Piše: Medina Hadžić, član redakcije
U 27. noći mubarek mjeseca redžepa, Poslanik Muhammed, s.a.w.s., je doživio svoje tjelesno i duhovno putovanje ka Voljenom, tj. Isra i Miradž. U toj noći, on je putovao (duhovno i tjelesno) od Mekke do Jerusalema, od Haremi Šerifa – Kabe, časnoga Hrama (Mesdžidul Harām), do Kudsa, dalekoga Hrama (Mesdžidul Aksā), kao što se i u Časnom Kur’anu navodi:
Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo svog roba iz Hrama Časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja naša pokazali. (Isra ,1)
Ovo putovanje koje se desilo te mubarek noći nosi mnoge propise, tajne i mudrosti. Najznačajniji dio toga jeste putovanje iz Mesdžidul Aksa na nebeski svod, koje se i naziva Miradž. Miradž se desio kao dar i nagrada poslaniku Muhammedu, s.a.w.s., nakon mnogih tužnih događaja koji su mu se u tom periodu dogodili, kao što je bojkot od strane nevjernika i smrt njegovih voljenih. Samo iz tog čina vidimo mudrost posebnog terbijeta (odgoja), jer kada duša prođe određeni stepen terbijeta, biva uzdignuta na mnoge deredže kod Svevišnjeg. Ovdje je to bio slučaj sa strpljenjem nad nedaćama i teškoćama koje svakoga od nas zadese, kao i Poslanika tada, a koje su bile sebeb (uzrok) Miradža. Na tom časnom mjestu, Allah, dž.š., je podario ummetu velike blagodati, kao što je džennet svakom muslimanu koji ne bude Allahu dž.š., druga pripisivao, dva posljednja ajeta sure Bekare i najvažnija – namaz. Namaz je najvažniji, jer upravo je tu glavna simbolika onog što je Poslanik, s.a.w.s., doživio na Miradžu. Kroz namaz, insan (čovjek) pet puta dnevno staje pred svog Gospodara i na taj način biva u sohbetu (razgovaru) i u Njegovoj blizini bez posrednika, baš kao što se Muhammed, s.a.w.s. susreo sa Voljenim na Miradžu. Ovaj događaj su mnogi opjevali u stihovima, kao i Abdullah Salahaddin Uşşakî Bošnjak u svojoj divanskoj poeziji. Navest ćemo samo jedan dio tog spjeva o Poslaniku:
Jer na sedždi vidi Nebo na zemlji
Mjesto sedžde sve suzama natopi
S poštovanjem njega Vjerni selami
Nek sv’jet krene bit štit ovoj kapiji
Blago tebi, digni glavu, Resule
Iza Sidre sada susret čeka te
Hajmo sada na put krenut’, sretniče
Tvoj Gospodar, Bog Jedini zove te
S vjetrom Saba zanjiha se ružica
Pun štovanja ostade na nogama
Od nura mu sreća b’ješe prevel’ka
K’o nebesa, Sunce vjere, s licem mjeseca
Ta pojava mrak je u dan stvorila
Noć miradža sjajnim svjetlom zasjala
Ako želiš Miljeniku blizu stat
Salavatom ti ćeš svjetlo upoznat[1]
Svaki duhovni put ide od ‘alemi mulka ka ‘alemi malakutu, od ‘ilmu-l-jaqīna ka ajnu-l-jaqīnu, od gafleta (nemara) ka zikru, od srca koje je u gafletu i oboljelo ka srcu koje je budno i zdravo, tj. koje je postiglo sreću sa Allahom. Upravo to nam daje Miradž, pruža nam najljepše „stepenice“ kojima treba da koračamo Voljenom, jer je i sam Poslanik Muhammed, s.a.w.s. rekao: „Rob je Gospodaru najbliži kada je na sedždi“. Namaz je propisan upravo kao jedini ibadet na nebu, kako bi se svaki vjernik mogao izdići kada ga zaokupe strasti i nedaće, na što nam i Svevišnji u Časnom Kur`anu upućuje: Tražite pomoć sebi u strpljenju i namazu, a to je zaista teško… (El- Bekara, 45). Samo ovakav (cjelodnevni i cjeloživotni) namaz cijeloga našeg bića, koji nije sveden samo na formu, može uzdignuti čovjeka do stanja insan-i-kamila (potpunog, savršenog čovjeka).
Vodi brigu da tvoja blagoslovljena boja ne izblijedi/ ne iščezne
Neka ti donošenje salawata vird postane
Predaj sebe njegovom brižnom vođenju.
Vini se, slobodan! Vini se, slobodan!…
Ideš naokolo tražeći Boga
Ali On je tu, u tvome srcu
Stvarnost Ljubavi je bezgranična kao okean
Promijeni svog izgled prema naredbama V(v)oljenog
Uguši porive svoga srca.
Vini se, slobodan! Vini se, slobodan!…
Voljeni Muršid, Koji nosi crni ogrtač govori:
Nosi tesbih “La ilahe ilallah” oko svoga vrata
Očisti svoje srce iznutra, o čovječe!
Nećeš dosegnuti Boga (samo) trljajući svoje čelo na sedždi
Trudio si se da priskrbiš sebi zvanje pobožnog vjernika
Ali nisi uspio da otkloniš idol “ja” iz svoga srca
Gdje je sve ‘On’, ne postoji mogućnost za “ja”
On je nama bliži od naše žile kucavice[2]…
Vini se, slobodan! Vini se, slobodan!…[3]
Zato kada sljedeći put stupimo u namaz budimo svjesni da kada izgovaramo ijjake na'budu ve ijjake neste'in (samo Tebe obožavamo), Njemu se direktno obraćamo te da kada izgovaramo es-selamu alejke ejjuhen-nebi (neka je selam na tebe Vjerovjesniče), direktno govorimo našem Poslaniku Muhammedu, s.a.w.s.
Svaki događaj iz života Poslanika nosi svoju pouku i mudrost, pa tako i Miradž, a na nama je kako ćemo sve te upute primijeniti. Zato neka je najljepša hvala Stvoritelju koji nas je učinio ummetom svoga Miljenika. Molimo Ga da nam učini naš put ka Njemu potpunim i da nam podari svjesnost kojom će naši namazi biti Miradž, a neka je salavat i selam na našeg Časnog Poslanika, koji se susreo sa Voljenim!
[1] Amina Šiljak-Jesenković, „Spjevovi o Poslaniku u divanskoj poeziji: Primjer mevluda/miradžije Salahuddina Uşşâkȋja Salâhîja“, Sarajevo, str. 165. Dostupno na: http://pof.ois.unsa.ba/index.php/pof/article/view/83/pdf?fbclid=IwAR0MZhthWurdSZMaDLfQ4fEmWrFK_3j06EXGJryag3nxlY95PTAh9os2S6s
[2] Referenca na ajet: Mi stvaramo čovjeka i znamo šta mu sve duša njegova haje, jer Mi smo njemu bliži od vratne žile kucavice. (Kaf, 16)
[3] Mohsin Abbas Haider, Uddi ja!; Prijevod sa engleskog jezika: Ajla Džagadurov.
