Piše: Asim Zukić
Večeras i ovih dana, sjećanje na Poslanika a.s. i na njegovu mu’džizu Isre i Miradža – prisutno je u srcima i mislima muslimana i vjernika širom muslimanskog Ummeta. Neki to sjećanje manifestuju kroz učenje Kur’ana, neki kroz zikr, neki kroz klanjanje noćnog namaza, a neki i kroz učenje lijepog i tradicionalnog teksta mevluda na mevludskim svečanostima, organiziranim u džamijama baš za tu priliku. Upravo to što smo različiti u tim i takvim manifestacijama navedenog, a ipak smo jedno – jeste vrijedno divljenja i pomena.
Isra i Miradž je istiniti i neupitni događaj iz sire, odnosno životopisa Poslanika Muhammeda a.s., a koji je potvrđen surom i ajetima iz časnoga Kur’ana, a posebno prvim ajetom sure El-Isra, koji kaže: “Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. – On, uistinu, sve čuje i sve vidi.”
Poslaniku a.s. je tada pokazano ono što nikome prije nije bilo i nikom poslije neće biti. Susret sa Allahom dž.š., obećanje za Ummet čiji smo pripadnici, namaz, Džennet, Džehennem – sve je to ono što je pokazano Poslaniku a.s. na noćnom putovanju. Prethodnica tom veličanstvenom događaju u povijesti islama jeste tuga, bol i nemir. Tuga zbog smrti supruge Hatidže r.a., njegovog saputnika, bračnog prijatelja i prvog muslimana, te smrt Ebu Taliba, velikog mu pomagatelja, oslonca te podrške kroz djelovanje. Trenutci nemira zbog nerazumijevanja njegovog naroda da je Poslanik, te bol zbog protjerivanja iz Taifa, gdje su ga kamenjima tjerala i gađala čak i nesvjesna bića – djeca, navraćana od strane onih koji su svjesni ili su kasnije došli svijesti, jeste za razmišljanje i ibret.
S tim u vezi, prvo čemu nas može naučiti Isra i Miradž jeste stavljanje u garanciju i vjerovanje u efikasnost rečenice koju često puta čujemo, ali je nismo svjesni te slabo vjerujemo u njenu istinitost, a to je rečenica: “Poslije teškoće dolazi olakšanje”. To je, uostalom, i kur’anski imperativ koji je obećan i definitivan. Međutim, često čovjek poklekne pred životnim izazovima, kao što je Poslanik a.s. bio u boli i nemiru nakon teških momenata u životu, ali je definitivno da će čovjeku, kao i Poslaniku a.s., doći snaga za rješavanje i pobjedu takvih izazova.
Drugo, Poslaniku a.s. je na Isri i Miradžu propisano pet dnevnih namaza. Pretežno svi mi znamo da je namaz stroga obaveza, odnosno nešto što je znano kao farz. Postavimo sebi pitanje: koliko smo svjesni te obaveze? Kada bi razmislili i primili k znanju da nam je u emanet i u obavezu na ovom svijetu koji nam je dokučiv, dat čin koji je naređen u nama nedokučivom svijetu – lakše bi shvatili vrijednost i počast namaza, koji nam je prvi argumenat za ulazak u Džennet.
I treće, Poslanik a.s. je razgovarao sa Allahom dž.š. Tu počast Poslanik a.s. je upravo dobio na Miradžu. Međutim, svjedoci te počasti smo i mi, ali često nesvjesni. Taj razgovor između Allaha dž.š. i Poslanika a.s., jeste prožet kroz namaz i na sjedenju u namazu, u kojem učimo Et-Tehijjatu. Upravo taj dio namaza, učenje Et-Tehijjatu, jeste razgovor između Allaha dž.š. i Poslanika Muhammeda a.s.
Da li smo svjesni da tokom namaza učimo razgovor koji se odvijao na svijetu nama nedostižnom? Da li smo svjesni da se tim činom sjećamo razgovora Allaha dž.š. sa živim bićem?
Ima mnogo toga čega nismo svjesni, a dio smo toga. Kada bismo razmišljali o ovim stvarima, puno više bismo jačali sebe kroz prizmu islama. Neka nam Lejletu-l-Miradž, ta veličanstvena noć, bude prilika da razmislimo malo više o svemu navedenome, o sebi, te da nam ova noć i noć i dani poslije nje, budu lijepa priprema za nadolazeći mubarek mjesec Ramazan.
