Ramazanski intervju: Hfz. doc. dr. Kenan Musić za Mlađak: “Mjesec ramazan je dar u vremenu”

Intervju obavio: Eldar Ćatibušić

1. Svako od nas priželjkuje ući u mjesec ramazan spreman da maksimalno iskoristi i osjeti blagoslovljeno vrijeme, kako bi stekao naklonost Božiju. Koliko je važna duhovna priprema za ovaj mjesec, jer smo svjedoci kako sve češće njegove čari istinski počinjemo doživljavati tek kada je na isteku?

Hvala dragom Allahu koji nas počasti da ove godine dočekamo mjesec ramazan, a neka su mir i spas pečatu svih poslanika, Muhammedu, koji nas je poučio da životu pristupamo ozbiljno i odgovorno. Mjesec ramazan je dar u vremenu i svakom insanu koji vjeruje u Allaha, Njegovog Poslanika i Knjigu predstavlja poseban dar, prema kojem se određuje u punom kapacitetu svog identiteta. Osjetiti njegovu veličinu može samo osoba koja veliča Stvoritelja svih svjetova, spozna veličinu Objave časnog Kur’ana, čijim se objavljivanjem odlikovao mjesec ramazan i onaj ko razumije ličnost Božijeg Poslanika, s.a.v.s., opisanog riječima Uzvišenog: “Zaista, ti si veličanstvenog karaktera!” Božiju milost tražimo tokom cijele godine, ali se posebno izlažemo Njegovoj milosti u posebnim danima, poput najvrijednijih dana mubarek ramazana. Duhovna priprema podrazumijeva ostavljanje svega što narušava ljepotu veze sa Stvoriteljem, razmišljanje o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti te jasno definisanje ciljeva i planova duhovnog uzdizanja, kroz intenzivnije ibadete zikra, učenja Kur’ana, dobrovoljnih namaza, sadake, održavanja rodbinskih veza i možda najznačajnije – prokativnog odnosa prema stvarnosti u kojoj živimo i djelujemo danas. Uspjeh dolazi od Stvoritelja, a naš je zadatak da uložimo intelektualne i materijalne napore kako bismo svoje potencijale upotrijebili na način kojim je zadovoljan Uzvišeni Allah, Darovatelj svega što imamo. Blagodati se čuvaju svješću o njima i kontinuiranom zahvalnošću Stvoritelju, pa ćemo i ramazan dostojno dočekati i živjeti kad smo svjesni kakva je on izvanredna prilika za cijelo čovječanstvo, a zahvalnost će oblikovati naš odnos prema ovom, najodabranijem dijelu našeg života, u kojem preispitujemo svoj odnos prema Stvoritelju, Njegovoj Knjizi, Poslaniku i svim vrijednostima vjere islama.

2. Svi dobro znamo za predaje u kojima se kaže da se Muhammed, a.s., nikada u životu nije najeo pšeničnog hljeba dva dana uzastopce. Gdje je nestala ta potreba za umjerenosti u hrani, i da li mjesec posta polahko postaje mjesec prejedanja i bacanja hrane?

Percepcije oblikuju ponašanja! Ako su ispravne, tada su ispravna i djela, a ako nisu tada su djela samo refleksija stanja uma, srca i duše. Čestiti su jeli da žive, a pohlepni žive da jedu i da se bezobzirno naslađuju. Kada znamo da je svaki zalogaj hrane dar Stvoritelja, gledamo da ga koristimo kako je On zadovoljan. Pretjerivanje, pa čak i u halal jelu, nije nešto na što se u učenju islama gleda blagonaklono. Pokuđenost ovog pristupa je prije svega zbog činjenice da se time udaljava od stila života čestitih i gubi empatija prema onima koji su u stanju gladi i oskudici, a zabranjeno može biti ako je osoba svjesna da u svome društvu ima ljude koji umiru od gladi, ili se jedva prehranjuju, a uprkos tome rasipa imetak na pretjerane obroke.

3. U mjesecu ramazanu počela je objava Časnog Kur'ana. Svjesni smo da se mnogi ljudi druže s Kur'anom u mjesecu ramazanu, ali nakon njega Kur'an ostave i druženje s njim svedu na minimum. Jesmo li dovoljno svjesni uzvišenosti Knjige koju nalazimo na našim policama? Na koji način to čvrsto “Božije uže” prihvatiti u mjesecu ramazanu, a nakon ramazana ga ne pustiti?

Ustrajnost je najveća počast koju Uzvišeni daruje vjernicima i vjernicama. Naš identitet oblikuju temeljne relacije u našim životima. Posebno je bitno da se odredimo prema Allahovoj Knjizi, stoga u ramazanu preispitujemo svoj odnos prema Kur'anu. Više je ipak onih koji nastave druženje s Kur'anom, jer je najbolja duhovna opskrba i smjernica za uspostavljanje svih relacija tokom naših života. Nećemo se udaljiti od Kur'ana kada osjetimo bereket koji se spušta na nas dok ga učimo, o njemu razmišljamo i primjenjujemo ga u svojim životima. Suština ramazana je u razvijanju osjećaja svijesti o Stvoritelju, a neodvojivi dio te svijesti je svijest o Njegovom daru kroz uputu. Uputa ima dva krila; Objavu – Kur'an i Sunnet – životni stil posljednjeg Allahovog Poslanika. U onoj mjeri u kojoj smo razvili svijest o Stvoritelju kroz post ramazana, intenzivno druženje s Kur'anom i sva dobročinstva koja smo činili, ljubomorno ćemo čuvati ono čime naše duše putuju svome Stvoritelju. Uže ćemo držati onoliko koliko je jaka naša percepcija stalne i nepromjenjive potrebe svih nas prema Uzvišenom i onome što nam On daje, da ne skrenemo s „Pravog puta“ i ne izgubimo vječnu sreću i zadovoljstvo u svojim životima.

 4. Često naglašavamo kako je ramazan prilika da promijenimo svoje živote. Svaki vjernik ima želju promijeniti se nabolje, međutim, kako tu želju pretvoriti u čvrstu volju? Da li se nalazimo u stanju u kojem mi kontrolišemo svoje prohtjeve ili pak oni kontrolišu nas?

Postoje zanemarene forme ibadeta, koje u ramazanu možemo oživjeti u našim životima. Razmišljanje je jedan od tih istančanih ibadeta. Mijenjat ćemo se kada spoznamo vrijednost odanosti i usmjerenosti prema Njegovom zadovoljstvu. Previše su ljudi doživjeli razočarenja, nepravdi i zanemarivanja da bi mogli dopustiti sebi da ne razmišljaju o Stvoritelju svih svijetova, koji ih nikada neće ostaviti, napustiti i razočarati. Volja dolazi kao plod ispravne percepcije, viđenja i posmatranja svijeta oko nas. Sigurno nam mjesec ramazan pomaže da se mnoge percepcije oplemene, poprave ili čak promijene, kako bismo se ostvarili u svom vjerničkom identitetu. Prohtjeve usmjeriti prema dobru, tako što ćemo činiti ono što od nas traži Gospodar, a ostaviti sve ono što nam On zabranjuje, posebno je pristupačno onome ko ozbiljno razumije značaj ramazana kao „nezamjenjive škole“ za sve odane vjernike i vjernice. Džennet je prekriven onim u čemu ima tereta, odricanja i napora, kao i uspjeh na ovom svijetu, a dovoljno je za neuspjeh, i na ovome i na budućem svijetu, da se vodimo prohtjevima i zanemarimo svjetlo razuma i Objave Uzvišenog.