Ramazanski intervju: prof.dr. Zehra Alispahić za Mlađak: “Svako stanje u kojem se nađemo, znak je kojeg treba naučiti čitati i iz njega izvlačiti pouke za život.”

Intervju obavila: Alema Halimović, član redakcije

Kad je u pitanju aktuelna situacija s korona virusom u kojoj se nalazimo, da li smatrate da je nužno donijela samo loše posljedice po društvo, obzirom da su ukinuti mnogi sadržaji, koji su nas udaljili od ljudi s kojima provodimo vrijeme u našim domovima? Nije li nas ova situacija na neki način zbližila sa najmilijima?

Prof. Alispahić: Svako stanje u kojem se nađemo, znak je kojeg treba naučiti čitati i iz njega izvlačiti valjane pouke za život. Ljudi su kroz vrijeme živjeli periode različitih kriza i prevazilazili ih. Štaviše, krize su rađale nove izume, donosile nova rješenja, otkrivale neke zapretene ljudske potencijale. Pandemija korona virusa i prateće epidemiološke mjere jedno su od iskušenja modernog doba. Sve do jučer, dozvoljeno i na dohvat ruke, postalo je zabranjeno. Tako imanentna bliskost članova porodice, koja je u vremenu brzine često izostajala i bila zanemarena, preko noći je zbog preporučene fizičke distance postala zabranjena. Uži krug porodice se možda u vremenu korone istinski upoznao. A ova kriza je u konačnici imala pozitivne efekte na našu informatičku pismenost.

Da li imate neki prijedlog za kvalitetno korištenje vremena u ramazanu, kojeg provodimo u kućnom ambijentu?

Prof. Alispahić: Divno je koristiti ramazansko vrijeme za druženje s Knjigom (Kur’anom) i s knjigama. Naša dnevna konekcija s Božijom riječju i dostupnim tefsirima te aktivno promišljanje o poslaničkim porukama, morala bi biti kvalitetnija. Iščitavanje zanimljivih naslova koji dodatno potiču na razmišljanje o vlastitom identitetu, čitanje nezaobilaznih klasika domaće i svjetske književnosti, morao bi biti dio dnevnog čitalačkog rituala u mjesecu koji nas sve hrabri na duhovni i intelektualni rast kroz Knjigu.

Obzirom da smo u mjesecu Ramazanu, koje bismo aktivnosti  trebali uvesti u naše domove kako bismo očuvali taj ramazanski duh, bez obzira na sve mjere koje nam pomalo i kradu od cjelokupnog dojma ovog mjeseca?

Prof. Alispahić: U kućnom ambijentu moguće je očuvati divnu ramazansku atmosferu kroz zajedničke namaze, porodične mukabele, zajedničke i lijepo aranžirane sofre, zajedničku pripremu iftara, zajedničko učenje dova. Posebno je važno u ovom ramazanu pravit lijepu i atraktivnu atmosferu sa najmlađom populacijom, koja posti svoje prve ramazane. Vidim da mladi roditelji i imaju puno mašte sa svojom djecom. Tu su posebni dnevnici u kojima se bilježe dobra djela u ramazanu, i ona manje dobra. Kod djece se razvije takmičarski duh na putu dobra. I dakako, korona nas ne može onemogućiti da ostavimo iftar pred vratima naših starih komšija, bolesnika koji se bore sa ovom opakom bolešću, svih onih koji su u stanju potrebe. Ne može nas zaustaviti da drage ljude nazovemo, pitamo kako su, treba li im šta i kažemo: „Evo me, tu sam“ ili jednostavno: „Mislim na vas. Volim vas“.

Vi ste postdiplomski studij završili u Maroku. Da li ste imali priliku tamo dočekati mjesec Ramazan, kakav je općenito doživljaj vjere i ramazanske atmosfere u poređenju sa vjerom koja se praktikuje u našoj zemlji? Možete li nam prenijeti neke zanimljivosti i specifičnosti Maroka u pogledu prakticiranja vjere, tradicije i kulture?

Prof. Alispahić: Da, uvijek kažem „Moj Maroko“. To su dvije i pol nezaboravne godine, koje su bile važna prekretnica u mome životu. U Maroku sam provela dva ramazana. Marokanski ramazani su posebni. Nose u sebi duh Mediterana, Afrike, Sahare, Atlaskog gorja. Marokanski gradovi su tihi tokom ramazana. Kafane su zatvorene i nema nikoga ko javno mrsi. Život počinje nakon ikindije. Sukovi ožive, otvore se na stotine prodavnica hrane. Zamirišu začini i svježi naramci nane. Svi kupuju posebno ramazansko slatko, šebekiju, nalik našoj tulumbi, posutu susamom i umočenu u med. Kupuju ragaife, masline i nanu. Tokom mjeseca ramazana svi se trude da nose tradicionalnu marokansku odjeću prepoznatljivu po svojim galabijama sa kapama, fesove, duge kožne špicaste papuče. Iftarima se posvećuje izuzetna pažnja i oni se uvijek sastoje iz više faza. Marokanci se omrse hurmama i čajem od nane, pojedu supu poznatu pod imenom „harira“, nalik našoj „begovoj“ i onda idu klanjati akšam-namaz i odmarati se. Glavna sofra postavlja se oko ponoći i uz sehur, i ona je obilna sa tradicionalnom marokanskom kuhinjom, koju čini tažin (nalik našem bosankom loncu), kuskus slani i slatki, piletina ili govedina kahane sa šljivama ili dunjom, mnoštvo sitnih kolača od badema, oraha i lješnjaka…Sve to na kraju prati čaj od svježe nane, koji se pije u velikim količinama.

Obzirom na svetost mjeseca  ramazana i činjenicu da ga provodimo u kućnom ambijentu imate li neku svjetovnu i religijsku literaturu da nam preporučite za kvalitetno provođenje vremena?

Prof. Alispahić: Dobro je da čitate divne i jedinstvene autorske i prevodilačeka radove profesora Enesa Karića, Rešida Hafizovića, Adnana Silajdžića, Džemaludina Latića, Almira Fatića. Ovo su knjige koje nadahnjuju i inspirišu. Uz učenje Kur᾽ana uvijek pratite neki od poznatih tefsira i obavezno prijevod značenja. Čitajte Mesneviju, Hasana al-Basrija. Vratite se Selimoviću. Pratite posebne dokumentarne programe, koje možete naći na različitim kanalima. Gledajte filmove. Učite jezike, a posebno arapski i engleski.

Naposlijetku, imate li neki savjet za studente u vremenu u kojem se nalazimo i koje nas tek čeka?  Kako iz teške situacije u kojoj se nalazimo izvući ono najbolje?

Prof. Alispahić: Teške situacije i veliki izazovi mogu imati i pozitivne efekte na rast i razvoj ličnosti. A može se desiti i drugačije. Moje iskustvo rada u danima agresije na BiH i porodičnih gubitaka, mene je osnažilo. To je vrijeme u kojem sam najviše radila, mnogo čitala i pisala. Mnogo sa Uzvišenim Stvoriteljem, kroz zikr, nastojala biti. To preporučujem i vama. Koristite svaki trenutak za kvalitetno čitanje i propitivanja, za druženje s Kur᾽anom. Počnite pisati i predstavljati pročitane naslove. Uradite svoje prve prijevode i komentare. Pratite posebne dokumentarne programe koje možete naći na različitim kanalima. Gledajte filmove. Učite jezike, a posebno arapski i engleski. Šetajte. Trčite. Ovo vrijeme i slobodni trenuci koje sada imate neće vječno trajati. Sve će ovo biti jedno „vrijeme korone“.