli da se samo trudom postiže cilj, pravi se neovisnim”. Stoga, zaključujemo da je potrebno jedinstvoznanja, primjene znanja i Božije podrške. Djecu učimo da podršku Boga traže dovom, da u Bogu vide oslonac (tevekkul) i izvor znanja. Kome Uzvišeni bude podrška, taj je sigurno uspio.
Neka namjera bude čista onome ko podučava ibadetu i onome ko se trudi ispunjavati svoje ibadetske obaveze, i sigurno neće zalutati.
Literatura:
1. El Gazali, Muhammed, Ejjuhel-veled, prevod: Đozo, Husein, Grin, Gračanica, godina izdavanja nepoznata.
2. Eš-Ša’rani, Abdulvehab, Sveta svjetla o spoznaji načela Tesavvufa, El-Kalem, Sarajevo, 2003.
3. Halilović, Nezir, Razvoj dječijih sposobnosti, Takvim za 2010. godinu, El-Kalem, Sarajevo, 2010.
4. Korkut, Besim, Kur’an s prevodom na bosanski jezik, Kompleks Kadim al-Haramayn aš-Šarifayn kralja Fahda za štampanje Časnog Kur’ana, Medina, 1412. po H
5. Muslimova zbirka hadisa (sažetak), prijevod sa arapskog: Muhamed Mrahorović, Mustafa Prljača i dr., El-Kalem, Sarajevo, 2009.
6. Slatina, Mujo, Odgoj, najkraći put do humaniteta, Filozofski fakultet, Sarajevo, 2000.
