Ramazanski intervju: Prof.dr. Almir Fatić za Mlađak: “Kur'an je objavljen s ciljem da mijenja ljude nabolje…”

Intervju obavio: Kamber Kamberi

Fotografija: Preporod.com

1. Znamo da je Ramazan prilika za intenzivinije druženje sa Allahovom Knjigom, međutim, često se gubimo u pitanju koji je pristup najbolji. Vi imate iza sebe godine druženja s Kur'anom, koji će pristup najviše oplemeniti i odmoriti naše umorne duše i napojiti nas s najčistijeg Vrela?

Prof. Fatić: Bismillāhir r-Rahmāni r-Rahīm. Svi pristupi Kur'anu u sebi nose bereket ili, kako bi to rekao Ferid Vedždi, ruhanijjet. Naime, Kur'an svoje recipijente oslovljava na mnogo načina i oslovljava ih u cjelini, tj. sve u njima: razum, srce, emocije, osjetila… A i naša uzvratna komunikacija s Kur'anom višestruko se ostvaruje i događa, npr. putem njegova učenja, slušanja, memoriranja, gledanja, tumačenja i, naravno, onog najvažnijeg – njegova prakticiranja ili življenja. Svi ovi recepcijski planovi nude osjećaje istinske zadivljenosti, duhovnog zadovoljstva, smiraja i smislenosti, za čim je današnji čovjek u alarmantnoj potrazi i potrebi. Također, svim muslimanima bez obzira na njihove formalne ovozemne statuse omogućeno je sudjelovanje ili učestvovanje u nekom od tih kur'anskih planova i u njegovom bereketu. Najvažnije je Kur'anu životno pristupiti i životno ga prakticirati, tj. da on postane naš stil života, naša etika, naš edeb, naš odgoj, naša riječ, naša misao… I to polje je veoma, veoma veliko i široko, koliko i sam život. Suštinski govoreći, Kur'an je objavljen s ciljem da mijenja ljude, da ih mijenja nabolje te da u njima p(r)obudi ono najpozitivnije, najćudoređnije, najljepše, najljudskije. Sjetimo se kako je Kur'an u Noći Sudbine (Lejletu l-kadr) otpočeo s mijenjanjem Arabljana sedmoga stoljeća, čime je, zapravo, započelo mijenjanje čovječanstva u cjelini. Ukoliko se naše respektiranje Kur'ana ne ogleda u našoj svakodnevnoj praksi i u našem pozitivnom mijenjanju, tada smo lišeni mnogog bereketa u našim životima.

2. Kur'anske pouke su brojne, međutim, u njemu čitamo Božiju preporuku da „slijedimo ono najljepše“. Šta bi to bilo najljepše i najprikladnije za savremenu omladinu, pa i one koji to nisu, u našoj Bosni i Hercegovini pa i šire, u regionu?

Prof. Fatić: Aludirate na 18. ajet sure Ez-Zumer (Skupine), kojeg klasični komentatori Kur'ana interpretiraju na način pohvale pronicljivih vjernika. I vjernici, kao i drugi, slušaju, čitaju, danas bismo kazali: prate ili slijede, razne qawlove – govore: televizijske, knjiške, novinarske, internetske (youtube, faceboook, twitter), ali ih ti qawlovi ne bi smjeli udaljiti ili distancirati od onog Najljepšeg qawla – Kur'ana. A onda iz tog Qawla svojim djelima slijede ono što je najljepše, npr. oprost je bolji od uzvraćanja, zikir je bolji od ogovaranja itd. U tefsirima se bilježi Ibn Abbasovo tumačenje navedenog ajeta u smislu da se radi o onome ko sluša govor u kojem ima i dobrog i lošeg, ali on govori samo ono što je dobro u njemu, a izbjegava ono što je zlo. Vjernici svih uzrasta, dakle, trebaju pronalaziti i slijediti ljepše od lijepog, korisnije od korisnog, vrijednije od vrijednog… Jer, nije mudrost samo znati razlikovati dobro od lošeg, nego i koja je od dvije dobre stvari bolja i korisnija.

3. Svjedoci smo površnog pristupa kur'anskom tekstu, pri čemu je Kur'an nerijetko u funkciji argumentiranja unaprijed kruto formiranih stavova koji su opet nerijetko plod strasti i prohtjeva. Koliko je štetno oduzeti Allahovom govoru širinu stavljajući ga u neprikladne „kalupe“?

Prof. Fatić: Studentima često govorim da je potrebno čuvati kur'ansku univerzalnost. Kur'an nije Knjiga jednog pokoljenja ili jednog vremena, već svih pokoljenja i svih vremena. Svi zajedno veliki i hvaljeni komentari Kur'ana iz prošlosti nisu zauvijek protumačili Kur'an, niti su u stanju da (pro)tumače, recimo, naše vrijeme. Na svakoj generaciji muslimana je da otkriva, rekao bih, kur'anske kodove svoga vremena. Vrijeme u kojem mi živimo i radimo je izazovnije u smislu da je danas Kur'an kao Knjiga planetarno, da se tako izrazim, popularan, poznat i aktualan. Zato mi s Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, i profesori i studenti, trabamo intelektualno ”ustati” protiv plitkog pristupa i površnog razumijevanja kur'anskog Teksta. U mnogim današnjim naučnim, medijskim i puritanskim narativima i krugovima Kur'an se predstavlja simplificirano, pogrešno, ideologijski tendenciozno, reducirano, površno. Nažalost, u tome učestvuju i neke muslimanske grupe. Alarmi su, dakle, upaljeni, a to je nama poziv na odgovorno, ozbiljno i zrelo čitanje i tumačenje Kur'ana u današnje vrijeme! I da, lišiti Kur'an njegove univerzalnosti ili je skrnaviti jeste veliki zulum prema Kur'anu! Zulum je, da parafraziram velikog alima i mufessira Muhammeda el-Gazalija, Kur'an spuštati na naš nivo; mi se moramo uzdizati do njegovog nivoa.

4. U muslimanskom svijetu, a i kod nas, ima sve više i više hafiza. Obično se to poprati divljenjem i zadovoljstvom, međutim Vi ste se u par navrata kritički oglasili po tom pitanju. Da li je, po Vašem mišljenju, zapostavljeno istinsko razumijevanje Allahovog govora na račun pamćenja i citiranja i koliko je to, ukoliko je tako, štetno za muslimane?

Prof. Fatić: Da, u više navrata sam pisao i govorio o fenomenu obnovljenog hifza kod nas u Bosni i Hercegovini na jedan kritički, ali dobronamjeran način. Vidim da su moji stavovi izazvali određene, nadam se, pozitivne reakcije, što imponuje, ali, svakako, ne bih htio da budem pogrešno shvaćen. Zato vam hvala na ovom pitanju i prilici da još jednom ponovim temeljne postavke, makar na koncizan način. Vidite, i sam se radujem povećanom broju hafiza kod nas, ali bit moga oglašavanje je u tome da je neophodno tu hvale vrijednu dimenziju nadograditi još jednom dimenzijom koja, čini se, nije u dovoljnoj mjeri prisutna, a ona je – razumijevanje i tumačenje Kur'ana. Ovaj svoj stav temeljim na Kur'anu, tj. na onim ajetima iz kojih se jasno razaznaje da je cilj objavljivanja Kur'ana – tedebbur ili tefekkur tj. duboko(umno) razmišljanje o njemu i njegovim ajetima, kao i na praksi ashaba. Bilježi se da je halifa Omer izrazio zabrinutost zbog povećanog broja hafiza u svoje vrijeme – koje je on nagrađivao iz Bejtu-l-mala – riječima: ”Ja se bojim da se svijet ne zabavi učenjem Kur'ana napamet, a da ne zapuste njegovo razumijevanje”. Jednostavano, priznat ćemo, memoriranje nekada zna dovesti do zapuštanja razumijevanja. Preporučujem za čitanje jedan odjeljak u predgovoru Kurtubijevog tefsira koje je ovaj mufessir naslovio veoma zanimljivo: ”Kako proučavati i razumijevati Kur'an i Sunnet Njegova vjerovjesnika i predaje koje govore o tome da je to olakšano onome ko da prednost postupanju po Kur'anu a ne njegovom pukom memoriranju”. Upravo na tragu ovog Omerovih riječi jeste bilo i moje reagiranje. U tom smislu sam obrazovnim institucijama islamske zajednice u BiH i svim drugim zainteresiranim dao nekoliko konkretnih sugestija i prijedloga shodno kojima bi se, vjerujem, povećalo zanimanje muslimana za razumijevanjem i razmišljenjem o kur'anskim uputama i njihovim širim studiranjem i proučavanjem, kao što su: a) praksa kratkog tefsira (tumačenja) džuza tokom ramazanskih mukabela, što se već praktikuje; b) mjesečne halke(predavanja) iz tefsira, što djelimično, također, već imamo i potrebno je proširiti tu aktivnost; c) večeri tumačenja Kur'ana, na kojima bi se Kur'an tumačio, objašnjavao i komentirao shodno, da parafraziramo našeg velikog Gaziju, u ”duhu vremena i mjesta”; d) organiziranje takmičenja u tefsiru, tj. razumijevanju značenja Kur'ana, u mektebima, školama i fakultetima.

5. Za kraj, i ovaj Ramazan kao i prošli, dočekali smo u posebnim prilikama. Epidemija, strah, psihološki pritisak i drugi problemi. Koja je kur'anska perspektiva ljudskih iskušenja i, s obzirom da je Kur'an „lijek i milost“, koje su upute u njemu za suočavanje sa ovim poteškoćama?

Prof. Fatić: Neizostavni dio života na ovome svijetu jesu, između ostalog, i nevolje, nesreće, belaji, pandemije… koje pogađaju ljude u njihovim životima, pojedinačno ili kolektivno. One su tu, oko nas; niko ih nije lišen ili pošteđen. Ali, kako ste istakli, važno je suočavanje s njima, tj. kako se odnositi prema nesrećama ili nevoljama, kako se ponašati kad nas one pogode i kako ih razumjeti?! Da li, možda, očajavati, ili ih, pak, podnositi dostojanstveno i prepoznati ih kao iskušenja koja vode ka višem životnom smislu?! Također je važno prepoznati i uočiti uzroke koji dovode do nevolja. Ukoliko slijedimo Kur'an kao ”Lijek” i kur'anske naputke u pogledu nevolja ili teškoća, onda možemo doći do ovih zaključaka: prvo, Kur'an zaista govori o nevoljama koji pogađaju ljude i Zemlju, kao što su katastrofe koje pogađaju narode i unište usjeve i potomstvo. To su opće nevolje koje dolaze samo kao kazna ljudima. Mnogo je primjera u Kur’anu za ovu vrstu nevolja. Na primjer u: Hud (82–83), El-‘Ankebut (14), El-Hakka (6–8). Druga vrsta jesu nevolje koji pogađaju većinu ljudi, ali ne i prirodni ambijent u kojim oni žive. Najupečatljiviji primjer ove vrste nesreće jeste ona koja se se dogodila Šuajbovom, a.s., narodu onda kada je odbio da slijedi Pravi put (v. Hud, 94–95). I treća vrsta nevolja jesu one koje pogađaju pojedince, a ne sve ljude. Uzroci ove vrste nevolja razlikuju se shodno osobama koje nevolja pogodi. Ako je riječ o grješniku, onda je njegova nevolja vid kazne. Prema tome, nekada je nevolja kazna, npr. grješnicima; nekada je iskušenje, npr. vjernicima (a znamo da su ona neizostavna za njih/nas), a čija se mudrost ogleda u tome da se čovjek pokaže onakvim kakvim jeste, prvo pred samim sobom, a potom i pred drugima. A nekada su, pak, opomena kako bi ljudi iz toga izvukli pouku, tj. kako bi se pokajali, prestali sa činjenjem grijeha i otpočeli živjeti bogobojaznim životom. Nadam se da ćemo izvući pouke iz situacije u kojoj trenutno jesmo!

Comments are closed.

%d bloggers like this: