Piše: Medina Hadžić, član redakcije

Jedan od bitnijih segmenata života Poslanika Muhammeda, a.s., jeste samo njegovo pedagoško djelovanje u okviru njegove poslaničke misije. Prenosio je Objavu, pojašnjavajući njen sadržaj, ali i praktično primjenjujući te je na taj način uspostavljen i sam vjerovjesnički život kao sunnet. Prema tome, jedna od karakteristika Poslanikovog a.s., pedagoškog djelovanja je i postepenost. Postepenost u okviru pedagoškog djelovanja spominje se u mnogim djelima pedagogije kao jedna od veoma važnih metoda u poučavanju, posebno sa stanovišta islama. Najbolji primjer pedagoga  jeste sam Poslanik Muhammed, a.s.

Period Objave trajao je dvadeset i tri godine, pa samim tim i životne navike ljudi su se postepeno mijenjale. Uzimajući to u obzir, Poslanik a.s., je odabrao postupnost kao osnov za poučavanje i usmjeravanje ljudi vjeri i svemu što ona obuhvata. Bio je svjestan kakva je narav ljudi bila i nastojao je vremenom uticati na njihove životne navike, i mijenjati ih. Podučavao je prvu generaciju muslimana moralu, ponašanju i načelima islama. Međutim,  najviše je obraćao je pažnju na postepenost u podučavanju. Prvo je govorio o najbitnijim stvarima, podučavao je jednan po jedan segment, postepeno, s ponavljanjem, da bi novine i propisi bili lakše prihvaćeni, i da bi lakše bila shvaćena i napamet naučena.

„U svojim obraćanjima, savjetima i smjernicama Poslanik, s.a.v.s., postepeno uvodi slušaoce u problematiku i načelno najprije govori o vezi sa Stvoriteljem.“ Dakle, cilj ovog metoda je da podstakne ljude na razmišljanje, da zavole vjeru u Jednog Boga i da postignu čvrsto uvjerenje u istinitost Njegove Objave i Njegova Poslanika. Nastojao je da krene od temelja kako se ljudi ne bi izgubili i odbili ono što im je naređeno. Tome je podučavao i svoje ashabe, što vidimo u sljedećem hadisu:

„Od Ibn Abbasa se prenosi da je Muaz rekao: ‘Poslao me Allahov Poslanik, s.a.v.s., i rekao: ‘Ti ćeš se sresti sa narodom, baštinicima knjige, pa ih pozovi da priznaju/posvjedoče da nema drugog Boga osim Allaha i da sam ja Poslanik. Ako to prihvate, obavijesti ih da im je Allah naredio svaki dan pet namaza. Ako i to prihvate obavijesti ih da im je Allah naredio zekat koji će uzimati od svojih bogataša i dijeliti svojim siromasima. Ako i to prihvate, onda se kloni njihovog najboljeg imetka. Boj se dove onoga kome je učinjena nepravda, jer između te dove i Allaha nema prepreke.’ “[1]

On je nastojao da postigne to da se ljudi najprije priklone islamu, pa onda postepeno upoznavajući se s načelima vjere idu ka upotpunjenju svoje ćudi. Kao primjer navedenog, navest ćemo predaju od hzr. Aiše, r.a.:

„Prenosi se da je Aiša rekla jednom Iračaninu: ‘Prvo što je od Kur'ana objavljeno bila je jedna od mufessal sura. U njoj se spominju Džennet i Džehennem. A kada su se ljudi priklonili islamu, objavljeno je ono što je halal i ono što je haram. Da je prvo objavljeno: ‘Ne pijte alkohol!’, ljudi bi rekli: ‘Nikada nećemo ostaviti alkohol!’ Da je objavljeno: ‘Nemojte blud činiti’, rekli bi: ‘Nećemo blud ostaviti!’ Još dok sam bila djevojčica i igrala se, Muhammedu, s.a.v.s., objavljeno je: ‘Međutim, Smak svijeta im je rok, a Smak svijeta je užasniji i gorči.’ Sura El-Bekare i En-Nisa objavljene su kada sam bila kod njega.“[2]

Plemeniti Poslanik, a.s., je uvažavao perceptivne kapacitete i realnosti svojih slušalaca, što možemo vidjeti iz slučaja kada odlučuje da Ka'bi ne vrati izgled koji je imala u vrijeme Ibrahima, a.s., obrazlažući svoju odluku supruzi Aiši, r.a., da su ljudi nedavno prigrlili islam.

Stalno je ashabe podsticao na vlastito usavršavanje , a oni sami su bili svjesni da za života moraju učiti, da sve dolazi postepeno kako ih je i sam učio. Znamo iz sire da je Poslanik, a.s., svoje vrijeme imao podijeljeno na tri dijela, prvi dio za molitvu, drugi za porodicu i ashabe i treći za sebe. Iz toga vidimo da je odvojio vrijeme i za ashabe kako bi ih postepeno svakodnevno podučavao vjeri. O  samom djelovanju i nastupu u javnosti i pozivanju ljudi vjeri u Jednog govori i Muhammed Hamidullah koji kaže sljedeće: „Muhammed je ovako nastupao, bilo da se obraćao pojedincu ili čitavom skupu, naprije bi citirao nekoliko redaka Kur'ana, nježnim glasom i kao u zanosu, zatim bi te retke komentirao i na koncu pozivao slušaoce na vjerovanje…“[3]

Poslanički govor je jezgrovit, sažet i sadržajan, ali bitno je navesti to kako se u njemu primjećuje krajnja obzirnost prema slušaocima i uvažavanje. Pritom je upravo kako navodi hfz.Kenan Musić u svojoj doktorskoj disretaciji  „postupnost u usmjeravanju i obrazovanju ljudi rezultirala ispravnim percepcijama i pravilnim razumijevanjem prve generacije muslimana.“[4]

Metoda postupnosti je vrlo važna u obrazovnim sistemima i odgojnim ustanovama širom svijeta. Ovaj metod je najprije koristio Poslanik, a danas se to traži kao jedan od principa svakog da'ije, alima i pedagoga. Jusuf el-Karadavi navodi: „Od društvenih nauka koje da'ija treba poznavati je i nauka o odgoju, koja je postala veoma važna uticajna nauka u obrazovanju u različitim njegovim fazama, područjima i vrstama.“ Na prethodno navedenim predajama vidimo efikasnost samog metoda i potrebe iste u današnjem misionarstvu islamske uleme.

1. El-Buhari, Muhammed ibn Ismail, Buharijeva zbirka hadisa – Sahihu-l-Buhari, Visoki saudijski komitet, Sarajevo, 2008.
2. Muhammed Hamidullah, Muhammed, a.s., Knjiga I. Život, Tisak: Ognjnen Prica, Zagreb, 1977.
3. Kenan Musić, Komunikološki aspekti Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, života (Doktorska disertacija), Fakultet islamskih nauka, Sarajevo, 2015.
4. El-Ismail, Tahia, Životopis Poslanika, s.a.v.s, Libris, Sarajevo, 2013.
5. El- Karadavi, Jusuf, Kulturna naobrazba da'ije, Svijetlost, Konjic, 2000.