Autor poeme: Šejla Nezirević, glavni urednik
Autor fotografije: Sara Kozlić
Nad svjetlima grada ovoga
Širi se miris bijelog cvijeta moga
Tu kam na kamu drhti
Dok majčina topla ruka trepti
To je zemlja roda našeg
Ponosnog i golemog
Suzama nakvašen bajrače
Prkosno sinovi tvoji stoje
Sred bijele i tihe bašče
Obavijeni tišinom
Što reže dah
Sve poslije vas nesta
Posta prah
Suza sa nadom milošću protkana
Od života vaših zemlja satkana
Tišinom glasno govorite
Svakog musafira dinom razborite
I ne dozvoli da sudbinu tvoju kroje
Oni što ne znaju ni porijeklo ni ime tvoje
Ne dozvoli da ti svaka zora sviće s pitanjem
Ko sam? Kakvo li sam biće?
To pitanje postavlja samo ukaljan obraz
Jer savjest ne da nečasnu rabotu
Tad srce postaje golem jaz
Ne dozvoli da budeš pitan na svoju sramotu
Ne dozvoli da ti sve daljine mrtve postanu
Da te nemili pogled nespokojno prati
Jer tad nećeš moći nećeš smjeti
U visinu da se vineš
Sporo će ti prolaziti svi mrtvi časi života tvoga
Uzdahom dugim,uzdahom krhkim,stotinu puta pitaćeš sebe:
Vrijedilo je ili možda nije!